Milanović zastupa društvene vrednote do kojih je meni stalo

Izbore za predsjednika države valja sagledavati u pravom kontekstu. Predsjedničke ovlasti definirane su Ustavom. Iako su te ovlasti važne i nisu beznačajne, ipak je u našem ustavnopravnom poretku realna politička moć u Vladi i parlamentu. I dobro je da je tako.

Objektivno, primarna i presudna uloga predsjednika u političkome životu i treba biti ”svjetlo na horizontu” koje omogućava ispravnu ”vrijednosnu” orijentaciju, zastupanjem i promoviranjem određenih demokratskih i humanih vrednota i ”dobrih praksi” koje jednu zemlju čine normalnom, a život u njoj poželjnim.

Metaforički rečeno, to je briga za ”srce i dušu” zajednice. Zato je upravo taj aspekt predsjedničke funkcije, po mome mišljenju, i najvažniji.

I na fonu tih i takvih ”normalnih” vrednota ja se opredjeljujem za kandidata za koga smatram da će ih kao predsjednik države ponajbolje zastupati i braniti – Zorana Milanovića

Predsjednik države personificira vrijednosti koje većina građana smatra društveno poželjnima. Birajući predsjednika/cu izabiremo, dakle, skup određenih društvenih vrednota do kojih nam je kao građanima stalo.

U tom mi je kontekstu izborni slogan ”Normalno” predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića najznakovitiji, analitički najinspirativniji i građanski najpoticajniji. Pogađa ”u sridu” predsjedničke najvažnije zadaće. Koncizno dijagnosticira malignu društvenu boljku (”pomutnje u vrednotama”), a istodobno nudi lijek.

Što je, dakle, za mene “normalno“ a što, pak, nije? Do kojih je to vrednota meni stalo?

Normalno je da se građani po koječemu razlikuju. Po naciji, regionalnoj pripadnosti, vjeri, običajima, jeziku, pismu, seksualnom opredjeljenju, rodnom statusu etc. U demokratskom je društvu normalno u tim različitostima vidjeti bogatstvo.

Štoviše, normalno je i dodatno se potruditi i u tim razlikama vidjeti nešto što će se ne samo tolerirati nego i cijeniti i voljeti kao vrijednost po sebi.

Nije normalno u tim razlikama vidjeti remetilačke faktore i suzbijati ih u ime nacionalnog ili državnog jedinstva.

U državi vladavine prava normalno je da nitko nije iznad zakona i da su svi ljudi jednaki u dostojanstvu i pravima.

Nije normalno da bilo tko i pomisli da je iznad zakona ili da zbog svoje nacije, vjere, funkcije ili nekog dugog statusa treba imati veća prava ili slobode od drugih.

Normalno je da se ljudi razlikuju po svojim svjetonazorima i političkim uvjerenjima i normalno je da u javnosti strasno zastupaju svoja uvjerenja.

Nije normalno biti ostrašćen i bilo koga zbog njegovih uvjerenja i mišljenja prokazivati izdajnikom, izrodom ili državnim neprijateljem.

Normalno je da u demokratskome društvu nema tabua i zabranjenih tema i o svemu je dopušteno javno polemizirati, pa i na način koji šokira, vrijeđa ili uznemirava državu ili ma koji dio populacije.

Objektivno, primarna i presudna uloga predsjednika u političkome životu i treba biti ”svjetlo na horizontu” koje omogućava ispravnu ”vrijednosnu” orijentaciju, zastupanjem i promoviranjem određenih demokratskih i humanih vrednota i ”dobrih praksi” koje jednu zemlju čine normalnom, a život u njoj poželjnim

Nije normalno zazivati ili koristiti državnu represiju protiv ideja i mišljenja koje većina smatra ”nepoćudnima”.

U demokraciji je normalno žestoko raspravljati o svim pitanjima od javnog interesa. Prijetnje nasiljem i govor mržnje (tj. poticanje na mržnju, diskriminaciju i/ili nasilje protiv određenih ranjivih i u pravilu manjinskih društvenih grupa zbog neke njihove posebne identitetske značajke) nisu, međutim, normalni.

Normalno je biti antirasist. Nije, dakle, normalno biti fašist, šovinist, antisemit, srbofob, islamofob, romofob, imigrantofob, homofob, seksist…

Ideje i ideologije ”krvi i tla”, ”ein Führer, ein Volk, ein Reich”, kao i njihove ovdašnje inačice tipa ”Srbe na vrbe”, ”Sprem’te se, sprem’te četnici” i slične, nisu normalne. Normalno je suprotstavljati im se, uvijek i svugdje.

Nije normalno ne poštivati Ustav i ustavne zakone i čekićima razbijati ćirilične ploče, ili ploče u jeziku i pismu bilo koje nacionalne manjine, jer bi se ti čekići, u odgovarajućim uvjetima, lako mogli upotrijebiti i za razbijanje glava sugrađana koji tim pismom pišu i tim jezikom govore. Normalno je da se čekići koriste za zabijanje čavala.

Normalno je da svaki ratni zločin bude sankcioniran (što je zadaća državnog odvjetništva i sudova). Nije, međutim, normalno getoizirati i stigmatizirati, kao svojevrsne vječne ”ratne taoce”, sve pripadnike određene nacionalne manjine, pa i one rođene poslije rata, i sumnjičiti ih ili optuživati kao zločince, neprijatelje i ”puzajuće agresore”.

Nije normalno graditi zidove i dizati ruku na nevoljnike. Normalno je graditi mostove i dobronamjernim nevoljnicima pružiti ruku.

Normalno je na primjeren i dostojanstven način izražavati sućut i odavati pijetet svim žrtvama ratova na ovim prostorima. Nije normalno te žrtve koristiti kao municiju u dnevno-političkom obračunima i tako ih opetovano viktimizirati.

Nije normalno trgovati domoljubljem kao bižuterijom na sajmištima. Normalno je toga se stidjeti, a domoljublje živjeti radom i poštenjem.

Te su vrednote sadržane, eksplicite ili implicite, i u hrvatskom Ustavu. I na fonu tih i takvih ”normalnih” vrednota ja se opredjeljujem za kandidata za koga smatram da će ih kao predsjednik države ponajbolje zastupati i braniti – Zorana Milanovića.

Od svih kandidata Zoran Milanović ima najviše političkog i državničkog iskustva i pokazuje da ponajbolje poznaje Ustav i njime definirane predsjedničke ovlasti i ulogu.

Izborni slogan ”Normalno” predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića najznakovitiji, analitički najinspirativniji i građanski najpoticajniji. Pogađa ”u sridu” predsjedničke najvažnije zadaće. Koncizno dijagnosticira malignu društvenu boljku (”pomutnje u vrednotama”), a istodobno nudi lijek

Ne pati od mesijanskog sindroma, ne daje demagoška obećanja i ne nudi magična rješenja.

Ne apelira na kolektivističke emocije i populističke strasti nego na individualnu razboritost i građansku odgovornost.

Ne dodvorava se nikome, ni u zemlji ni izvan nje, i ne kalkulira. Ne smatra se nepogrešivim, a kad i griješi, svoje greške sam plaća.

Ne poziva na radikalne promjene i drastične mjere koje bi mogle rezultirati ozbiljnim društvenim potresima, pa i mogućim sukobima.

Ne zaziva narodne plebiscite koje bi u našim ustavnopravno nedostatno definiranim okvirima i političkim prilikama lako mogli rezultirati nedemokratskim inicijativama i rješenjima i kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Ne blefira slatkorječivim ”programima” za koje svatko imalo upućen u funkcioniranje političkog sustava i ustavnu podjelu (o)vlasti zna da u najboljem slučaju mogu poslužiti tek za opsjenu naivnih, a u najgorem voditi k uzurpaciji ovlasti i uzrokovati ustavnu krizu.

I što je najvažnije, Zoran Milanović zastupa ”normalne” društvene vrednote do kojih je meni stalo. A njegov karakter jamči da će ih i kao predsjednik zastupati strasno i beskompromisno.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zašto treba zakonom zabraniti ZDS i sve rasizme
    •  Grafiti ''zakolji Srbina'' poticanje su na genocid

> Svi tekstovi ovog autora