Posljednja pomast za glupost na Laudato TV

Imam dobrano iznad šezdeset godina. Prošli tjedan sam se cijepila trećom dozom. Htjela bih doživjeti odrastanje moje unuke. Vjerujem ravnateljici Klinike za infektivne bolesti ”Dr. Fran Mihaljević”, prof. dr. Alemki Markotić da mi treća doza taj moj, priznat ćete skroman cilj, čini realnijim. Nakon dvije AstraZenece, kao treće cjepivo odabrala sam Pfizer. Nakon lagane boli od uboda u mišić lijeve ruke, ama baš nikakvih drugih nuspojava nisam imala.

Od kad se u javnosti pojavila kao članica Stožera, ja toj ženi, bez obzira na to što smo svjetonazorski miljama udaljene, vjerujem. Imponira mi taj njezin mir. Staloženost. Infektološko iskustvo. Možda sam nepopravljivo naivna, ali njezina izjava za Novi list, negdje početkom studenoga, o izraelskom iskustvu s trećom dozom, za mene je bila presudna.

Govorila je, naime, o tome kako su ljudi neposredno pred treće cijepljenje imali titar petsto ili šesto, da bi samo tjedan dana nakon cijepljenja on vrtoglavo narastao. Dosegnuo je dvadeset tisuća. Učinila je da ja, kao netko s oscilatornim tlakom i pumpicom Antroventa u džepu, potpuno mirno i s puno povjerenja odem u Sportsku dvoranu Zamet i zavrnem rukav za novu dozu.

Da se mene pita, ona i riječki imunolog prof. dr. Stipan Jonjić zbog stručnosti i mira koje sa sobom uvijek nosi ogromno znanje i iskustvo, istupali bi u javnosti znatno češće od drugih kojima je još uvijek, i dvije godine od izbijanja pandemije, važnija vlastita promocija i sviđanje masi ustrašenoj brojnim kontradiktornim informacijama, od znanstvene istine.

Od kad se u javnosti pojavila kao članica Stožera, ja dr. Markotić, bez obzira na to što smo svjetonazorski miljama udaljene, vjerujem. Imponira mi taj njezin mir. Staloženost. Infektološko iskustvo. Možda sam nepopravljivo naivna, ali njezina izjava za Novi list, negdje početkom studenoga, o izraelskom iskustvu s trećom dozom za mene je bila presudna

Njih dvoje, Markotić i Jonjić, bez okolišanja iznijet će i trenutne spoznaje (o mutacijama virusa, hospitalizaciji cijepljenih ili onih koji su COVID preboljeli…), svjesni, vjerujem, da samo znajući istinu možemo donijeti odgovorno odluku o tome želimo li se cijepiti i tako s većom sigurnošću zaštititi sebe i druge ili ne…

Rizik od nuspojava ili eventualne nedjelotvornosti od samoga početka ove strašne pošasti, koju prestrašeni infantilno žele minimalizirati, ne kriju od nas. Štoviše dr. Markotić svaku priliku koristi da kaže kako nema lijeka ili cjepiva koji bi bili sto posto učinkoviti ili djelotvorni za sve ljude koji ih prime. Onaj tko ju je slušao s razumijevanjem mogao je to nebrojeno puta čuti u protekle dvije godine.

Možda mi je upravo stoga bilo mučno odgledati ”Izdvojeno” katoličke televizije ”Laudato TV” na temu ”Pandemija pod povećalom” u kojemu je jedna od gostiju bila i dr. Markotić.

Agresivna voditeljica, pod izlikom pitanja gledatelja, koristila je svaku priliku da u eter saspe gomilu neprovjerenih rekla-kazala informacija, nerijetko prekidajući infektologinju i naglašavajući tek manji dio iznesenoga, valjda kao potvrdu onoga što protivnici mjera, nažalost svih mjera, smatraju istinitim.

Ništa manje agresivan nije bio ni teolog i svećenik zagrebačke nadbiskupije Robert Šreter, očito zagovornik teorije o čipovima u cjepivu, koji je, kako tvrdi, vidio dvoje ljudi kojima je nakon cijepljenja na nadlaktici mogla stajati metalna žličica te svećenika s kovanicom od pet kuna na mišici!?

