novinarstvo s potpisom
Za Čakovčanina Dražena Domjanića – glazbenog umjetnika i mecenu – čula sam davno, kad je devedesetih u Kneževini Lihtenštajn pokrenuo glazbenu akademiju i počeo organizirati majstorske tečajeve najpoznatijih pedagoga, natjecanja, koncerte, s nesebičnim ciljem obrazovanja mladih glazbenih talenata…
Njegova pedagoška aktivnost započela je u Austriji, ali je život u Lihtenštajnu bio temelj na kojem je gradio sve što se kasnije pokazalo iznimno zanimljivim na planu glazbene umjetnosti u zemljama u okruženju. Kruna njegova rada je visoko državno odličje Republike Austrije, koje je nedavno primio za rad u regiji koja obuhvaća Austriju, Njemačku, Lihtenštajn i Švicarsku.
Uz vodstvo orkestra Gaudeamus, s kojim su devedesetih godina nastupale naše mlade umjetnice na putu svjetske slave – violončelistica Monika Leskovar i gitaristica Ana Vidović – Dražen Domjanić je razvio čitavu paletu umjetničkih događanja, koja sva redom za cilj imaju omogućiti mladim, talentiranim glazbenicima najbolji mogući razvoj u poticajnom okruženju.
Osobno poznajem mnogo danas afirmiranih glazbenika, koji su prošli kroz akademiju i međunarodne tečajeve u organizaciji ili pod mentorstvom Dražena Domjanića, a ta izuzetna edukacija traje i dalje.
Svi sudionici ističu besprijekornu organizaciju, uvjete rada i mogućnost suradnje s najistaknutijim pedagozima današnjice…
Iz hrvatskog očišta sve to izgleda potpuno utopijski. A ipak, ne samo da postoji nego svake godine dobiva nove dimenzije!
Ovih dana u drevnim lunjskim maslinicima na otoku Pagu održava se drugi po redu festival Olive Classic. Zamišljen je kao festival klasične glazbe, tijekom kojeg će se hrvatskoj i međunarodnoj publici predstaviti glazbenici iz Hrvatske i inozemstva koji uspješno grade međunarodne karijere.
Festival je proizašao iz ideje mentora Dražena Domjanića i njegove želje da otoku Pagu donese novu vrijednost. Zamisao je svake godine predstaviti po jedan europski grad, imati po jednog ili dva glazbenika koji će obnašati funkciju artist in residence i predstaviti jedan instrument koji će dominirati Festivalom. Cilj je zainteresirati publiku svih dobnih skupina koji bi kroz ovaj projekt bili obogaćeni za jedinstveno iskustvo koje spaja glazbu, prekrasnu lokaciju i gastronomiju.
Kao i sve što je tijekom života pokrenuo Dražen Domjanić, ovaj festival je odmah, u prvom sazivu prošle godine, postao hit i nadmašio očekivanja svih koji su ga s uzbuđenjem očekivali!
Uvjerena sam da Festival podržava i grad Novalja, ali okosnica financijske podrške je u europskim državama, tj. sredinama koje će se promovirati u sklopu koncerta ”European Capitals!” Ove godine to je Vaduz, glavni grad Kneževine Lihtenštajn, koja obilježava 300 godina postojanja.
Dok ovo pišem, imam na umu austrijskog dirigenta Michaela Fendrea, koji je unatrag desetak godina došao u Opatiju sa željom da pokrene Festival Kvarner kao niz muzičkih priredbi koje će biti brand opatijskog kulturnog turizma.
Ideja se činila zanimljivom s aspekta mladih glazbenika koji će svirati u orkestru pod mentorstvom članova Bečke i Berlinske filharmonije, potom sa stanovišta sredine koja će dobiti dobar simfonijski program, ali i turističkih djelatnika i ugostitelja, jer je Festival Kvarner svoje termine pozicionirao u vrijeme pred i postsezone, dakle lipanj i rujan.
Nakon vrlo obećavajućeg početka danas treba reći da ništa od spomenutog u Opatiji nije provedeno do kraja. Orkestar sastavljen od najboljih mladih glazbenika s europskih akademija nekoliko je godina dolazio u Opatiju, mentori pojedinih orkestralnih dionica – solisti dvaju spomenutih orkestara – održavali su visok nivo muziciranja, stvarali komorne kombinacije sa studentima i nastupali na javnim mjestima Opatije, Voloskog, Lovrana…
Središnji, festivalski koncerti bili su vrlo kvalitetni, predstavljali su opatijskoj publici renomirane, a često i slavne soliste, programi su bili nadasve zanimljivi, publika je dolazila iz Austrije, novinari koji su pisali o Festivalu i ljepotama Kvarnera bili su iz čitave Europe…
I mada su postojale sve pretpostavke da Festival postane brand – doslovce je nestao.
U biti Festival Kvarner kao institucija i dalje postoji, održi svake godine po jedan ili dva komorna koncerta, ali to je blijeda slika zamisli s kojom se krenulo!
Jer, ono na čemu se zasnivalo financiranje Festivala, a to su bili EU fondovi – nije se realiziralo zbog neadekvatnog odaziva i pomanjkanja zanimanja matične sredine! Točnije, ako Opatija nije spremna uložiti dvadesetak posto sredstava za financiranje Festivala koji konkurira za međunarodna sredstva, nema uvjeta da ga EU fondovi podrže!
A grad Opatija ne samo da nije pokazivao interes za Festival već sredstva koja izdvaja nisu dovoljna ni za jedan komorni koncert!
Kulturni turizam ne zanima ni ugostitelje, ni hotele, o čemu svjedoči niz epizoda koje bi ovdje bilo zaista uvredljivo spominjati…
Ukratko, nismo mi sredina kojoj treba kultura unatoč slavnoj prošlosti koju su Festival Kvarner i Michael Fendre nastojali promovirati ističući da su na Kvarner dolazili velikani poput Mahlera, Puccinija, Lehara i Kalmana…
I gdje je poveznica s prvim dijelom ovog teksta?
Nigdje! Osim što su pokretači obje ideje stranci!
Hrvatski pijanist Dražen Domjanić dobrim je poslovnim razmišljanjem u Austriji, Švicarskoj i Lihtenštajnu naišao na sredine koje su podržale kulturu i vidjele u njegovu radu korist za zajednicu, dok je austrijski dirigent Michael Fendre u Hrvatskoj naišao na sumnjičavost i – zatvorena vrata. Ili tek toliko odškrinuta da mu se ne omogući rad!
Stoga kad Dražen Domjanić kaže da mu je ”najveća želja u profesionalnom smislu bolja suradnja Hrvatske i Lihtenštajna” i kad dodaje da bi nam ”samo dio njihovih zakona prebačen u Hrvatsku omogućio da budemo raj na Zemlji”, moram sa žalošću reći da je to – pusta tlapnja.
Onima koji bi u ovoj zemlji trebali odlučivati o implementaciji zakona najmanje je stalo da postanemo uređeno društvo! Njima, štoviše, upravo odgovara nered, jer tad najbolje prolaze njihovi projekti koji se zasnivaju na stjecanju koristi za sebe i svoje najbliže.
Kultura je u njihovim prioritetima na samom začelju. I kada se pojavi netko tko na tom planu radi nešto vrijedno, probudi se trenutno zanimanje, ali samo s nadom da će lokalni moćnici nešto profitirati! Čim se od njih traži bilo kakav angažman – materijalni ili uslužni – sve pada u vodu!
O tome svjedoči propast dobrih ideja, razočaranje njihovih autora i nevoljkost sredine da pokrene išta što je izvan sitnih, lokalnih interesa.
Mi smo zaista mala zemlja za veliki nered!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.