autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Matoš i žilavi barbarizam u Hrvata

AUTOR: Jacqueline Bat / 22.05.2026.

”Jer što je domovina? Svakako nije narod – narod bez zemlje, kao što zemlja nije zemlja bez naroda. Otimač zemlje ubio je narod, kao što je pobjeditelj naroda upropastio zemlju. Dok se prije kod narodnog uništenja upotrebljavala ova druga metoda – tlačenje i direktno ratovanje proti narodu, shvaća se pitanje narodno kao ekonomsko, upravo agrarno, jer je lakše narod upropastiti lišavajući ga zemlje nego lišavajući zemlju naroda.”

***

Antun Gustav Matoš i ja svakako se razlikujemo u političkom pogledu, jer dok je on pravaški, nacionalno i konzervativno orijentiran i kao takav smatra naciju prirodnim stanjem, ja kao politički socijalno-liberalno orijentirana na ovim prostorima, smatram naciju društvenim konstruktom, dakle zajednicom svih državljana, nikako etničkom zajednicom kao temeljem države.

Dok je liberalizam snažno, u svojim počecima, bio vezan uz ilirizam, i smatrao je da se Slaveni trebaju ujediniti protiv mađarizacije i germanizacije, pravaštvo je zagovaralo isključivo Hrvatsku izvan takvih saveza i bilo puno snažnije nacionalno pa i nacionalistički orijentirano.

Ipak, Matoš i ja smo bratske duše po larpurlatizmu, kojeg je Matoš prigrlio u Parizu i snažno zagovarao neovisnost umjetnosti od politike, te je, s tog aspekta, jednako kritizirao i ilirizam ali i samog Starčevića smatrajuću učenost, estetiku i vrhunsku stilsku formu svrhom samoj sebi i oruđem za kultivaciju duha, bez čega nema kulture jedne nacije.

Moram priznati da me Matoševim feljtonima i kritikama vratila višedesetljetna devastacija naših krajolika, divljanje umreženih ”investitora” i uništavanje agrara i hrvatske poljoprivrede, uz snažnu degradaciju kulture i estetike, trijumf masovnosti nad umjetnošću i formom i uloga Matoševim rječnikom ”politički korisnih idiota”, dakle onih i onakvih ljudi kojih se on, kao vrhunski stilist, polemičar i esejist, najdublje gnušao.

Onih, koju su bez ikakva znanja i zasluga zaposjeli važne javne i političke funkcije.

Proglašenje Marka Perkovića Thompsona počasnim građaninom grada Raba upravo je eklatantan primjer trijumfa masovnosti nad estetikom, politikanstva ”politički korisnih idiota” nad umjetnošću znanjem i stvarnim doprinosom i ono je zapravo bilo okidač da u repozitoriju MH potražim Matoševe feljtone i kritiku hrvatskog društva njegova vremena.

U moderni je Matoš vidio priliku za otvoreniju razmjenu znanja, kulturnih i estetskih dostignuća, no isto tako kapitalizam je nazivao ”modernim barbarizmom” koji u sebi nosi prijetnju da obezvrijedi estetiku, duhovni smisao i kulturu i težište stavi na materijalno kojem treba podrediti sve ostalo.

Koliko je bio u pravu, gledano iz današnje perspektive, prosudite sami. No, nije se on libio kritika ni lijevih, internacionalnih i marksističkih ideja, tvrdeći da su one jednako kapitalističke u svojoj biti, samo je jedini vlasnik država koja raspolaže dobrima kako ona hoće i jednako tako podređuje svojim interesima i doktrini estetsko, kulturno i umjetničko stvaralaštvo, nagrađuje poslušne ideji i doktrini a penalizira slobodnomisleće.

Govoreći o rasprodaji hrvatske zemlje, podilaženju stranim interesima i političkom umrežavanju kojem se podređuje i kultura i umjetnost i sama izvrsnost, zavapio je kako u Hrvatskoj nema hrvatskih stranaka ni među onima koji se hrvatskim imenom javno ponose i kite. Jer jedni rade za Beč, drugi za Peštu, a svi zajedno isključivo za vlastitu korist.

Ako se vratimo početnoj misli iz uvodnika i pogledamo što se desilo s hrvatskom poljoprivredom, kako smo od samodostatnosti samo u proizvodnji jabuka pri ulasku u EU danas došli do toga da zadovoljavamo samo 27 posto svojih potreba za tim voćem, s kojim problemima se bore samo OPG-ovci zagrebačkog prstena i koje štete trpe od oluja, a nikakvih instrumenata osiguranja nema, ako vidimo kako su se gurale peradarske mega-farme ukrajinskog tajkuna a ”pakiralo” Lukaču (koliki je profit samo Vujnovca i njegove grupacije na uvozu hrane) vrlo je jasno što se događa s hrvatskim agrarom.

Isto tako, bezočna, barbarska devastacija naše obale i pogodovanje investitorima, kockaste apartmanske zgrade koje izgledaju kao goleme trafo-stanice posvuda u tom prelijepom krajoliku, a kod mene na Pagu su potpuno progutale mjesto i svu autentičnost malog mjesta, zakrile njegove vizure – nije li to moderni barbarizam?

No, HDZ nije rodozačetnik korupcije, to je samo stranka koja je shvatila da si zahvaljujući hrvatskom koruptivnom mentalitetu može osigurati tridesetak posto biračkog tijela u hranidbenom lancu, dakle siguran opstanak na vlasti.

Davno prije HDZ-a, SDP-a i današnjih stranaka, Matoš je pisao o istim problemima koji su i danas aktualni. Pomalo rastužuje činjenica da jedan narod u svijesti za više od stoljeća, ne evoluira nimalo – nego ostaje zaglavljen u istim obrascima ponašanja, koji podrivaju vlastitu državu. Stoga pitanje nije danas – ima li u Hrvatskoj hrvatskih stranaka, nego je li ih ikad bilo, i jesmo li uopće sposobni imati ih kad je osnovni moto prosječnog birača da se izrazim u narječju: ”ima li mene tudeka?”

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Thompson kao ideološka ''Vegeta''
• Sindikalno proljeće na Europskom trgu
• Kako Vlada lažira socijalni dijalog
• Slučaj Sandra Vukovića: novinarstvo kao politički aktivizam
• Božić u ugljenim zjenama
• Zbogom, zagrebački Lever House
• Da glasam u Mentonu svoj glas dala bih mladom Sarkozyu
• Vlada kao koordinacijsko tijelo između interesnih lobija
• Kriminal kao uzdarje Gospi od Staroga Grada
• Etnicitet i identitet

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: NADA I ODGOVORNOST
Oznake: A. G. Matoš, Barbarizam, Domovinaki rat, HDZ, Jacqueline Bat, Nada i odgovornost, SDP

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

19 May

Gledam čuda inženjerstva i prometa koja se izvode u Kini, a jedan j*beni lik, Zijad Krnić, već jako dugo priječi u BiH da se postigne dogovor o otvaranju novog graničnog prijelaza kod Gradiške čak i nakon što se urušila ograda mosta na starom prijelazu. Nečuveno.