Božić nije Isusov rođendan

Badnjak ili Badnji dan je posljednji dan Adventa. O samom značenju imena Badnjak postoje različita mišljenja. Najčešće se smatra da mu naziv dolazi od staroslavenskoga glagola ”bdjeti” ili od glagola razbadriti se, to jest ”razbuditi se, biti budan”, a to upućuje na bdijenja uoči velikih kršćanskih blagdana, dok ne završi ponošna služba Božja.

Badnjak (bdjeti) ima i biblijsku asocijaciju na pastire koji su bdjeli noću čuvajući svoja stada kada su primili poruku o rođenju Spasitelja. Božja poruka dolazi onima koji su budni.

Cijeli kršćanski svijet već od prastarih stoljeća 25. prosinca (pravoslavni istok 7. siječnja po Julijanskom kalendaru) slavi Isusov rođendan. Međutim, Isus iz Nazareta sasvim sigurno nije rođen 25. prosinca.

Badnjak (bdjeti) ima i biblijsku asocijaciju na pastire koji su bdjeli noću čuvajući svoja stada kada su primili poruku o rođenju Spasitelja. Božja poruka dolazi onima koji su budni

Točan datum njegova rođenja ne znamo, pa čak ni godinu. Postoje različite kalkulacije i još brojnije spekulacije o datumu rođenja najpoznatije osobe ljudske povijesti.

Tako Siksto Julije Afrikanski u svojoj ”Kronografiji” početkom trećeg stoljeća jednom zanimljivom teološko-povijesno-soterioloskom konstrukcijom ”zaključuje” da je Isus začet 25. ožujka, a rodjen 25. prosinca. No i to je zapravo samo spekulacija bez mogućnosti provjere i bez pouzdanog povijesnog utemeljenja niti je ona dovela do toga da se 25. prosinac počne slaviti kao Isusov rođendan.

Kršćanska crkva prvih stolječa Isusov rođendan nije uopće spominjala niti ga je slavila. Poznat je komentar crkvenog oca Origena (185. – 254.) kako ”u Bibliji nigdje nije naznačeno da se slavilo Isusov rođendan ili priređivalo neke bankete njemu u čast. To su radili samo grešnici (kao faraon ili Herod) koji su dan kad su bili rođeni naveliko slavili.”

Možemo zasigurno tvrditi da se Božić ne ubraja u ranokršćanske blagdane.

Kako je onda došlo do njega?

Najvjerojatnije je objašnjenje da je Božić zapravo kristijanizirani poganski praznik, jer je poznato da su Rimljani 25. prosinca slavili (rođen)dan Nepobjedivog Sunca (Dies invicti solis). Kako kršćani nisu uspjeli istrijebiti taj poganski festival, oni su ga vještom inkulturacijom (uz pomoć tada već pokrštenih državnih autoriteta) preimenovali, recimo ”prekrstili”, u natalis Jesu Christi, rođendan ”Sunca pravde” prema zaključnim riječima posljednjeg kanonskog proroka (Malahija 4, 2), a povezano s evanđeoskim opisom utjelovljenog ”svjetla svijeta” (Ivan 1, 3).

Božić se kao proslava Isusova rođendana uvodi dekretom tek nekoliko stoljeća kasnije u tada već službeno priznatom kršćanstvu, koje je poslije, od mnogih suspektnog obraćenja cara Konstantina, postalo privilegirana državna religija.

Da budemo precizniji, po prvi puta se spominje kao proslava Isusova rođendana tek 354. godine. Stoga ne čudi što ga od samog početka prate žestoka osporavanja i ozbiljni nesporazumi.

Cijeli kršćanski svijet već od prastarih stoljeća 25. prosinca (pravoslavni istok 7. siječnja po Julijanskom kalendaru) slavi Isusov rođendan. Međutim, Isus iz Nazareta sasvim sigurno nije rođen 25. prosinca

Kako god bilo, Božić se otad slavi svake godine, a u prilog uspostavi božićnog slavlja išle su činjenice, kao što smo već spomenuli, suprotstavljanja neznabožačkom slavljenju Nepobjedivog (boga) Sunca.

