Nekima u pandemiji zakoni postaju nebitni, a ljudi umiru

Stanje mentalnog zdravlja kao posljedice ove pandemije je alarmantno, što se može iščitati iz izjava WHO-a. Na žalost, tome se ne pristupa ni približno dovoljno ozbiljno.

Sjećam se početaka kada je cjepivo tek došlo. Prozivali su se tada mnogi da su se cijepili preko reda i oduzimali pravo na zdravstvenu zaštitu onima potrebitijima.

Nisu se uvijek provjeravale činjenice i znale bolesti svih cijepljenih, ali ih se automatski prozivalo putem medija, što opravdano što neopravdano. Postavljala su se pitanja jesu li jedni jednakiji od drugih, omiljena tema Orwellovih romana.

Preporuke relevantnih inozemnih udruženja i organizacija bile su da dužnosnici moraju voditi svojim primjerom i da se preporuča njihovo cijepljenje među prvima kako bi javnosti pokazali da je cijepljenje prihvatljivo.

Ako čovjek želi dovesti situaciju do apsurda, iako smo cjepiva imali dovoljno, mogli smo ga proglasiti teško dostupnim i samo oni koji imaju ”vezu” bi ga mogli dobiti.

Čini mi se da bi se neki ljudi tada cijepili, jer ne bi baš oni htjeli biti osobe koje baš nikoga ne znaju, pa bi mnogi pohrlili cijepiti se čisto da dokažu da nekoga ”imaju” i da nisu ”bez veze” jer bi im činjenica uskrate cjepiva, a na koje imaju pravo samo ”moćni i slavni”, bila dovoljna da u cjepivo vjeruju.

Barem nas tako pokazuju, kao visoko korumpirano društvo, pa smo očito javnu kampanju trebali prilagoditi toj percepciji i možda bismo danas imali veću procijepljenost.

Biti slobodan ne znači pravo na neodgovornost i pravo na ugrozu drugih, pogotovo u slučajevima postojanja zaraznih bolesti. Sloboda znači upravo odgovornost u oživotvorenju našeg prava na izbor. Pravo na izbor ne uključuje pravo na zarazu drugih i oslobođenje od bilo kakve, moralne i pravne odgovornosti ako to radimo namjerno ne poštujući mjere

Naravno da s gore navedenim namjerno pretjerujem, ironična sam i ne mislim da bi to bila ispravna, zakonita i korisna metoda koja prije svega treba počivati na zaštiti ljudskog dostojanstva i pružanju istinitih podataka. Odluka o cijepljenju i mjerama mora biti potkrijepljena i temeljena na znanstvenim spoznajama i procjenama rizika.

Ipak se moramo zapitati zar zaista neki građani radi nekih lažnih proroka kojima uglavnom tako i onako ne vjeruju, ugrožavaju sebe i druge. Mislim da je danas svima jasno ili bi trebalo biti jasno što je to zarazna bolest.

Epidemijom zarazne bolesti smatra se porast oboljenja od zarazne bolesti neuobičajen po broju slučajeva, vremenu, mjestu i zahvaćenom pučanstvu te neuobičajeno povećanje broja oboljenja s komplikacijama ili smrtnim ishodom, kao i pojava dvaju ili više međusobno povezanih oboljenja od zarazne bolesti, koja se nikada ili više godina nisu pojavljivala na jednom području te pojava većeg broja oboljenja čiji je uzročnik nepoznat, a prati ih febrilno stanje.

Je li tako teško shvatiti i prihvatiti koliko smo (su)odgovorni za vlastito zdravlje i zdravlje drugih? Moramo li zaista žrtvovati živote drugih posebice starijih, ranjivih i osoba s komorbitetima da dokažemo da imamo pravo na izbor i slobodu? Smijemo li se zaista koristiti argumentima da tuđa neumješnost i (ne)izbor najučinkovitijeg načina komuniciranja i mjera opravdava i naše nagle i nepromišljene odluke?

Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja. Svaka je osoba obvezna brinuti se o očuvanju i unaprjeđenju svoga zdravlja. Nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih. Svaka osoba je u hitnim slučajevima obvezna pružiti prvu pomoć ozlijeđenoj ili bolesnoj osobi i omogućiti joj pristup do hitne medicinske pomoći.

Biti slobodan ne znači pravo na neodgovornost i pravo na ugrozu drugih, pogotovo u slučajevima postojanja zaraznih bolesti. Sloboda znači upravo odgovornost u oživotvorenju našeg prava na izbor. Pravo na izbor ne uključuje pravo na zarazu drugih i oslobođenje od bilo kakve, moralne i pravne odgovornosti ako to radimo namjerno ne poštujući mjere.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica poziva se na načelo solidarnosti kao jedno od temeljnih vrijednosti Unije.

Mjerama koje poduzimaju države uvijek se trebaju poštivati temeljna prava svakog pojedinca i mjere trebaju biti nužne, proporcionalne i privremene. U tome, solidarnost i čuvanje zdravlja sebe i drugoga, koji ima pravo i da njegovo zdravlje nije ugroženo, igra ključnu ulogu.

Ako se ne želim već cijepiti i/ili nositi maske i prati ruke i izbjegavati okupljanja, zar sam zaista time slobodna i ”znam više od drugih”? Ne smije se zaboraviti da su cijepljene osobe, cijepeći se, pristale potencijalno ugroziti svoje zdravlje jer, istina je, cjepiva su morala biti isproducirana u što je kraćem roku i sigurno imaju nuspojava u određenom postotku.

Nisam neslobodna jer moram prati ruke nositi masku i provjetravati prostorije i imati potvrde, dapače, time sam odgovorna jer sam slobodna.

Zašto su cijepljenje osobe preuzele rizik od nuspojava cjepiva na sebe, a neki drugi koji se ne žele cijepiti, a mogu, tako olako smatraju da je i nepridržavanja osnovnih mjera zaštite napad na njihovu slobodu odlučivanja?

Žao mi je što to moram reći, ali ima i lakših i bezbolnijih načina da nas se kontrolira i prati naše kretanje ili nas se pobije i razboli, od cijepljenja.

Točno je da su farmaceutske kompanije odgovorne za puno toga pozitivnog, ali je i jasno da neke multinacionalne kompanije ponekad nemilosrdno krše ljudska prava. Ipak duboko vjerujem kako bi većina nas bila mrtva do svoje 40 godine da nema cjepiva protiv čitavog niza bolesti.

Da, u ovom sam slučaju svjesno preuzela rizik da dobijem nuspojave od cijepljenja, ali sam u vaganju rizika taj izabrala. Točno je, političari se nisu najbolje snašli, ali nije baš ni lako zadovoljiti građane ove države. No ne moram kršiti mjere protiv zaraznih bolesti jer potencijalno ne volim ili predsjednika ili premijera. To je apsolutno pogrešan način razmišljanja i vrlo štetan po čitavom nizu aspekata.

Je li tako teško shvatiti i prihvatiti koliko smo (su)odgovorni za vlastito zdravlje i zdravlje drugih? Moramo li zaista žrtvovati živote drugih posebice starijih, ranjivih i osoba s komorbitetima da dokažemo da imamo pravo na izbor i slobodu? Smijemo li se zaista koristiti argumentima da tuđa neumješnost i (ne)izbor najučinkovitijeg načina komuniciranja i mjera opravdava i naše nagle i nepromišljene odluke?

Budimo svi odgovorni koliko možemo biti! Ako se ne cijepimo pridržavajmo se mjera i ograničenja. Nemojmo samo čitati jedne te iste autore i portale. Dajmo sebi dovoljno kredita i raspitajmo se i čitajmo i slušajmo na više strana.

Nemojmo druge ugrožavati iz naših uvjerenja. Bolnice su pune. Budimo mi odgovorni najviše što možemo biti ako već neki od onih koji su plaćeni da budu odgovorni nisu odgovorni. Izaberimo znanost ipak koliko to možemo.

Svatko za sebe ima pravo, dok cjepivo nije proglašeno obveznim, što je čini mi se, zaista zadnja opcija iz više razloga, birati. Ali moramo birati tako da druge radi vlastitih razmišljanja ne ugrožavamo. U suprotnom, hajmo baciti u smeće sve zakone koji reguliraju zaštitu od zaraznih bolesti koji su nastali nakon naših iskustava s dosadašnjim pandemijama.

Ako se ne želimo ili ne možemo cijepiti, prihvatimo da se moramo držati dodatnih mjera kako ne bismo ugrozili i druge i sebe. Ako želimo ostati zdravi tako da izbjegnemo cijepljenje, dopustimo i onima koji bi se htjeli cijepiti, a zaista ne mogu radi komorbiditeta, da se ne zaraze!

Stanimo na loptu i racionalno i razumno razmislimo, razgovarajmo i ponašajmo se. Sloboda znači informiran izbor i ide toliko daleko dokle ide pravo na izbor i slobodu drugih. Kad je zarazna bolest u pitanju, hajmo birati život barem koliko je to u našoj moći.

Nemojmo se virusu predati tako da mu postanemo saveznikom. Djelujmo na farmaceutske kompanije i liječnike, tako da budu što je moguće bolji, koordiniraniji i uspješniji, kontrolirajući ih, ali nemojmo, molim vas, baš sve proglasiti lažnom vijesti i urotom.

Previše je ljudi bolesno i pandemija je previše uzela maha da bismo je ignorirali. Tako neće nestati, ne bez puno nepotrebnih žrtava.

Naglašavam, mjerama koje se poduzimaju države uvijek trebaju uvažavati temeljna prava svakog pojedinca i te mjere trebaju biti nužne, proporcionalne i privremene. Svrha je mjera sprječavanje zarazne bolesti i očuvanje zdravlja pojedinca. Nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Što nam poručuju tragedije iz Donje Jablanice i Novog Sada
    •  Hrvatska mora popraviti status starijih osoba u zatvorima
    •  Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
    •  Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
    •  Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.
    •  Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama
    •  Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
    •  Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
    •  Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe
    •  Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava

> Svi tekstovi ovog autora