”Patrijarh Porošenko”: Crkva u predizbornoj kampanji

Premda su neki od građana okupljenih 15. prosinca pred Crkvom svete Sofije u Kijevu očekivali da će ondje okupljeni dostojanstvenici triju pravoslavnih crkava koje djeluju u Ukrajini izabrati patrijarha novoosnovane Pravoslavne crkve Ukrajine, to se nije dogodilo.

Ekumenski patrijarh Bartolomej, koji stoluje u Istanbulu, predat će ispravu o autokefalnosti Pravoslavne Crkve Ukrajine novoizabranom mitropolitu Kijeva i cijele Ukrajine vjerojatno u vrijeme pravoslavnog Božića. Time će novoosnovana Crkva postati autokefalna, ali njezin čelnik neće postati patrijarh. To će biti pokazatelj da Porošenko nije u potpunosti uspio i da Ukrajina nije dobila svoju neovisnu Crkvu. Time će biti potvrđene tvrdnje protivnika autokefalnosti da je ukrajinska Crkva samo promijenila gospodara. Umjesto moskovskog patrijarha to je odsada istanbulski patrijarh.

Osnivanje autokefalne Pravoslavne Crkve Ukrajine koja bi trebala objediniti sve tri pravoslavne crkvene organizacije koje su djelovale u Ukrajini važan je politički projekt predsjednika Porošenka. Obraćajući se sudionicima ujediniteljskog crkvenog sabora, rekao je: ”Nas ujedinjuje shvaćanje da se sada rješava veliko državno pitanje. Svima koji su se ovdje skupili želim reći: vi ste neposredni sudionici uspostave ukrajinske nezavisne Crkve. Vi koji ste danas došli na trg u hramu Svete Sofije stvarate ukrajinsku povijest, upravo ovdje i upravo sada.”

Kako RPC nije priznala pravo ekumenskog patrijarha da proglasi autokefalnost Pravoslavne Crkve Ukrajine, RPC i upravo osnovanu Pravoslavnu Crkvu Ukrajine smatra odmetničkom. No, sa stajališta kanonskoga prava odmetničkom je zapravo postala RPC koja se odbila pokoriti autoritetu ekumenskog patrijarha. Tako je Rusija i na planu crkvenih odnosa krenula putem izolacije kojoj je izložena u međunarodnim političkim odnosima

Porošenkova glavna predizborna poruka izražena je sloganom: vojska, jezik, vjera. Time on želi naglasiti da će Ukrajina biti u potpunosti slobodna od Rusije oslanjajući se na svoju vojsku koja će obraniti njezino pravo na vlastiti jezik i vlastitu pravoslavnu Crkvu.

Upravo on je od ekumenskog patrijarha Bartolomeja zatražio da prizna pravo Ukrajini na vlastitu Crkvu, što je u skladu s tradicijom istočnog kršćanstva. Sve donedavno Bartolomej nije priznavao to pravo i priklanjao se stajalištu Ruske Pravoslavne Crkve, najveće od svih pravoslavnih crkava.

Pozivajući se na ispravu iz 1686. godine kojom je priznata njezina jurisdikcija i u Ukrajini, RPC je i Ukrajinsku Pravoslavnu Crkvu Kijevskog patrijarhata i Ukrajinsku Autokefalnu Pravoslavnu Crkvu smatrala odmetničkim organizacijama, u čemu je imala podršku Bartolomeja i većine pravoslavnih crkava.

Kako RPC nije priznala pravo ekumenskog patrijarha da proglasi autokefalnost Pravoslavne Crkve Ukrajine, RPC i upravo osnovanu Pravoslavnu Crkvu Ukrajine smatra odmetničkom. No, sa stajališta kanonskoga prava odmetničkom je zapravo postala RPC koja se odbila pokoriti autoritetu ekumenskog patrijarha. Tako je Rusija i na planu crkvenih odnosa krenula putem izolacije kojoj je izložena u međunarodnim političkim odnosima.

Osnivanjem Pravoslavne Crkve Ukrajine napravljen je još jedan korak prema punom osamostaljenju Ukrajine od Rusije, što je glavni cilj politike predsjednika Porošenka.

No, premda je crkvenim saborom u Kijevu 15. prosinca Porošenko postigao uspjeh, treba reći da se ipak nije sve odigralo onako kako je on htio. Želeći slomiti otpor hijerarhije RPC u Ukrajini koja se naziva Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom Moskovskog patrijarhata, on je nastojao da u radu tog crkvenog skupa sudjeluje što je moguće više predstavnika te Crkve.

Na to je uspio privoljeti samo dvojicu velikodostojnika, a jedan od njih je, prema njegovoj zamisli, trebao postati mitropolit i budući patrijarh nove autokefalne Pravoslavne Crkve Ukrajine. To je bio mitropolit vinički Simeon.

Da je visoki crkveni dužnosnik RPC u Ukrajini postao čelnik nove autokefalne Pravoslavne Crkve Ukrajine, bio bi to poticaj drugim svećenicima vjernima Moskvi da se povedu za njegovim primjerom kao i poruka vjernicima da je njihov pastir i u okviru nove crkvene organizacije ostao isti, pa bi time njihovo prihvaćanje te organizacije bilo olakšano.