Kako nema preciznosti oko datuma Isusova rođenja, tako je nema ni o godini u kojoj je rođen. Računanje početka našeg kalendara se temelji na rođenju Isusa Krista i to prema računanju monaha Dionizija Malog (umro oko 550.). No sve činjenice pokazuju da je Isus rođen nekoliko godina ranije.

Iako je to već godinama poznato, u javnosti se o tome počelo otvoreno raspravljati tek nakon što je tadašnji papa Benedikt XVI. 2012. godine objavio knjigu ”Djetinjstvo Kristovo”.

Papa je naglasio kako više nema dvojbi da je Isus rođen prije Krista, tj. prije nulte godine od koje se računaju ere prije i poslije Kristova rođenja. Ključni, iako ne jedini, argument je što je popis stanovništva o kojemu govori evanđelje obavljen u vrijeme kralja Heroda Velikoga, ali je on umro već 4. godine ”prije Krista”.

Dionizije Mali je dakle u svojim računanjima napravio pogrešku od nekoliko godina. Povijesni datum Isusova rođenja treba stoga staviti nekoliko godina ranije, negdje između 7. i 4. godine ”prije Krista”.

Kada god je govor o pogreškama i razlikama u kalendarima, postavlja se i neizbježno pitanje zašto pravoslavni ne mijenjaju svoj zastarjeli Julijanski kalendar?

Manje je poznato da je reforma tog kalendara zapravo izvršena, ali nažalost nikada nije primijenjena. Pokrenuo ju je ekumenski patrijarh Meletije IV. 1923. godine.

Posebno zanimanje za reformu kalendara vladalo je novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je zbog razlike između Gregorijanskog i Julijanskog kalendara i njihove primjene kod rimokatolika i pravoslavaca, osim ”kulturne pomutnje”, trpjela i gospodarske gubitke zbog dvostrukih praznika.

Tadašnji ministar vjera Ljubomir Jovanović je za stručnu pomoć zamolio glasovitog matematičara i astronoma Milutina Milankovića, rođenog Baranjca, a osječkog gimnazijalca. Milanković je kao delegat, uz tada mitropolitać a kasnijeg patrijarha Gavrila V., u Carigradu na svepravoslavnom kongresu iste godine, iznio svoj prijedlog reforme Julijanskog kalendara i pratećeg lunarnog, značajnog za računanje datuma Uskrsa.

Kršćanska crkva prvih stolječa Isusov rođendan nije uopće spominjala niti ga je slavila. Poznat je komentar crkvenog oca Origena (185. – 254.) kako ”u Bibliji nigdje nije naznačeno da se slavilo Isusov rođendan ili priređivalo neke bankete njemu u čast. To su radili samo grešnici (kao faraon ili Herod) koji su dan kad su bili rođeni naveliko slavili”

Stručnjaci se uglavnom slažu da je Milankovićev kalendar do sada najsavršeniji i odstupa samo 2,75 sekundi godišnje od astronomskog. Usvojen je jednoglasno u Carigradu, a Milanković je po povratku u Beograd primio i zahvalnicu od patrijarha Meletija.

Prostor i vrijeme nam ovdje ne dopuštaju da prikažemo kako je nasuprot konsenzusu struke i spremnosti na promjene u vodećim zvjezdarnicama istoka crkvena politika uz nedostatak vizije dovela do toga da se Milankovićeve reforme kalendara ipak ne primijene. Porazna, da ne kažemo sramotna, u svemu tome je i kratkovidnost arhijereja Srpske pravoslavne crkve.

U ovoj kolumni smo uglavnom problematizirali upitan datum i pogrešno računanje godine Isusova rođenja. Koliko god to zbunjivalo, sve to ipak nimalo ne umanjuje značaj i poruku Isusova rođenja.

Poruka božićne svetkovine je evanđeoski jednostavna: Dijete vam se rodilo, Sin vam je darovan! U tom djetetu čovjeku je u susret došao Bog, da bude Emanuel – Bog s nama. Za ostale detalje predlažem pažljivo čitanje 2. poglavlja Evanđelja po Luki.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora