Kršćani spadaju među najugroženije manjine u Afganistanu

Cijeli svijet je šokiran s kakvom lakoćom su talibani preuzeli vlast u Afganistanu. U Kabul su doslovno ušetali bez ikakvog otpora dok je predsjednik države koji je ujedno i vrhovni zapovjednik svoje vojske pobjegao u inozemstvo.

Dvadesetogodišnja vojna prisutnost i milijarde potrošenih dolara zapadnih zemalja, a tu spada i participacija Hrvatske, pokazali su se totalno promašenom strategijom i investicijom. Sve što su zapadne sile pokušavale izgraditi se preko noći srušilo kao kula od karata.

Danas taj isti zapadni svijet na čelu s Amerikancima izdaleka kritički promatra talibane s obzirom na njihovu poznatu prošlost te procjenjuje jesu li se doista promijenili i ima li dovoljno pragmatičnih snaga kojima će primarna briga biti dobrobit afganistanskog stanovništva.

Sasvim je razumljivo da vlada određeni strah od rigidnog nametanja talibanske ideologije i od pružanja utočišta i potpore terorističkim grupama.

U danima pred nama će se pokazati drže li talibani riječ, posebice na osjetljivim pitanjima ljudskih prava i ravnopravnog tretmana žena.

Jedno od ključnih pitanja za mnoge zapadne vlade je trebaju li uopće stupiti u dijalog s talibanima te kako ga voditi kako bi se postigli barem neki od željenih ciljeva.

Ovih dana sa zabrinutim zanimanjem pratimo dramu koja se događa na aerodromu u Kabulu. Unatoč stotinama dnevnih letova ostaje pitanje hoće li se u preostalih nekoliko dana uspjeti evakuirati sve strance, a posebice ugrožene Afganistance koji su surađivali s Amerikancima i drugim zapadnim agencijama.

Prema nekim procjenama u Afganistanu živi između 10.000 i 12.000 kršćana, većinom obraćenici s islama. Čak 99,8 posto Afganistanaca su muslimani, uglavnom suniti. Kako se obraćenje po šerijatskom zakonu smatra kriminalnim djelom i kažnjava smrću, kršćani uglavnom svoju vjeru prakticiraju potajno, najčešće unutar obitelji

Zračni promet će za koji dan najvjerojatnije biti potpuno prekinut jer nadzor letova obavljaju skoro isključivo američki kontrolori leta, a oni po svim izgledima u utorak moraju napustiti Kabul.

Afganistan je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. Ujedinjeni narodi preko svog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) prognoziraju da će gotovo polovica od 40 milijuna stanovnika Afganistana ovisiti o humanitarnoj pomoći.

To je dvostruko veći broj nego prošle godine, a distribucija humanitarne pomoći postaje upitnom zbog straha i bijega svih koji su prokazani kao dosadašnji suradnici inozemnih organizacija.

Postoje različiti planovi i pokušaji da se evakuacijom spasi što više Afganistanaca čiji su životi ugroženi. Njemačke i britanske vlasti trenutno koordinacijom s partnerima nevladinih organizacija nastoje odlučiti tko je u najvećoj opasnosti te kako te ljude locirati i evakuirati.

Indija je stavila prioritet na evakuaciju hindusa i sikha, dvije religijske manjine koje su talibani brutalno progonili, a mnoge i pobili kada su ranije bili na vlasti.

Kršćani spadaju među najranjivije manjine, ali je do njih teško doći, a za mnoge je već prekasno.

Prema nekim procjenama u Afganistanu živi između 10.000 i 12.000 kršćana, većinom obraćenici s islama. Čak 99,8 posto Afganistanaca su muslimani, uglavnom suniti. Kako se obraćenje po šerijatskom zakonu smatra kriminalnim djelom i kažnjava smrću, kršćani uglavnom svoju vjeru prakticiraju potajno, najčešće unutar obitelji.

Osim lokalne i državne vlasti koje prema kršćanima imaju sustavno vrlo neprijateljski stav, antagonistički su aktivne i ekstremističke grupe poput talibana i još radikalnijih pripadnika samozvane Islamske Države (ISIS). Mnogi kršćani kako bi izbjegli mučeničku smrt nastoje pobjeći u inozemstvo.

Kršćanska je poruka u područje Afganistana stigla već u drugom stoljeću, ali danas u toj zemlji nema crkvenih zgrada, a svaki misijski rad je strogo zabranjen. Tiskane Biblije i druga kršćanska literatura su nedostupni pa većina kršćana ne posjeduje Sveto pismo. Zato je među njima i drugim vjerskim radoznalcima važan pristup online Bibliji, kao i drugim digitalnim oblicima komunikacije.

U tom kontekstu valja spomenuti kako je u tijeku prevođenje Biblije na neke manjinske jezike Afganistana koji do sada nisu imali pristup svetopisamskim tekstovima na svom jeziku.

Obraćenje ostaje veliki problem i izazov. Neke obitelji i plemena spašavaju svoju muslimansku ”čast” javnim odreknućem pa čak i smaknućem člana vlastite obitelji koji se obratio na kršćanstvo. Kršćani muslimanske pozadine mogu završiti i u umobolnicama jer se napuštanje islama smatra znakom ludila.

Porazom talibana 2001. godine kršćanska zajednica je ne samo rasla nego se hrabrije pojavljivala u javnosti, djelomice i zbog sigurnosti koju im je pružila američka prisutnost.

Tako je od 2019. godine veći broj obitelji svoju djecu službeno registrirao kao kršćane kako buduće generacije ne bi morale prikrivati svoju vjeru. Međutim samo je 30 obitelji uspjelo ostvariti tu administrativnu promjenu prije sadašnjeg povratka talibana na vlast.

Kako talibani ne prihvaćaju niti toleriraju bilo koju drugu religiju osim svog militantnog poimanja islama, kršćane se opet ciljano traži, podvrgava mučenju (na primjer, javnom bičevanju) i ubija.

Dvadesetogodišnja vojna prisutnost i milijarde potrošenih dolara zapadnih zemalja, a tu spada i participacija Hrvatske, pokazali su se totalno promašenom strategijom i investicijom. Sve što su zapadne sile pokušavale izgraditi se preko noći srušilo kao kula od karata

Kršćani se posebno boje za sigurnost svoje djece. Poznati su ciljevi i metode talibana kako da ”unište svaku nereligioznost” uzimanjem žena i djevojaka kao seksualnih ropkinja i dječaka prisilnim unovačenjem u vojsku.

Kontroverzno povlačenje Sjedinjenih Država ostavlja ugrožene kršćane i druge vjerske manjine bez izbora osim da se u nadi organizirane evakuacije pridruže onima koji su surađivali s Amerikancima.

Sjećanja na ranija progonstva, javna bičevanja, amputacije i egzekucije za vrijeme ranije vladavine talibana su još uvijek vidno svježa. Talibani su već pristupili traženju poznatih kršćana pa su mnogi pobjegli iz svojih domova te traže privremeno utočište u planinskim šumama i špiljama.

Neki su se kršćanski lideri javili kako moraju isključiti svoje telefone jer strahuju da ih talibani ne pronađu lociranjem njihovih pozicija. Oni iz svojih skrovišta javljaju da su primili prijeteća pisma i pozive kojima se najavljuju njihove egzekucije.

Pokušaji spašavanja afganistanskih ranjivih manjina su dodatno komplicirani činjenicom da mnogi od njih nemaju putovnice. Prema nekim procjenama samo 20 do 30 posto poznatih kršćana posjeduje putovnicu. Trenutno nije poznato koje države su spremne prihvatiti ih bez putovnica čak ako nekim čudom uspiju napustiti zemlju.

Treba se nadati da će američka vlada shvatiti neke katastrofične posljedice svog naglog povlačenja iz Afganistana te da će međunarodna zajednica poduzeti konkretne korake lociranja i izbavljenja ranjive kršćanske manjine iz talibanizirane zemlje u kojoj nasljedovateljima Isusa iz Nazareta prijeti sigurna smrt.

Vrijeme brzo istječe.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora