novinarstvo s potpisom
Srbiju ovih dana potresa tragičan slučaj 23-godišnjeg Slavča Petrova, mladića oboljelog od tumora mozga, koji se odlučio za savjet obratiti samozvanom doktoru Miroljubu Petroviću. Taj ”doktor (o čijim ćemo titulama nešto kasnije) mladom Slavči savjetovao je da ne ide liječniku i da kupi (da, kupi) od njega neke tinkture kao jedini lijek.
I ako možda niste čuli za taj slučaj, pretpostavljam da vrlo lako možete pogoditi rezultat tog nadriliječničkog savjetovanja – mladiću se bolest samo pogoršala i na kraju završila smrću.
S tim je u javnost izašla Biljana Jovanović, sestra od Slavča – i pravosuđe je već pokrenulo istragu o cijelom slučaju, policija je već ispitala ”doktora” Petrovića, mediji su ga počeli još više istraživati i otkrivati da to nije prvi slučaj u kojem je on namjesto medicine ponudio svoju čarobnu ”terapiju”. Navodno je od njegovih savjeta već prije nepunih godinu dana preminuo također mladi Marijan Batovac – prethodno iskeširavši solidnu količinu novca Petroviću za njegove tinkture i ulja.
Petrović na ove vrlo ozbiljne optužbe reagira onako kako se od takve vrste šarlatana i očekuje – u javnosti istupa kao potpuno nevinašce, a Biljani Jovanović šalje prijeteću poruku. Ostaje nam vidjeti hoće li se on iz te za njega krajnje neugodne situacije uspjeti izvući (nadamo se da neće).
O Petroviću i zaluđenosti njegovim likom i djelom pričam ne samo na temelju medijskih napisa iz Srbije (za koje mislim da prilično točno prikazuju cijelu situaciju i njezinu genealogiju) – nego i na temelju osobnih iskustava.
Petrovića sam upoznao osobno na jednoj tribini u Zagrebu – na kojoj smo, sram me reći, zajedno nastupali (s još dva sudionika). Tada je on vršljao po adventističkim krugovima u Hrvatskoj, predstavljao se kao okorjeli adventist i tamo stjecao i popularnost i sljedbenike.
Na toj sam se tribini našao kao tadašnji pastor, bila je to nekako moja službena dužnost i osjećao sam se, iskreno rečeno, krajnje neugodno. Jedan od razloga bio je i taj što je Petrović tribinu pretvorio u svoj osobni show.
Mi se zapravo nismo ni upoznali, jer je on na moj formalni pozdrav reagirao odsutnom šutnjom – i nas dvojica nismo razmijenili ni jednu riječ te večeri. Mene je čak i impresionirala ta zaokupljenost samim sobom koju je tada Petrović manifestirao – s njim ste mogli razgovarati samo kao ponizni učenik, spreman na bezuvjetnu poslušnost prema svom Učitelju.
A ja vam baš ne spadam u taj tip ljudi koji traži svog gurua, kao što sam i inače odbijao ideju da ja nekome budem guru.
Za Petrovića je zapravo jako teško reći koje on obrazovanje ima iza sebe. Odgledao sam dosta njegovih predavanja i ja ni u jednom od njih nisam prepoznao bilo kakvu stručnost.
Nije nemoguće da je točno da je završio geologiju na beogradskom PMF-u, premda je ono što on priča o geologiji j zapravo ponavljanje kreacionističkih tlapnji o Potopu i sličnih budalaština.
On se tada u Zagrebu hvalio i da je završio medicinu online – što je kod adventista, koji inače imaju u svojim redovima ugledne liječnike, izazvalo nemalo podozrenje (kako biste uopće mogli online završiti medicinu?).
Vidim da se odnedavno hvali i nekim doktoratom iz filozofije kojeg je stekao na nekom opskurnom ”sveučilištu” u Rumunjskoj (vjerojatno opet online).
Ja u njegovim predavanjima nisam prepoznao bilo kakvu stručnost u filozofiji, kao ni u teologiji, kojom se on rado bavi i nudi totalno zbrkana tumačenja biblijskih tekstova. A medicinu da i ne spominjem.
Svejedno, taj je i takav Petrović imao među mlađim osobama u Hrvatskoj priličan broj sljedbenika, koji su bili spremni poslušati razne njegove savjete o valjda svim mogućim životnim pitanjima. Jednome vrlo bistrome mladiću morao sam objašnjavati što nije u redu s Petrovićevim idejama.
Kada sam napustio Crkvu i vjeru općenito, Petrović se to udostojio komentirati riječima ”Što mene nije pitao, ako mu nešto nije jasno?” – valjda ne shvaćajući da bi on prije izliječio rak svojim tinkturama nego mene vratio vjeri svojim šarlatanstvom.
Petrović se najviše aktivirao u matičnoj Srbiji i tamo stekao ogromnu popularnost svojim idejama i ispadima. Predstavljao se i kao pravoslavac, pozivao na rušenje nizozemske brane, govorio o obnovi Dušanovog carstva i pričao o čemu god samo da bi našao sljedbenike. Kojima je onda skupo naplaćivao svoje medicinske usluge u svom opskurnom Centru za prirodnu medicinu, nudeći čak i liječenje homoseksualnosti.
Koliko je sve to bilo popularno, možete i sami provjeriti jednostavnim ukucavanjem Miroljubovog imena u YouTube tražilicu – pa vidite kako njegovi nastupi bilježe i stotine tisuća uglavnom oduševljenih pratitelja. Ovih je dana nastupio s još jednim ”doktorom” – zločinačkim primitivcem Vojislavom Šešeljom, a komentari ispod tog nastupa vjerojatno će izazvati tešku mučninu svakome sa zrncem soli u glavi.
I tu i jest onaj problem sa šarlatanima koji mene puno više zabrinjava – možda će pravosuđe na kraju dohvatiti Petrovića, poslati ga u zatvor i zabraniti dalji rad njegovog Centra za prirodnu medicinu.
Ja ne znam kako u području prava ovo stvarno može funkcionirati – oba preminula mladića bile su punoljetne osobe, koje su bez nekakvih vanjskih prijetnji odlučile otići Petroviću, a ne nekom pravom liječniku.
No, možda ga pravosuđe stvarno uspije osuditi i time makar privremeno okonča njegovu karijeru. Ipak je puno veći problem taj što i dalje postoji brojna publika koja hoće baš petroviće – nadmene ”sveznalice”, koji, kad ustreba, glume i opake tipove, spremne na borbu protiv EU, na vraćanje u ”slavne dane” Dušanovog ili već čijega carstva.
Taj problem nije samo problem Srbije – da jest, ovo bi bio samo jedan ironični članak na temu naivnosti naših komšija. Petroviću je zasad potporu uputio samo B-H ”Petrović” Vanja Elez, a Hrvati uglavnom mudro šute, jer nije politički oportuno hvaliti nekog tko se zalaže za Dušanovo carstvo.
Svejedno, problem šarlatanstva valjda je jedan od najupečatljivijih znakova našega doba.
Usred 21. stoljeća imamo poplavu raznih ”stručnjaka” koji nas trebaju uvjeriti u to da je Zemlja ravna ploča, da nikada nismo bili na Mjesecu, da cjepiva samo štete, da je jedina prava medicina ona ”prirodna” – štogod to sve moglo značiti.
Ovi posljednji zapravo su i najopasniji.
Ako prihvatite da je Zemlja ravna ploča – ili da je snimku slijetanja na Mjesec režirao Stanley Kubrick – vjerojatno vam se neće dogoditi nikakvo zlo u životu. Ali ako odbacite cjepiva i metode liječenja službene medicine, onda ta dva tragična slučaja u Srbiji pokazuju kako biste mogli završiti.
Imamo mi i u Hrvatskoj svoje petroviće, neki od njih su čak i stvarno stekli diplomu doktora, a neki od njih imaju i saborski imunitet (i još veću i zaluđeniju armiju sljedbenika).
Srbija je svog Petrovića platila skupocjeno, s dva mlada života. Iskreno se bojim da je kod nas samo pitanje vremena kad ćemo istom, predragocjenom valutom, početi plaćati masovnu sklonost prema šarlatanima i njihovoj pseudo-znanosti.
Volio bih da sam u pitanju ove mračne prognoze duboko u krivu…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.