Ivicu Grčara vodi instinkt pravog istraživačkog novinara

(Opaska uredništva: Donosimo uvodni govor prof. dr. Miše Miluna, emeritusa Instituta za fiziku u Zagrebu koji je izgovoren prilikom promocije knjige ”Državom i pravom protiv akademske čestitosti (u navođenju izvora korištenih u znanstvenim radovima)” našeg kolumniste Ivice Grčara održane u utorak 20. studenog 2018. u KiČ Bogdana Ogrizovića).

Knjiga ”Državom i pravom protiv akademske čestitosti (u navođenju izvora korištenih u znanstvenim radovima)” je, usprkos autorovom iskazu da je samo priređivač, autorsko djelo. Istina kratko u tom smislu, ali bogato u supstanci i pratećim dokumentima.

Ivica Grčar nas upoznaje sa široko rasprostranjenom praksom negiranja, minoriziranja i relativiziranja neugodnih činjenica. A u akademskom ili, šire, u znanstvenom svijetu nema neugodnijeg događaja od otkrića da je neka ideja predstavljena kao vlastita zapravo tuđa.

Naravno da Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj se plagira. Toga ima svuda, ali je bitno kako javnost i sustav reagiraju na te pojave. Za primjer navodim ovaj slučaj: krajem sedamdesetih prošlog stoljeća otkriveno je da je poznati pravni institut iz Wuerzburga, koji je financirala bavarska vlada, proizveo nekoliko doktorata za neke od vodećih vođa vladajuće stranke

Opće ime za to je plagiranje, iako u svakodnevnom govoru možemo govoriti o krađi. Krasti se može na mnogo načina: na veliko, na malo, prikriveno, otvoreno, pa čak i nehotice, ali se uvijek radi o krađi.

U znanstvenim radovima se često koriste tuđe ideje i rezultati. To i jest važan dio metodologije znanstvenog istraživanja. Nove se ideje rađaju proučavanjem prethodno istraženog i potom se te nove ideje podvrgavaju eksperimentalnim i teorijskim provjerama kako bi se moglo zaključiti o njihovoj valjanosti ili njihovim dosezima.

Svakoj osobi, mladoj ili staroj, neiskusnoj u znanosti ili prekaljenoj istraživačici, je samo po sebi jasno da se tuđi rad koji se koristi unutar vlastitog rada mora jasno označiti i razdvojiti od vlastitog i to iz dva razloga: 1. da se oda zasluga za ono što su napravili drugi i 2. da se jasno istakne vlastiti doprinos kako bi se mogao evaluirati i eventualno kasnije koristiti za daljnja istraživanja.

Ova knjiga pokazuje da te, same po sebi razumljive stvari, umjesto da se neprestano štite i čuvaju kao nepisane norme ponašanja, mogu biti i jesu degradirane i da ih degradiraju baš oni koji bi trebali biti na prvom mjestu njihove zaštite, a to su članovi akademske zajednice i potom država sa svojim institucijama.

Nažalost, akademska zajednica i država u nekim slučajevima nisu pokazale bilo interes bilo volju da se tom zaštitom djelotvorno bave.

Dodatno, Grčar problematizira i odnos države i akademske zajednice ukazujući na paradoks da s jedne strane država akademskoj zajednici priznaje autonomnost, dok s druge strane imenuje odbore koji su izvan akademske zajednice, a koji reguliraju neke aspekte akademskog djelovanja.

Po mom mišljenju Grčar je u pravu utoliko što ukazuje na to da je sama akademska zajednica trebala organizirati institucionalnu zaštitu vlastitih normi ponašanja kao i osoba koje sudjeluju u toj zaštiti, ali bi se moglo zaključiti da misli kako se država uopće ne bi trebala baviti tim pitanjima.

Bez ikakve želje da na ovom mjestu otvorim diskusiju o akademskoj autonomnosti, moram istaknuti da se svuda u svijetu ona odnosi na izbor gradiva i istraživačkih tema, a da država (ukoliko se radi o javnim institucijama) mora voditi brigu o tome da se novcem uloženim u sustav ispunjavaju misije institucija.

Knjiga ”Državom i pravom protiv akademske čestitosti (u navođenju izvora korištenih u znanstvenim radovima)” je, usprkos autorovom iskazu da je samo priređivač, autorsko djelo. Istina kratko u tom smislu, ali bogato u supstanci i pratećim dokumentima

Dokumenti objavljeni u knjizi ilustriraju na primjeru prijave o plagijatu u doktorskom radu istaknutog državnog službenika i potom predsjednika Ustavnog suda RH kako se nepisana moralna norma, na koju se pozivaju u cijelom svijetu, može raščerečiti i u potpunosti urušiti kada šira akademska zajednica ne štiti vlastitu etiku i kada sve tri sastavnice države ne rade svoj posao kako treba jer se ili ne žele miješati i sebi stvarati dodatne probleme ili su žrtve umreženih interesa, prijateljskih, rodbinskih, poslovnih veza….. itd.

Da stvar bude gora, oni koji ukazuju na kršenje etičnosti vrlo često nastradaju; dapače, nastradaju i oni koji u raznim odborima ozbiljno i nepristrano ocjenjuje takve pojave i jasno ih označuju. A radi se o odborima koje osnivaju Sabor, ministarstva i sama akademska zajednica.

Naravno da Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj se plagira. Toga ima svuda, ali je bitno kako javnost i sustav reagiraju na te pojave. Za primjer navodim ovaj slučaj: krajem sedamdesetih prošlog stoljeća otkriveno je da je poznati pravni institut iz Wuerzburga, koji je financirala bavarska vlada, proizveo nekoliko doktorata za neke od vodećih vođa vladajuće stranke.

Iako se radilo o dosta uglednoj instituciji, reakcija javnosti je bila enormna. Jedan od vodećih tjednika u zemlji analizirao je cijeli slučaj na više od dvadeset stranica. Ugled institucije i vodećih osoba bio je srozan, a svi su doktorati, koliko se sjećam, oduzeti.

Prije nekoliko godina je ministrica znanosti u Njemačkoj dala ostavku jer je optužena da je plagirala dio doktorata. Slično se dogodilo i čovjeku koji je trebao postati ili je upravo imenovan za ministra obrane u njemačkoj vladi.

U slučaju predstavljenom u ovoj knjizi nije se dogodilo ništa slično. Naprotiv.

Ivica Grčar je pokušao maksimalno objektivno, kroz slijed dokumenata nadležnih tijela i sudova, prikazati što se i kako događalo, da bi na kraju ukazao i na mogući odgovor na pitanje zašto je to tako.

A odgovor je korupcija. Korupcija koja može imati tisuće izvora, oblika i simptoma.

U maloj zemlji kakva je naša otpornost na korupciju je proporcionalno slabija. Upravo zato je i odgovornost akademske zajednice i države da društvo zaštiti od korupcije proporcionalno veća.

Ivica Grčar je pokušao maksimalno objektivno, kroz slijed dokumenata nadležnih tijela i sudova, prikazati što se i kako događalo, da bi na kraju ukazao i na mogući odgovor na pitanje zašto je to tako

Odgovornost da zaštiti nepisane norme čestitog ponašanja od pravosudnih natezanja o tome da li je krađa ako su ti čokoladu našli u desnom džepu ukoliko u pravilniku dućana nije izrijekom napisano da je roba ukradena samo ako se nalazi baš u tom džepu.

Knjiga Ivice Grčara upravo to lijepo ilustrira. Dapače, čita se kao napeti krimić u kojem se nije baš lako snaći, u kojem likovi za koje mislite da su negativci ispadnu pozitivci i obrnuto, u kojem se akteri uglavnom prepiru o desnom ili lijevom džepu, a o ukradenoj čokoladi gotovo da nema ni riječi. Jer, naime, dok se sudski ne utvrdi da li u postojećim aktima postoji definicija krađe s obzirom na stranu džepa, ne postoji ni ukradena čokoladica.

Hvala Piksu što je instinktom pravog istraživačkog novinara dao ovaj prikaz događaja i svoje mišljenje o mogućim razlozima. Da je pri tome imao ”svesrdnu” pomoć, pomoć šire društvene zajednice, govori i činjenica da je do dokumenata vrlo teško dolazio usprkos pozitivnim zakonskim propisima o pristupu informacijama, kao i to da je knjigu objavio u vlastitom izdanju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Majkama bi trebalo prepustiti upravljanje svijetom
    •  Političarima i uz javnu sramotu godi titula doktora znanosti
    •  O plinu, Vladi, odgovornosti i izborima
    •  Ansichten eines Clowns ili Razmišljanja jednog klauna
    •  Kultura zaborava poraza i pamćenja pobjeda
    •  Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
    •  O izgubljenom vremenu
    •  U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
    •  Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
    •  Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu

> Svi tekstovi ovog autora