autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Skroviti, ne skriveni

AUTOR: Jadranka Brnčić / 20.10.2019.

Jadranka Brnčić

Ako je onaj koga najčešće imenujemo Bogom negdje skriven, onda je skriven u religijama, skriven od nadzora kojim se nastoji otajstvo upregnuti u liturgiju, nutarnje znanje u uvjerenja, a neizrecivo u dogme.

No, Bog se, zapravo, ne skriva. Naprotiv, otkriva se onome tko hoće vidjeti. Kako među pobožnima, tako i među onima koji ne izgovaraju rado, ili lako, riječ Bog.

U ljepoti krajolika, čijeg lica ili glazbe, u pokretu tišine, u čijoj dobroti, osjećaju koji nas kadikad preplavi da se život brine bolje za nas od nas samih – tu ga nije teško slutiti.

Kao da su gledali u Bogu stražara koji će ih čuvati da oni drugi ne potegnu oružje, pa je, budući ih je iznevjerio, zapravo suvišan. Dok je cijelo vrijeme s onima koji trpe

No, u velikim nesrećama, pred čovjekom kadrim za najbrutalnije nasilje, u središtu osobne patnje gdje je Bog? Pitali su se to mnogi naraštaji i pobožnika i kritičara, svikli da Bogu pripišu ili ulogu sreditelja i ureditelja ljudskoga kaosa i zloće ili njegovu vlastitu odsutnost.

Kao da su gledali u Bogu stražara koji će ih čuvati da oni drugi ne potegnu oružje, pa je, budući ih je iznevjerio, zapravo suvišan. Dok je cijelo vrijeme s onima koji trpe.

Bog ne šuti, nego je ušutkan. Nije ušutkan među onima koji ne izgovaraju njegovo ime, nego vrlo često upravo u institucijama koje se na njega pozivaju. Kao da su postale mjestima gdje se gaji vjera iz druge ruke, vjera u davna čudesa, simbole i svetkovine. Ili vjera u to da je, iz raznih razloga, poželjno pripadati skupini. Bez njegove žive prisutnosti.

Boga se poznaje tek po čuvenju. Da bi čuvari bili posrednici, da bi ljude hranili mitologijom obećana spasenja sebi pripisujući važnu ulogu? No, ne izgovaramo li riječ Bog zalud? Ne tratimo li svetost u potrošenim pojmovima i konceptima?

Čovjek se prvi sakrio i skriva se od Boga pa ga ne vidi očita i bliza. Štoviše, ne želi ga doista vidjeti pa se Bog povlači u zapećak. Ne želi se nametati tamo gdje nije poželjan. Ne odlazi hotimice, nego je izbačen, izgnan. Ne skriva se, nego je skrovit

Glas Božji oduvijek vapi u pustinji.

Čovjek se prvi sakrio i skriva se od Boga pa ga ne vidi očita i bliza. Štoviše, ne želi ga doista vidjeti pa se Bog povlači u zapećak. Ne želi se nametati tamo gdje nije poželjan. Ne odlazi hotimice, nego je izbačen, izgnan. Ne skriva se, nego je skrovit.

Skrovište Božje sam je život. Tu se sakrio, ali ga nitko ne traži. A jedva čeka da ga tko primijeti i pozove, daleko od očiju ljudi, pa da se daljina raspe poput mraka pred jarkim svjetlom.

Bog se ne objavljuje čovjeku zato da bi uspio u čemu. U nakani da ljudi vjeruju u njega ili da uspostavi svoje Kraljevstvo među ljudima.

On nije kralj, nego sluga. I nije sluga, nego više od kralja. On je Kraljevstvo samo. I nije imenica, nego glagol.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: