Luther za katolike

Peter Kuzmič u svojoj najnovijoj kolumni na Autografu podsjeća na veliki jubilej protestantske reformacije.

Prije 500 godina je Martin Luther, koristeći svoju posljednju šansu da spasi glavu iz omče inkvizicije, održao glasoviti govor pred carem Karlom V. Bio je pozvan da bi povukao svoja naučavanja i odrekao se svoje ”hereze”. Martin Luther se odazvao, no nije pristao na bezuvjetnu ”kapitulaciju”.

Štoviše, u zapaženom je govoru demonstrirao pred carem, Reichstagom i svekolikom tadašnjoj javnošću, što znači biti vjeran sebi i svojim uvjerenjima, što je posluh prema svojoj savjesti i nepriznavanje nametnutog autoriteta.

Luther je pokazao čvrstinu, staloženost i hrabrost i to uoči smrtne opasnosti. Dana 21. travnja 1521. Luther je pred najvišim sudom izrekao svoju povijesnu ”vjeroispovijest”:

”Ne mogu svoju vjeru podčiniti ni papi ni koncilima, jer je kao dan jasno da su oni često griješili i međusobno proturječili. Stoga ako me dakle ne uvjere svjedočanstvom Svetoga pisma ili jasnim razumskim zaključivanjem, ako me ne osvjedoče tekstovima koje sam naveo i tako moju savjest ne vežu uz Božju riječ…” (puni citat naveo je Peter Kuzmič, 25. travnja 2021.), ”…ja se ne mogu i neću odreći, jer je za kršćanina opasno ići protiv vlastite savjesti”.

Za svoju ”tvrdokornost” zaradio je izopćenje iz Crkve, što je povlačilo za sobom gubitak svih prava, tako da ga je svatko mogao nekažnjeno uhititi i ubiti.

Obje Crkve imaju impresivne uzore za hrabrost i nesebičnu zaštitu ugroženih, i luterani se s ponosom mogu pozivati na Dietricha Bonhoeffera i na članove pokreta otpora ”Muževi 20. srpnja 1944.”, potom studente i studentice ”Bijele ruže” koje su ubili nacisti, zatim Martina Luthera Kinga, Mahatmu Gandhija

Spasio ga je knez izbornik Friedrich Mudri, čijoj zaštiti nad Lutherom možemo zahvaliti što je Luther uspio prevesti Novi zavjet na njemački jezik kojeg je morao ”preoblikovati” iz kancelarijskog jezika na dvorovima njemačkih kneževa, objediniti raznolikost gramatičkih oblika i leksikalnih izraza. Martin Luther je ”otac” tada modernog njemačkog jezika, koji se u narednim stoljećima više nije značajnije razvijao.

Za crkvenu povijest, ali i za teološku znanost – za egzegezu i za moralnu teologiju – nezaobilazan je Lutherov govor na tom Reichstagu, pred carem i kneževima, od kojih su mnogi bili ujedno i biskupi kardinali.

Naknadni dodatak: ”Na tome stojim i drukčije ne mogu, neka mi Bog pomogne! Amen” (historijski sporne autentičnosti) svejedno vjerodostojno rezimira Lutherovu etiku – koja govori i nama katolicima, zadaje nama mjerilo, pa je zato Luther i naš učitelj.

Uči nas da je razum ishodište na putu do vjere. Valja čitati Evanđelje i razumski zaključivati, a zatim uključiti savjest i provjeravati. Zaključivanje treba biti utemeljeno na ispravnom shvaćanju Božje riječi, a ispravne i pravilne zaključke izričemo svakodnevnim rječnikom.

Temelji svake egzegeze svode se na kritičko tumačenje kojim treba iščitati iz teksta autorovu zadanu misao, a ne ukomponirati svoju.

Luterani su na tim temeljima doprinosili razvitku prosvjetiteljstva i iz njega proizlazeće povijesno-kritičke biblijske znanosti.

Katolici su morali čekati do XX. stoljeća, dok papa Pio XII. nije oprezno preporučio teolozima da se počnu baviti historijski-kritičkim čitanjem Svetih pisama.

Katolici laici, kojima je bilo stalo do racionalnog utemeljivanja svoje vjere, odvažili su se na luteranske metode mimo crkvene dozvole, jer ih je službeno pristajanje uz njih moglo skupo stajati.

Nedavno preminuli teolog Hans Küng borio se, za sebe i za sve vjernike i vjernice, za pravo na takav racionalan pristup Svetom pismu, i za pravo da svaki vjernik i svaka vjernica na temelju svojih zaključaka i spoznaja gradi svoju vjeru (naročito u knjizi ”U što vjerujem”, ali i u djelu ”Sporna istina”).

Lutherova čvrstina naspram pritiscima na njegovu savjest upravo je ono što vjernici svih denominacija mogu naučiti od Luthera, a u tome je Hans Küng primjer i Lutherov dostojni učenik.

Za nepokolebljivo stanje uz vlastito uvjerenje potrebna je i samosvijest, neustrašivost naspram autoritetima, hrabrost zbog mogućih posljedica, a pri tome mislim i na drastične primjere da katolici u muslimanskom svijetu riskiraju život kad se deklariraju.

Priznajem – i za sebe – moja generacija i još brojni mlađi naraštaji nisu odrasli u ozračju u kojem se poticao otpor autoritetu, nego upravo suprotno – posluhu i prilagodljivosti. Malo tko je rođen za disidenta, malo tko je i u roditeljskom domu, pa i u školi bio potaknut za proturječje i otpor.

Ni Luther svoju čvrstinu nije mogao stjecati u društvu u kojem se rodio, školovao, formirao svoju savjest i svoju ličnost. Morao je to učiniti sam, vlastitim snagama.

Dakle, načelno svatko se može učvršćivati do te mjere da se ne saginje ni pred pravima, a pogotovo ne pred lažnim autoritetima. Bitno je usvojiti sustav vrijednosti koji će biti jači i uvjerljivi, a mjerilo ponašanja jače od osobnih odnosa.

Martin Luther je, ujedno, i primjer ograničenosti svakog ljudskog bića. Luteranska je Crkva tijekom jubilarnih svečanosti u Wormsu istaknula da i veliki reformator ima ”problematične strane”. Luther se pogrdnim riječima, čak vulgarno, izražavao o Židovima.

Valja podsjetiti i na Lutherovu nekritičnost naspram besramnom iskorištavanju povlastica od strane plemića iako je rječito prosvjedovao protiv privilegije crkvenih dostojanstvenika i papinstva.

Nije stao u obranu seljaka, koji su se, podjarmljeni od plemića diljem Carstva pobunili pozivajući se upravo na njega, reformatora i pobornika individualne slobode. Luther ih je izdao i čak potpaljivao okrutne kaznene mjere protiv seljačkih tribuna.

Temelji svake egzegeze svode se na kritičko tumačenje kojim treba iščitati iz teksta autorovu zadanu misao, a ne ukomponirati svoju. Luterani su na tim temeljima doprinosili razvitku prosvjetiteljstva i iz njega proizlazeće povijesno-kritičke biblijske znanosti. Katolici su morali čekati do XX. stoljeća, dok papa Pio XII. nije oprezno preporučio teolozima da se počnu baviti historijski-kritičkim čitanjem Svetih pisama

Naposljetku, s današnjeg su stajališta čak ”zabavni” Lutherovi ”poučci” bračnim parovima za seksualni život, ali ženama, uključivši i  Lutherovu suprugu Katharinu von Bora, njegovu vrlo odanu životnu partnericu koja mu je čuvala leđa i uzdržavala ga, njegovi stavovi o ženskim dužnostima jamačno nisu mogli biti toliko prihvatljivi.

Martin Luther imao je svoje zasluge, ali i svoje tamne strane. Niti jedan čovjek ne bi smio biti uzdignut na pijedestal neupitnog autoriteta, što je i sam Luther zaboravio u svojoj borbi protiv digniteta.

Obje Crkve imaju impresivne uzore za hrabrost i nesebičnu zaštitu ugroženih, i luterani se s ponosom mogu pozivati na Dietricha Bonhoeffera i na članove pokreta otpora ”Muževi 20. srpnja 1944.”, potom studente i studentice ”Bijele ruže” koje su ubili nacisti, zatim Martina Luthera Kinga, Mahatmu Gandhija…

Katolici imaju svoje uzore – isusovce braću Delp, redovnike i redovnice u bečkim samostanima, župnike iz dachauške ”ćelije popova” (kaznene ćelije za katoličke svećenike u konclogoru Dachau), a obje Crkve imaju i neslavne primjere prilagodljivosti, straha i(li) oportunizma.

Jubilej Lutherovog uzora i nama je katolicima poticaj za neumorno ispitivanje savjesti kako stojimo sa svojom hrabrošću pred autoritetima i sa svojom spremnošću pomagati ugroženima.

Luther je također primjer ograničenosti ljudskog razuma uoči opasnosti. On je pokazivao skoro pa ”samoubilačku” hrabrost naspram onima koji su mu mogli nauditi.

No nije svaki otpor za sebe neupitno pozitivan. Otpor bez razuma, danas, također može biti ubojit, u kriznim vremenima kad vreba nevidljiv, neprepoznatljiv neprijatelj.

I sam Luther je rekao da će povući svoje naučavanje, ako mu se dokaže da je u zabludi.

Upravo u kriznim vremenima pojavljuje se prevelik broj ”disidenata” koji sa svojim otporom šire štetne zablude.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora