autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Hribar je nevin, ali više od 2/3 stranih produkcija je otjerano

AUTOR: Ante Tomić / 03.11.2018.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Ako niste predani obožavatelj serije, teško biste shvatili zašto su u Splitu tri dućana majica, kapa i šalica s motivima “Igre prijestolja”. Nekoliko je godina prošlo otkad se mudra Khaleesi Daenerys Targaryen sa zmajevima bila smjestila u Dioklecijanovoj palači, a neki od nas još zarađuju od uspomene na nju.

Ljudi s ponosom pričaju o danima kad je najveća televizijska produkcija u povijesti došla u Dalmaciju, takvo se uzbuđenje ne pamti otkad su Nijemci na Velebitu snimali “Winnetoua”. Stotine Hrvata su se zaposlile tada. Na ulici ste mogli čuti kako razgovaraju:

“Čujen da ti je mali statist na ‘Igri prijestolja’?”

“Ma vraga je on statist, po cili dan ga gonjaju amo-tamo.”

Niste razmišljali, nije vas možda ni zanimalo koja je ustanova i koja osoba najzaslužnija za milijune koje smo zaradili i koje još uvijek zarađujemo od “Igre prijestolja”, ali evo, ako vas tkogod bude pitao, bio je to Hrvatski audiovizualni centar i njegov smijenjeni ravnatelj Hrvoje Hribar.

Kratko nakon što je Tomislav Karamarko, najneuspješniji hrvatski političar u teškoj konkurenciji nesposobnjakovića, glupana, megalomana i sifilističnih luđaka koji su ikad vladali ovdje, za ministra kulture izmislio dotad nepoznatog povjesničara, pisca niskotiražnih knjiga o zagrebačkim muslimanima i Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, više od dvije trećine stranih produkcija je otjerano jer se obećani poticaji nisu isplaćivali

HAVC je pod Hribarovom upravom uveo financijske poticaje za strane produkcije zahvaljujući kojima su se ovdje snimale “Igra prijestolja”, “Ratovi zvijezda”, “Robin Hood” i niz drugih razvikanih naslova. Hollywood Reporter i Variety pisali su u to doba kako je naša zemlja postala fantastični filmski set.

A onda je došao Zlatko Hasanbegović.

Kratko nakon što je Tomislav Karamarko, najneuspješniji hrvatski političar u teškoj konkurenciji nesposobnjakovića, glupana, megalomana i sifilističnih luđaka koji su ikad vladali ovdje, za ministra kulture izmislio dotad nepoznatog povjesničara, pisca niskotiražnih knjiga o zagrebačkim muslimanima i Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, više od dvije trećine stranih produkcija je otjerano jer se obećani poticaji nisu isplaćivali.

I filmski ugled i novac koji su zarađivali naši filmski radnici, rasvjetljivači, tonski snimatelji i statisti, vlasnici hotela i restorana, konobari i kuhari, sve je nestalo.

Kratko zatim otjeran je i Hrvoje Hribar. Jedan uzoran građanin, neporecivo zaslužan kulturni radnik i, uzgredno, odličan umjetnik, redatelj jednog filma koji narod zbilja voli gledati koliko god puta ga reprizirali, smijenjen je u odvratnoj klevetničkoj hajci koju su započeli karijerni domoljubi bez istinskog postignuća, a koja je trajala gotovo dvije godine.

Sve do nekidan.

Prošlog tjedna Državno odvjetništvo oglasilo se zaključkom kako na Hribaru nema nikakve krivice.

Ako je to nekakva pobjeda, nema nikakvog veselja u njoj.

Šteta, i Hribarova i naša, zajednička, učinjena je.

Desničarski luzeri i antitalenti uspjeli su zeznuti i pare i slavu. I kraj svega, Hasanbegović se ne predaje. On i dalje uvrijeđeno i ljutito tvrdi da je Hribar kršio zakon. Nikakva službena obavijest, kako se čini, njega neće omesti u tome stavu.

Međutim, zanimljiva je podudarnost da jednog drugog kulturnog radnika Državno odvjetništvo istražuje za muljanje s državnim parama, a taj je kazališni redatelj Ozren Prohić, prvi rođak Zlatka Hasanbegovića, sin njegove tetke.

Kratko zatim otjeran je i Hrvoje Hribar. Jedan uzoran građanin, neporecivo zaslužan kulturni radnik i, uzgredno, odličan umjetnik, redatelj jednog filma koji narod zbilja voli gledati koliko god puta ga reprizirali, smijenjen je u odvratnoj klevetničkoj hajci koju su započeli karijerni domoljubi bez istinskog postignuća, a koja je trajala gotovo dvije godine

I Prohiću nije prvi put da mu se to događa.

Jednom davno, još u devedesetima, optužili su ga da je izmišljenim ugovorima preko Student servisa izvlačio novac iz Zagrebačkog kazališta mladih.

Sa svim nepravomoćnim presudama, obnovama postupka i zastarama, godinama se to mučno vuklo po sudovima i završilo je ne osobito uvjerljivim Prohićevim oslobađanjem.

Sada ga se pak optužuje da je kao ravnatelj Opere u riječkom HNK-u nezakonito uzeo najmanje 106.300,89 kuna honorara.

Ne možete se ne nasmijati kako neke ljude stalno hvataju u istim svinjarijama. Onako kako jedni imaju problem s heroinom, Ozrenu Prohiću se valjda osuše usta i tresu ruke kad vidi državne pare. Kad Ozren Prohić dođe u Državno odvjetništvo, portir mu veselo dovikne: “O, ti si!”

Ne možete se, jednako tako, ne nasmijati ni Zlatku Hasanbegoviću. Umjesto da se uzaludno trudi pokopati Hrvoja Hribara, pametnije bi mu bilo da pomogne bratiću Prohiću da se otkopa.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: