novinarstvo s potpisom
“Malo mi je lakše otkako je ministrica za gospodarstvo, poduzetništvo i obrtništvo – dakle stručnjakinja za pravosuđe – decidirano ustvrdila kako je “svima i svakome tko živi u Hrvatskoj” jasno da u nas nema političkih progona. Eto super, ako političkih progona nema i ako se od devedesete na ovamo ništa nije ljudima događalo na vjerskoj, nacionalnoj, političkoj osnovi, onda smo mi, nek’ mi oproste stvarno bolesni, potpuno poblesavili.
Mi smo zemlja luđaka. Paranoika koji već desetljećima haluciniraju i vide progon i pogrom tamo gdje ih nema, gdje ne postoje. Nije bilo otkaza zbog vjere, krivih krvnih zrnaca i pripadnosti Partiji u socijalizmu. No, ako je i bilo takvoga ponašanja, na vrijeme je sankcionirano. Zatrto u startu! Samo ga naša bolesna, iskrivljena mašta koja uporno odbija terapiju visokim dozama HDZ-a – vidi.
Na HRT-u, naravno, još uvijek rade Ines Šaškor ili Dren Žekić, a svi visokopozicionirani HDZ-ovci koji su posezali za novcem državnih tvrtki zbog vlastitih potreba ili potrebe stranke trunu po zatvorima i od šibicara uče kako varati gastarbajtere na autobusnim odmorištima.
Ne gule krumpire. Nee, ne zimuju na imanjima u Gorskome kotaru. Svi oni dugo iza rešetaka vrijedno na domaću ikavicu prevode Pikettyjev “Kapital 21. stoljeća” sanjajući pritom trenutak dolaska novog političkog sustava u kojemu će preko noći od lopova postati opet biznismeni.
Samo ozbiljno poremećeni u bliskosti politike i sudstva, u kadroviranju po sudnicama i tužilaštvima koje je u odvjetnike otjeralo sve što je u sudstvu do devedesetih imalo ime mogu vidjeti politički pritisak. Svašta!
Stvarno smo pacijenti kojima taj neliječeni mozak šalje potpuno iskrivljene informacije o tome da je sudstvo i tužilaštvo devedesetih temeljito počišćeno od staroga kadra sumnjive komunističke prošlosti i onih još sumnjivije srpske nacionalnosti…
Samo naši dobrano udareni mozgovi mogu halucinirati o tome da u zemlji više nema 581.663 Srba, da su sada svedeni s 12,2 posto na 4,4 posto (ili 186.663) te da su otišli i odlaze zbog raznoraznih pritisaka mogućih u političkoj atmosferi koju kreiraju, omogućuju i toleriraju vladajući.
Eto, je li lijepo ministar zdravstva prof. dr. Milan Kujundžić, rodom iz Ivanbegovine pokraj Imotskoga, Željku Jovanoviću, rođenome u Rijeci, premda je dobrano zagazio u pedesete, ponudio da liječi ljude (ministar je, kako reče, dan prije radio (?) tumor), a ovaj se ne da pa ne da iz saborskih klupa. Nije valjda politički pritisak kad politički visokopozicionirani pripadnik vladajuće stranke ispravnoga porijekla (od Imotskoga) pritišće pred uključenim kamerama oporbenog zastupnika “neispravnoga porijekla iz crvene Rijeke”.
Nije, brate, naravno da nije ni politički pritisak, ni poruka svima takvima poput Jovanovića što o njima misli HDZ i njemu bliske stranke. Ma kakvi. Da jest, osvanuo bi kakav šator ili pokoja plinska boca za Željka Jovanovića koji je gotovo dvije godine proveo u 133. brigadi. Na ličkome bojištu vodio sanitet i liječio hrvatske branitelje. Poletio bi kakav poveći braniteljski krumpir na Sabor kao onomad na zgradu Ministarstva branitelja.
Nema pritiska! Dr. Ines Strenja Linić, koja nije socijaldemokratkinja, ali je skočila u obranu kolege, sve je krivo shvatila (to je normalno nakon što se Most dragovoljno skinuo s terapije HDZ-a). Poručila je Milanu Kujundžiću, koji nije vodio sanitet i nije liječio branitelje na bojištu, ali je zato od Imotskoga, da ga može biti sram za riječi upućene Željku Jovanoviću.
Nema pritisaka. Od devedesetih naovamo najbolji dobivaju poslove na tužilaštvima i sudovima, u agencijama i ministarstvima, a to što su najbolji ujedno i članovi vladajuće stranke ili “rodjaci, netjaci”, zemljaci od Zadra, od Splita i od Imotskoga, to je puka slučajnost iz koje se ne mogu i ne smiju izvlačiti zaključci… Tko je kriv ovima iz Fažane što ne znaju reći da su od Pule ili pak ovima iz Kastva da su od Rijeke. Ne znam nikoga ni tko je od Zagreba!
Nitko im nije kriv! Osim toga, drže se k’o pijan plota tih svojih rodnih mjesta umjesto da po završenom fakultetu ostanu lijepo kod rođaka u Zagrebu, upišu se u Mladež, dobiju svoju dozu HDZ-a i čekaju red za Sabor, Europski parlament, Vladu…
Nevjerojatno je uspješna ta terapija HDZ-om. Kad si njoj dnevno izložen, ne samo da ne vidiš političke pritiske u Hrvatskoj, već ti je i pamćenje k’o kod uznapredovala Alzheimera. Eto, ovi hadezeovci u Povjerenstvu za Agrokor ne mogu se prisjetiti ni redoslijeda ministara.
Ali ništa zato. Odu onda lijepo po mišljenje šefu, on im objasni da je Linić državnim financijama rukovodio prije Martine Dalić i šlus.
Nema pritisaka na članove; oni su autonomni, samo dnevno trebaju konzultirati vrh stranke i kad kronološki redaju ministre, i kad analiziraju novac dan DORH-u za istragu Ivice Todorića, i kad premijer komentira odluku britanskoga suda… i tako unedogled. Ali čemu kad je “svima i svakome tko živi u Hrvatskoj” jasno da u nas nema političkih progona.
Bože, zašto mene onda pere paranoja. Mora da je zato što sam s Podmurvica, od Rijeke i nemam koga pitati za mišljenje i terapiju.