Markotić ga je pozvala da s tim ljudima, kod kojih se navodno javio ”magnetizam” kojemu je svjedočio, dođe na kliniku, da ih se snimi i ako je čip ugrađen to će snimka zasigurno i pokazati, ali i da posjeti umiruće na COVID odjelima te da im udijeli posljednju pomast.

Naravno da se gledateljima ove televizije nimalo nije sviđalo ono što je dosljedno svojim istupima od ranije na drugim televizijama i kanalima iznosila dr. Markotić, barem ne u onoj mjeri u kojoj im se kao praktična vjernica u eri prije masovne primjene cjepiva, sviđala dok je sudjelovala u euharistijskome slavlju i nakratko javno molila za govornicom pred zagrebačkom katedralom.

No spominjanje da se cjepiva za djecu testiraju na djeci, da je nekad to činjeno na djeci siromašnih zemalja Azije i Afrike, a da je COVID to na neki način doveo ”u red” jer se testira posvuda, pa i u Americi i u Europi, navukli su strašan bijes na dr. Markotić.

Stjepo Bartulica je čak u Saboru postavio premijeru Plenkoviću pitanje o toj njezinoj izjavi. Na društvenim mrežama izvrgnuta je vulgarizmima najgore vrste, ali i prijetnjama, u rasponu od vješanja do smrtne kazne.

Vrlo kršćanski. Prava mala gesta ljubavi, koju je papa Franjo spomenuo govoreći o cijepljenju (…Un atto d’amore), zar ne?!

No još mi je nevjerojatnije to lažno iščuđavanje nad činjenicom da se lijekovi i cjepiva testiraju na najsiromašnijima i najpotrebitijima i nažalost na njihovoj djeci. Još je strašnija činjenica da onda kad se pokažu lijekovi ili cjepiva svejedno uspješnima, upravo ih se ti jadni ljudi i zemlje iz kojih dolaze ne mogu priuštiti. Ništa, dakle, što je dr. Markotić izrekla nije ni lažno ni sablažnjivo.

Ne bi me čudilo da i danas, neke od brojnih izbjeglica, po europskim laboratorijama to isto čine ne bi li preživjeli oni i njihova djeca. Bojim se da to nije COVID, kako dobronamjerno misli dr. Markotić, stavio u red, ali i toga da je sve manje nekih novih wallrafa koji će se nad tim zgražati. Eto nepotrebno se izložila mržnji po društvenim mrežama

No to smo svi mi koji se pravimo kako to ne znamo.

Mi koji smo odrasli u socijalizmu dobro se sjećamo knjige, njemačkoga novinara Güntera Wallraffa ”Ganz Unten” u nas prevedene ”Na samom dnu” (tada su knjige tog tipa još imale publiku). Autor se uz pomoć perike, tamnih leća i nepravilnog njemačkoga, kamuflirao u turskog radnika Alija i obavljao najniže plaćene poslove, koje Nijemci već tada nisu željeli raditi i razotkrio svu licemjernost tog društva – raskorak između javno proklamiranoga i stvarnog.

Između ostaloga, Günter kao Ali, ali ne samo on, prijavljivao se kao proband lijekova u Lab-Zavodu u Novom Ulmu i Frankfurtu. Mutno se sjećam da su na njemu i njegovim supatnicima, između ostaloga, ispitivali nekakav lijek za epilepsiju, mada padavicu naravno nije imao. U knjizi je opisao i to svoje mučno iskustvo uz brojna poniženja i podcjenjivanja koja je glumeći Turčina doživljavao.

Ne bi me čudilo da i danas, neke od brojnih izbjeglica, po europskim laboratorijama to isto čine ne bi li preživjeli oni i njihova djeca. Bojim se da to nije COVID, kako dobronamjerno misli dr. Markotić, stavio u red, ali i toga da je sve manje nekih novih wallraffa koji će se nad tim zgražati. Eto nepotrebno se izložila mržnji po društvenim mrežama!

Primitivizmu i ružnoj kritici onih koji će zdravo za gotovo uzeti neuvjerljivu priču teologa o žlicama i kovanicama koje se ”lijepe” na nadlaktice cijepljenih, dok s puno skepse govore o cjepivu koje su i po nekoliko puta primile milijarde ljudi…

Posljednje pomasti za glupost, nažalost, nema.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante
    •  Divljak sa svećeničkim koletom

> Svi tekstovi ovog autora