Opasnost neliberalne demokracije

Tešku gospodarsku i zdravstvenu situaciju u Europi pogođenoj pandemijom koronavirusa Europska unija planira ublažiti tzv. Europskim planom oporavka za koji je predviđeno 750 milijardi eura.

Hrvatskoj bi od tog iznosa trebalo pripasti minimalno 22 milijarde eura. Donošenje tog plana je usporio veto Mađarske i Poljske koji je ipak na kraju kompromisno uklonjen. Uredba o vladavini prava, koja je bila razlog za veto, je ostala na snazi, ali su Mađarska i Poljska kroz interpretativnu izjavu dobile garanciju od Europske komisije da će se mehanizmi spomenute uredbe provoditi nepristrano i  objektivno.

Također, Komisija se izjavom obvezala da neće predlagati nikakve smjernice o provedbi ove uredbe dok Sud EU-a ne donese odluku. Tek nakon te odluke donijet će se smjernice za provedbu mehanizma koje će zagarantirati njegovu objektivnu, nepristranu i pravednu primjenu.

Podsjetimo, Mađarska i Poljska su pod istragom Europske unije zbog sumnje na kršenje vladavine prava na način da se politički utječe na slobode medija, nevladine organizacije i na neovisnost sudstva, a treba napomenuti da je najjača mađarska stranka Fidesz još ranije suspendirana iz članstva u Europskoj pučkoj stranci (EPP) zbog zakona koji dopušta vladi (pre)velike ovlasti u borbi protiv koronavirusa.

Premijeri Orban i Morawiecki u takvom uvjetovanom pristupu EU fondovima vide napad na suverenitet svojih država i ideološku pozadinu.

Orban optužuje EU političare da svojom imigrantskom politikom i politikom otvorenog društva razaraju same temelje Europske unije, a da Mađarska nikako ne želi prihvatiti takvu politiku. Uz to, Orban ide i korak dalje tvrdi da veto štiti i nacionalne interese njegove zemlje.

Uredba o vladavini prava, koja je bila razlog za veto, je ostala na snazi, ali su Mađarska i Poljska kroz interpretativnu izjavu dobile garanciju od Europske komisije da će se mehanizmi spomenute uredbe provoditi nepristrano i  objektivno

On je nedavno, prije otklanjanja veta, u svom odgovoru Manfredu Weberu, lideru Europske pučke stranke koje je član i HDZ, rekao kako veto stoji zbog toga što EU želi promijeniti trenutačni pravni status kako bi se stvorili mehanizmi koji bi se odmah upotrijebili protiv Mađarske i Poljske.

Orbanov strah o potencijalnim sankcijama povećavaju i izjave brojnih europskih čelnika, ali i vodećih ljudi najvažnijih tijela EU-a koji su sustavno tražili mehanizme kako da se veto zaobiđe. Neki od njih su išli i korak dalje.

Katarina Barley, potpredsjednica Europskog parlamenta i bivša ministrica u vladi Angele Merkel, je izjavila da bi se Mađarsku trebalo ”financijski izgladnjeti” kako bi se dozvali pameti.

Orban u ovakvom uvjetovanju raspodjele novca čak vidi prste Georgea Sorosa, mađarsko-američkog milijardera koji je poznat po svom filantropskom djelovanju i financiranju pokreta i udruga koji promiču tzv. otvoreno društvo, ali i neželjeni produkt liberalne demokracije koju on odbacuje.

Ova uspješno otklonjena politička kriza ukazala je na jedan drugi problem koji vrlo lako prolazi ispod radara. Taj problem je Orbanova vizija demokracije. Orban radi na stvaranju, kako ju on sam naziva, neliberalne demokracije i veliki je protivnik ideje otvorenog društva.

Analiziramo li sami sadržaj i temeljne ideje liberalne demokracije protiv koje se Orban bori, postat će nam puno jasnije zbog čega je taj njegov stav jako problematičan.

Teorija liberalne demokracije, kako joj samo ime kaže, je svojevrsna politička simbioza liberalne i demokratske teorije. Liberalizam u svom temelju ima individualne slobode. U liberalizmu je država shvaćena kao nužno zlo. Ona je zlo jer ograničava slobode pojedinaca, ali je nužna upravo zbog zaštite tih istih sloboda. Liberalna teorija državu vidi kao pravnu i kao minimalnu.

Pravna država definira ovlasti i norme (zakone) kojima se onemogućuje zloupotreba vlasti i njeno nezakonito obavljanje. Također, osim zloupotrebe moći od strane vladajućih, ona štiti pojedince i od samovolje drugih pojedinaca.

Država je u liberalizmu nužno minimalna zbog toga što ju je tako lakše kontrolirati, ali i zbog toga što se smatra da se ona nipošto ne bi smjela miješati u individualno djelovanje pojedinaca ako ono ne ugrožava ničiju slobodu. Ona ima svoje zadatke kao što su održavanje unutrašnjeg i međunarodnog poretka i ni pod koju cijenu se ne smije miješati u slobode i živote ljudi.

Opasnost ideje Viktora Orbana, a u zagovaratelja takve ideje možemo ubrojiti i njegovog poljskog kolegu Morawieckog, se nalazi upravo u činjenici da bi neliberalna demokracija, kakvu on želi izgraditi, potencijalno jako ugrozila individualne slobode građana

Demokracija u ovoj simbiozi s liberalizmom pruža ono što liberalizmu kronično nedostaje, a to je narodni suverenitet koji svojim općim pravom glasa čuva temeljna ljudska prava na kojima se liberalna država zasniva.

Narod je taj (građani) koji, neposredno ili posredno, oblikuje i donosi zakone i štiti slobode.

S druge strane, liberalna koncepcija države omogućuje da se to pravo realizira u slobodi kao, primjerice, u slobodi govora, mišljenja, tiska, okupljanja, udruživanja i bilo kojim drugim njenim vrstama.

Može se reći da demokracija liberalizmu daje političku formulu po kojoj se uspostavlja, razvija i održava sloboda svih i za sve kroz opće pravo glasa.

Ona je u ovoj simbiozi morala uvelike žrtvovati svoj egalitarni temelj jer sloboda u liberalnom smislu i jednakost (osim jednakosti pred zakonom i pravima) ne mogu surađivati, čak ni u političkoj teoriji, a pogotovo ne u političkoj praksi.

Liberalizam je, s druge strane, morao žrtvovati svoj stav o strogom individualizmu jer se veliki dio liberalnih teoretičara bojao novog oblika despotizma kojega će provoditi masa jednakih ljudi koja će svojim egalitarizmom uništiti individualnost.

Opasnost ideje Viktora Orbana, a u zagovaratelja takve ideje možemo ubrojiti i njegovog poljskog kolegu Morawieckog, se nalazi upravo u činjenici da bi neliberalna demokracija, kakvu on želi izgraditi, potencijalno jako ugrozila individualne slobode građana.

U praksi, a pogotovo u ovoj iznimno zahtjevnoj zadaći kao što je državno uređenje, ne može funkcionirati kritika bez jasne alternative (pogotovo ako je ta kritika populistička kao što u primjeru ove dvojice premijera često zna biti), ali alternativa koju nam nude vlade Mađarske i Poljske bi mogle biti jako opasne za teško stečene slobode i prava kao i za same mehanizme kako se do njih dolazi.

Demokracija po receptu Viktora Orbana je apsolutni privid demokracije, demokracija koja je to samo nominalno, demokracija koja to suštinski nije. U Orbanovoj demokraciji nema stvarne različitosti. Takva različitost je također privid jer je ona produkt istog uma kao i službeni politički narativ. Sa stvarnom različitosti se obračunava. Ona se zatire.

U ovoj Orbanovoj alternativi demokracija postaje samo maska iza koje se skrivaju partijsko-ideološki interesi da se pod krinkom napada na same temelje zapadne civilizacije, tradicije i kršćanskih vrijednosti ušutkaju politički i ideološki nepodobni, da se provedu političko-ideološke odluke koje odgovaraju vladajućima i da se uspostavi kontrola nad svim demokratskim institucijama. Država više nije minimalna. Ona zadire u individualne slobode pojedinaca i počinje ih ograničavati. Slične, a možda i gore demokracije vidimo u Srbiji, Rusiji, Bjelorusiji, a pogotovo u Turskoj.

Narod je taj (građani) koji, neposredno ili posredno, oblikuje i donosi zakone i štiti slobode

Damir Grubiša je u svojoj kolumni na Autografu ovu verziju demokracije imenovao nacional-demokracijom. Mislim da ne postoji prikladniji naziv.

Norberto Bobbio piše da ”danas više nisu zamislive nedemokratske liberalne države, niti demokratske države koje ne bi bile i liberalne” i u pravu je, pogotovo kada govorimo u kontekstu trenutne politike Europske unije i Zapada.

Dokaz o svjesnosti građana o svojoj slobodi i pravima vidimo svakodnevno. Najlakše nam je samo vidjeti kako se u Europi i SAD-u jako teško i s velikim građanskim otporom implementiraju ove restriktivne epidemiološke mjere, a kako su one puno lakše bile provedene, primjerice, u Kini.

Hrvatska može jako puno naučiti od mađarske i poljske politike u kategoriji ”kako se boriti za državne interese”.

One su primjer kako jedna relativno mala i siromašna država (Mađarska ima nešto manje od 10 milijuna ljudi, a za standarde Zapadne Europe je i relativno siromašna) može postati važan politički igrač koji može ravnopravno sudjelovati u kreiranju međunarodnih politika za koje smatraju da će biti dobre za njihove države.

S druge strane, njihovi politički eksperimenti u vidu odbacivanja liberalne demokracije nas neprestano moraju podsjećati koliko je sklizak teren na kojem se gradi društvo slobode.

Europu mnogi napadaju zbog te iste slobode. Ona u njoj ustraje. Nadajmo se da će i Mađarska i Poljska, kao neizostavni dio europske obitelji, i dalje koračati njenim stazama, a ne biti u mraku njenog privida.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva

> Svi tekstovi ovog autora