U skladu s tisućljetnom tradicijom nacionalnih pravoslavnih crkava Porošenko je ekumenskog patrijarha Bartolomeja pokušao nagovoriti da Simeona imenuje čelnikom nove autokefalne crkve. No, Bartolomej je inzistirao na tajnom glasanju, ali i na tome da nijedan od čelnika postojećih suparničkih pravoslavnih crkava ne može biti čelnik ujedinjene crkve.

Redarska služba – za koju proruski izvjestitelji tvrde da je sastavljena od pripadnika desničarskih radikalnih skupina – onemogućavala je novinarima da razgovaraju s tim ljudima i da otkriju tko je organizirao i platio njihovo putovanje

Bilo je stoga potrebno pregovarati s dotadašnjim samoproglašenim patrijarhom Ukrajinske Pravoslavne Crkve Kijevskog patrijarhata Filaretom koji se htio kandidirati. Da bi odustao od kandidature, Filaret je inzistirao da mitropolit nove Crkve bude njegov kandidat Epifanij Dumenko. Da bi se osiguralo da Epifanij ne ispadne u prvom krugu izbora, trebalo je nagovoriti trećeg kandidata, mitropolita Mihaila Zinkevića, da povuče svoju kandidaturu.

Tu su zadaću preuzeli i uspješno obavili predsjednik Porošenko i predsjednik ukrajinskog parlamenta Andrij Parubij. Ostala su samo dvojica – Filaretov kandidat Epifanij i Porošenkov kandidat Simeon.

Kako je propala Porošenkova zamisao da u radu crkvenog skupa i izboru novog mitropolita sudjeluje više predstavnika Moskovskog patrijarhata, njegov kandidat Simeon nije mogao pobijediti, pa je izabran Epifanij. Filaret je, zajedno s čelnikom dotadašnje Ukrajinske Autokefalne Pravoslavne Crkve Makarijem i s Porošenkovim kandidatom Simeonom, dobio stalno mjesto u sinodu nove Crkve, najvišem upravnom tijelu koje ima 12 članova.

Da bi bio siguran da neće doći do nepredviđenih obrata, Porošenko je sjedio u radnom predsjedništvu tog povijesnog crkvenog skupa. To je opozicijski raspoložene ukrajinske novinare potaknulo da javnost podsjete kako Ustav Ukrajine određuje da je Crkva odvojena od države. Nekoliko opozicijskih parlamentarnih zastupnika prosvjedovalo je protiv zloupotrebe crkvenih poslova u političke predizborne svrhe.

Neovisno o tim usamljenim i malobrojnim glasovima državne su službe provele i druge opsežne pripreme. Iz provincije su brojnim autobusima dovedeni ljudi koji su trebali uveličati svečanost osnivanja nove nacionalne Crvke. Radilo se o zaposlenicima raznih vladinih službi i ustanova, a među njima je bilo najviše učitelja.

Redarska služba – za koju proruski izvjestitelji tvrde da je sastavljena od pripadnika desničarskih radikalnih skupina – onemogućavala je novinarima da razgovaraju s tim ljudima i da otkriju tko je organizirao i platio njihovo putovanje.

Administrativni državni resursi iskorišteni su i na drugi način. Ukrajinska služba sigurnosti privela je u Kijev na konzultacije o osnivanju nove Crkve i mogiljevsko-podolskog mitropolita Agapita, ali ovaj svejedno nije došao na osnivački sabor. Na sam dan održavanja crkvenog sabora ukrajinska služba sigurnosti zadržala je u zračnoj luci jednog od mitropolita RPC u Ukrajini i pokušala ga privesti na crkveni skup, ali je on to odbio.

Kako predstavnik Ukrajinske Pravoslavne Crkve Moskovskog patrijarhata nije izabran za čelnika nove ukrajinske Crkve, nije postignut ni simboličan vid ujedinjenja svih triju tamošnjih pravoslavnih crkava. Ujedinile su se, zapravo, dvije donedavno raskolničke Crkve, dok je treća, i ujedno daleko najveća po broju parohija, Ukrajinska Pravoslavna Crkva Moskovskog patrijarhata ostala vjerna Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Sve to govori da je Porošenko samo djelomično uspio. Tvrdokorno odbijanje RPC da prizna novoosnovanu Pravoslavnu Crkvu Ukrajine moglo bi dovesti do sukoba među svećenstvom i među vjernicima ponajprije oko toga kojoj crkvenoj organizaciji pripadaju crkvene zgrade i druga imovina.

U skladu s njihovim očekivanjima jedan od radikalnih ukrajinskih nacionalista i zastupnik u parlamentu Dimitrij Jaroš na svom je Facebook profilu objavio: ”Lov na moskovske popove koji vjerno služe Putinu i Kirilu djelo je ugodno Bogu i našoj domovini. Dolje s moskovskim popovima u Ukrajini!”

Predstavnici RPC su već u više navrata najavljivali da će se upravo to i dogoditi. U skladu s njihovim očekivanjima jedan od radikalnih ukrajinskih nacionalista i zastupnik u parlamentu Dimitrij Jaroš na svom je Facebook profilu objavio: ”Lov na moskovske popove koji vjerno služe Putinu i Kirilu djelo je ugodno Bogu i našoj domovini. Dolje s moskovskim popovima u Ukrajini!”

Neovisno o tim okolnostima koje donekle umanjuju Porošenkov uspjeh, 6. siječnja 2019. godine on i mitropolit Epifanij primit će u Istanbulu tomos, akt o autokefalnosti Pravoslavne Crkve Ukrajine, iz ruku ekumenskog patrijarha Bartolomeja.

Tromost crkvenih institucija i njihova ovisnost o tradicijama može objasniti zašto je tako mnogo vremena prošlo od proglašenja samostalnosti Ukrajine do uspostave i priznanja autokefalnosti Pravoslavne Crkve Ukrajine. Ali znatno je teže objasniti činjenicu da je Vrhova rada tek 6. prosinca 2018. godine odlučila da u ožujku 2019. godine neće produžiti Sporazum o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu s Rusijom. Taj je sporazum potpisan 1997., a stupio je na snagu 1999. godine. Po automatizmu se obnavljao svakih deset godina.

Upravo je nevjerojatno da nakon pobune u Donbasu koju je potaknula Rusija i nakon aneksije Krima 2014. godine Ukrajina nije raskinula taj sporazum.

Cinične su primjedbe nekih ruskih komentatora i političara da odlukom o neproduženju tog sporazuma Ukrajina preuzima veliki rizik. Tako oni upozoravaju da su tim sporazumom dvije države jedna drugoj priznale teritorijalnu cjelovitost i nepromjenjivost granica, pa odluku Ukrajine o njegovu napuštanju tumače ne kao reakciju na rusku aneksiju ukrajinskog teritorija, nego kao izraz namjere Ukrajine da napadne Rusiju.

Ti ruski komentatori ističu da je sporazum obvezivao dvije države da ne ulaze u saveze koji su neprijateljski raspoloženi prema jednoj od njih. Ukazivanjem na tu odredbu ruski komentatori žele upozoriti da je Ukrajina iskazala neprijateljstvo prema Rusiji odlukom da se okrene prema NATO savezu.

Bliži se istek jednomjesečnog trajanja izvanrednog stanja u deset ukrajinskih regija. Ako ne dođe do nekog incidenta koji bi mogao poslužiti kao argument za produženje izvanrednoga stanja i za odgodu predsjedničkih izbora, onda će Porošenku preostati jedino da javnost pokuša uvjeriti kako je uvođenjem jednomjesečnog izvanrednoga stanja uspio odvratiti Rusiju od namjere da anektira i druge dijelove ukrajinskog teritorija

Ništa što je učinila Rusija ti komentatori ne smatraju narušavanjem odredbi Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu. Ukrajinsku odluku o njegovu napuštanju tumače kao ničim izazvano neprijateljstvo sadašnje ukrajinske vlasti prema Rusiji.

Time, dakako, idu na ruku Porošenku koji je svoju kampanju utemeljio isključivo na obračunu sa svime što je rusko bez jasnih naznaka bilo kakve druge politike.

Zasad, unatoč nekim mukotrpno izborenim uspjesima poput osnivanja autokefalne Pravoslavne Crkve Ukrajine i razvrgavanja Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu s Rusijom, ankete mu ne daju previše izgleda za pobjedu.

Bliži se istek jednomjesečnog trajanja izvanrednog stanja u deset ukrajinskih regija. Ako ne dođe do nekog incidenta koji bi mogao poslužiti kao argument za produženje izvanrednoga stanja i za odgodu predsjedničkih izbora, onda će Porošenku preostati jedino da javnost pokuša uvjeriti kako je uvođenjem jednomjesečnog izvanrednoga stanja uspio odvratiti Rusiju od namjere da anektira i druge dijelove ukrajinskog teritorija.

Provokacijom u Kerčkom tjesnacu 25. studenog, kada je Rusija zaplijenila tri ukrajinska vojna broda i zatočila dvadeset i četvoricu mornara, problem aneksije Krima nametnuo se kao tema u međunarodnim forumima, što je pridonijelo daljnjoj izolaciji Rusije. Izbori će pokazati da li je Ukrajince uspio uvjeriti da od svega toga i oni imaju korist, a ne samo on kao predsjednički kandidat.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  KGK i u sadašnjosti i u budućnosti vidi samo prošlost
    •  Što premijer nije rekao u svom godišnjem izviješću
    •  HDZ nema svog kandidata na predsjedničkim izborima
    •  Poremećena prošlost, sadašnjost i budućnost u politici HDZ-a
    •  O predsjedničkim kandidaturama
    •  Motivi živčanosti i agresije (ne samo kod premijera Plenkovića)
    •  Ortački kapitalizam i poslije Martine Dalić
    •  Koje bi zemlje opet prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima?
    •  KGK pokazuje da ju nije previše briga za stabilnost države
    •  Što točno znači raskol Moskve i Carigrada?

> Svi tekstovi ovog autora