Profiteri prekrajanja granica

Ideja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o ”povijesnom kompromisu” o Kosovu, usprkos protivljenjima Angele Merkel kao najutjecajnije europske političarke, civilnog društva Srbije i Kosova u pismu upućenom Federici Mogherini te pismu trojice bivših visokih međunarodnih predstavnika u BiH, ipak nailazi na razumijevanje i prešutnu podršku kod glavnih aktera svjetske politike. 

Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa (koji je sada zaokupljen demonizacijom Boba Woodwarda zbog njegove knjige u kojoj razotkriva infantilnosti američkog predsjednika), u svijetu afirmirani jastreb John Bolton, izjavio je da za SAD zamjena teritorija kao ideja nije problem ako se o tome dvije strane dogovore. Slično, samo potiho reagira i ruska diplomacija.

Ideja o ”korekciji granica” mogla bi se, implicitno, svidjeti i Kinezima. Sve tri ove velesile, zapravo, razmišljaju pro domo sua – u vlastitu korist. Za SAD korekcija granica, a zapravo zamjena teritorija sa zamjenom stanovništva između Srbije i Kosova i lančana reakcija koja bi uslijedila, učvrstila bi ulogu SAD-a u europskim i svjetskim međunarodnim odnosima kao arbitra – ulogu koju SAD postupno gube zahvaljujući nepredvidljivom i smušenom američkom predsjedniku.

Ideja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o ”povijesnom kompromisu” o Kosovu, usprkos protivljenjima Angele Merkel, civilnog društva Srbije i Kosova u pismu upućenom Federici Mogherini te pismu trojice bivših visokih međunarodnih predstavnika u BiH, ipak nailazi na razumijevanje i prešutnu podršku kod glavnih aktera svjetske politike 

Za Rusiju to bi značilo amnestiju za njezinu politiku prema Gruziji i Ukrajini, a za Kinu pomicanje vanjskih granica Kine na pacifičkim umjetnim otocima.

Tri velesile bi tako, zahvaljujući ”povijesnom kompromisu” između Srba i Albanaca na Kosovu, profitirale na svjetskoj šahovnici i dobile opravdanje za svoju pojačanu agresivnost, a u općoj igri prekrajanja granica konačno bi ispali iz igre najveći konkurenti i trouble-makeri svjetske geopolitike – Europljani i njihova razjedinjena tvorba, Europska unija.

Da ne govorimo o veselju koje bi taj dvostrani dogovor izazvao na Kosovu i Albaniji i dala vjetar u leđa ideji velike Albanije. Konačno, i Srbija bi došla na svoje u glavama zagovornika velike Srbije: Milorad Dodik bi time dobio carte blanche za svoje snove o neovisnosti Republike Srpske i za budući korak – ujedinjenje sa Srbijom.

A Dodiku ionako podršku daje zagovornik druge nacionalističke politike u BiH Dragan Čović, kojemu bi sva ta gungula također dobro došla za proglašenje trećeg entiteta s perspektivom opet budućeg koraka – ujedinjenja sa Hrvatskom.

Na kraju krajeva, iz svega toga bi korist mogao dobiti i novi turski sultan Erdogan, koji bi time definitivno sankcionirao svoj protektorat nad Bošnjacima. I tako veselju nikad kraja.

”Izvođači radova” u ovom poslu imali bi mnogostruku korist: za neko vrijeme nitko se više ne bi miješao u unutarepolitička pitanja neuspjelih državica nastalih na području bivše Jugoslavije, korumpirane lokalne oligarhije u sprezi s kriminalnim koterijama nastavile bi nesmetano pljačku i osiromašenje stanovništva, a vjerski fundamentalizam svih boja, kršćanski i islamski, nesmetano bi nastavio svoju žetvu ljudskih duša i klerikalizaciju društava.

Vidimo, dakle, da bi iz tog dogovora Vučića i Taçija mnogostruku korist izvukli gotovo svi politički akteri u igri. Naravno, one koji bi stradali u svemu tomu nitko ne bi ni pitao, jer su oni quantité negligeable – zanemariva količina, iako su brojčano u većini. Ali, nažalost, nisu zanemariva kvaliteta.

Kina, Rusija i SAD bi, zahvaljujući ”povijesnom kompromisu” između Srba i Albanaca na Kosovu, profitirale na svjetskoj šahovnici i dobile opravdanje za svoju pojačanu agresivnost, a u općoj igri prekrajanja granica konačno bi ispali iz igre najveći konkurenti i trouble-makeri svjetske geopolitike – Europljani i njihova razjedinjena tvorba, Europska unija

U postjugoslavenskim demokraturama one najbrojnije, građane, ionako se ništa ne pita, a oni uostalom i nisu građani, već podanici.

Eventualno su ”državljani”, što opet znači podanici države, a nikako ”građani”, što bi značilo aktivni sudionici političkog života kojima je država servis, a ne gospodar.

Zato u hrvatskom Ustavu i nema pojma ”građanin”, osim kao oznaka za sve one koji nisu hrvatske nacionalnosti.

Europska unija je preslaba da u toj igri, opasnoj igri koja bi mogla predstavljati pakleni scenarij za novi rat na Balkanu kako tvrdi moj bivši kolega ambasador Ivo Goldstein, odigra onu ulogu koju bi morala u skladu sa Završnom deklaracijom helsinške konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji iz 1975., kojom su potpisnici prihvatili granice uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata kao nepromjenjive.

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, nastala na zasadama Helsinške konferencije iz 1975., trebala bi biti jamac da neće biti prekrajanja granica u Europi, dok bi Europska unija morala biti jamac da granica jednog dana u Europi uopće više i neće biti.

Stoga bi jedini ispravni put u ”tvrđavi Europa” trebao biti napor da se prevladaju granice, a ne da se mijenjaju, bez obzira na to kakvim se semantičkim trikovima bavili kada je u pitanju zamjena teritorija ili zamjena ljudi.

Gdje je izlaz? Sasvim sigurno nije u prekrajanju granica, u zamjeni stanovništva, u pokretanju lančane reakcije koja bi imala nesagledive posljedice za cijeli svijet.

Za Srbe i Kosovare jedini izlaz je da stanovnici jedne i druge političke tvorevine, Srbije i Kosova, postanu građani bez obzira na svoje etničko podrijetlo i da im to jamči netko izvana uz stalne kontrole.

Gdje je izlaz? Sasvim sigurno nije u prekrajanju granica, u zamjeni stanovništva, u pokretanju lančane reakcije koja bi imala nesagledive posljedice za cijeli svijet. Za Srbe i Kosovare jedini izlaz je da stanovnici jedne i druge političke tvorevine, Srbije i Kosova, postanu građani bez obzira na svoje etničko podrijetlo i da im to jamči netko izvana uz stalne kontrole

Zato bi međunarodna zajednica trebala kao prvi korak uspostaviti garantne mehanizme koji bi s punim autoritetom Europske unije, ali i drugih velesila koje se sada petljaju i pridonose ovom regionalnom kaosu, mogli jamčiti potpunu ravnopravnost Srba na Kosovu i Kosovara u Srbiji te nesmetan građanski život i jednih i drugih.

Granice, duboko urezane u svijest ljudi, vječni proizvođači nacionalizma i ratova, moraju biti prevladane želi li se čovječanstvo približiti drugim životinjskim vrstama koje ne poznaju granice.

Kako kaže Terence Hanbury White, kada bi ljudi postali ptice i vinuli se u zrak, tada bi vidjeli da granice ne postoje i prestali bi međusobno ratovati.

U međuvremenu, nastavit ćemo puzati po blatu što ga sami stvaramo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora