Riječ-dvije napaćenim ljudima u BiH: Možemo bolje!

Sve varijante su u nedjelju navečer bile u igri kada sam razmišljao o pravom motivu Milanovićeva odustajanja od boravka u Srednjoj Bosni, na komemoraciji humanitarnog konvoja ”Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” koji je, pamtim to jako dobro jer sam medijski oko toga bio aktivan, jako puno značio ranjenicima toga dijela Bosne i Hercegovine.

I opcija da je iskoristio priliku da izazove skandal, da opet on ”bude velika tema” (tako ide kod egomanijaka), to jest da uneredi još više odnose u BiH, ili da se ”pozicionira” i pošalje poruku ”nekom tamo vani u svijetu” u stilu eto, vidite kako je Hrvatima u BiH, ili da…

Recimo i ovo: Mirsad Vilić, direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, potvrdio je za Klix.ba da nisu postojali nikakvi podaci o sigurnosnim prijetnjama uoči planiranog dolaska predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.

Vilić je kazao da su u proteklom periodu radili zajedno s kolegama iz MUP-a Srednjobosanskog kantona i policijskim agencijama iz Republike Hrvatske kako bi posjeta predsjednika Milanovića bila na visokom nivou.

Besprizorni šovinizam može biti obuzdan. Ako se neki ljudi u Katoličkoj Crkvi i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi trude drugačije govoriti i uzdignuti se iznad uskogrudnog nacionalizma jer im je jasno da je dosta bilo površne i pojednostavljene pobožnosti, koja je podčinjena nacionalnosti pak lišena vrijednosti vjere i katarze duha (kako je pisao pokojni Predrag Matvejević papi Ivanu Pavlu II. uoči njegove posjete Sarajevu 1997.), zašto ne bi i hrvatski predsjednik vježbao kršćansku krepost ”ljubavi prema bližnjemu”? Pa nije to samo za kršćane ili vjernike

”Tokom priprema posjete nismo imali niti jednu informaciju koja bi ukazivala na sigurnosnu prijetnju ili ugroženost predsjednika Hrvatske tokom boravka u Bosni i Hercegovini. Naše službe nisu imale informaciju o ugroženoj sigurnosti predsjednika Zorana Milanovića tokom boravka u BiH”, rekao je Vilić.

Možda je poslušao svoje drukere iz Mostara kojima ne odgovara nikakva podrška humanitarnom projektu Bosne Srebrene, kakva god da je ta franjevačka provincija, pak ja znam da ona pamti ispravnija vremena od ovoga sada, makar to bila vremena u velikom zlu, poput vremena fra Luke Markešića i fra Petra Anđelovića, da ne odemo predaleko u ”teška vremena”.

A možda je ipak samo kukavica koji se povukao kada je vidio koliko je sati, da neće biti dobro dočekan, da je atmosfera za njega neprijatna.

No polako, ako je tako, ako je Zoran Milanović povukao ručnu jer bi mu se moglo dogoditi nešto nalik na ono što je dočekalo Aleksandra Vučića u Srebrenici 2015., premda naglašavam da usporedbe nisu baš razumne (a Vučiću je nekako baš odgovaralo da ga ”rulja napadne”), ma da, znate, od Nove Bile kod Novog Travnika do Ahmića nije dalek put… nije li hrvatski predsjednik dobio što je tražio, nije li ”požnjeo što je posijao”?

Nije li tamošnjim ljudima (odbijam govoriti samo o Bošnjacima) dozlogrdilo slušati kako hrvatski šef države šamara njihovu državu?

Em ih šalje po sapun, em dijeli ordene onima koji su optuženi kao ratni zločinci u BiH, em ih na svaki način ponižava (”Oni nemaju leba da jedu, mogu se samo kestenima gađat”), em im kaže da ono što se dogodilo u Srebrenici nije baš ono što oni misle…

A popis Milanovićevih bisera (niste valjda zaboravili ono – Bosna i Hercegovina big shit pred tzv. šatorašima) nije konačan jer bilo je i ono ”Ja sam predsjednik i Hrvata u BiH”.

Anyway, meni se čini da će prije biti riječ o još jednom blefu, da je svjestan da je vrijeđao i ponižavao, gazio, ukratko, pa se osjeća nesigurno.

Scenaristički gledano, moglo je biti kako kaže prof. Esad Bajtal: Evo najavit ću pa ću otkazati, pa ću otkazivanje posjete prikazivati tako da se ja tamo ne osjećam sigurno, da meni tamo neko prijeti, da slijedi neka opasnost po mene…

Da, hajmo dati riječ onima koji znaju više od mene o stanju u BiH (a bit će još toga od strane naših b-h kolumnista). 

Politički analitičar i sociolog Esad Bajtal kazao je za Hayat da ovo nije ništa novo, te da to sve spada u jedan svjesni ili nesvjesni scenarij. Naime, Milanović je čovjek koji više ne zna šta će sam sa sobom; taj njegov jezik je tako otrovan težak, neciviliziran.

”Da li se on osjeća nesigurno ili nelagodno zbog onoga što je izgovarao posljednjih mjeseci. Pa to što je izgovarao nije ni ljudski ni civilizacijski ni moralno ni etički. Nema nikakav smisao, u subjektivnoj ravni koja ne mora imati nikakve veze sa realnošću, sa stvarnošću, sa nekom objektivnom nesigurnošću koja bi dolazila sa ovih prostora”, reče prof. Bajtal.

Kako bilo, cirkus se nastavlja (a možda je ovo baš dokaz o postojanju ”Milanovićeva scenarija”). Hrvatski narodni sabor (HNS) BiH (čitaj Dragan Čović) je iskazao ”žaljenje zbog otkazane posjete Bosni i Hercegovini predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića”.

”Nažalost, zbog sveukupne situacije i pojačanog govora mržnje u Bosni i Hercegovini razumijemo ovakav potez, naši prijatelji iz Republike Hrvatske svjesni su političkog konteksta unutarnje situacije”, priopćeno je iz Ureda za informiranje HNS-a. ”Najveća politička kriza u našoj državi doživljava kulminaciju koja se ogleda i na sigurnosni segment. Institucije BiH moraju pojačati nadzor sigurnosnog sektora na najveću razinu, od istih očekujemo očitovanje zbog kojih razloga je došlo do ove situacije”, ističu iz Hrvatskog narodnog sabora.

”Ovakav primjer je zadnji alarm za deblokadu svih procesa i prestanak govora mržnje i retorike sukoba koja se koristi u javnom prostoru”, upozoravaju čovićevci. Pa baš drago, baš sućutno i baš nježno od njih.

Možda je poslušao svoje drukere iz Mostara kojima ne odgovara nikakva podrška humanitarnom projektu Bosne Srebrene, kakva god da je ta franjevačka provincija, pak ja znam da ona pamti ispravnija vremena od ovoga sada, makar to bila vremena u velikom zlu, poput vremena fra Luke Markešića i fra Petra Anđelovića, da ne odemo predaleko u ”teška vremena”

Eh, da, govor mržnje. Čiji, Esada Bajtala ili Zorana Milanovića? Nadam se da razumijete sarkazam.

Zoran Milanović, valjda ćemo do toga doći, bit će srdačno dočekan još samo u Laktašima i, gdje još ono, samo da se sjetim…

Besprizorni šovinizam može biti obuzdan. Ako se neki ljudi u Katoličkoj Crkvi i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi trude drugačije govoriti i uzdignuti se iznad uskogrudnog nacionalizma jer im je jasno da je dosta bilo površne i pojednostavljene pobožnosti, koja je podčinjena nacionalnosti pak lišena vrijednosti vjere i katarze duha (kako je pisao pokojni Predrag Matvejević papi Ivanu Pavlu II. uoči njegove posjete Sarajevu 1997.), zašto ne bi i hrvatski predsjednik vježbao kršćansku krepost ”ljubavi prema bližnjemu”? Pa nije to samo za kršćane ili vjernike!

Možda su Matvejević i Wojtyla Milanoviću dosadni ili zaboravljeni, ali, hej, nedavno je bio kod pape Franje, mogao ga je čuti, dobio je od njega materijala, vidjeli smo to, mogao je malo pročitati što u tom materijalu piše pa shvatiti, hajde, možda shvatiti je preteška riječ, donekle naslutiti da se cijeli jedan proces odvija u Crkvi i u svijetu među onima koji se trude prevladati raskole i nesporazume, tako da razlike ne postanu suprotnosti, da suprotnosti ne potiču netrpeljivost i da se netrpeljivosti ne pretvore u mržnju i ratove.

Znam da ovo što pišem Milanovića ne dira. Ali možda dirne u ranjena bosanska i hercegovačka srca: ima nas, Hrvata, koji bismo željeli drugačije da se odnosimo, s poštovanjem, pak, i sa sviješću da Hrvati i Srbi imaju, pojašnjavao je to Dejan Jović, simbolično jednu državu i jednu trećinu, a Bošnjacima se, dodat ću, pije krv na slamku i zbog te njihove jedva ”neke trećine”.

Ima nas, hoću reći, koji ne pristajemo na Milanovićev diskurs, na njegove scenarije i zaključke, a kamoli na gadne hutbe.

Ja sam svjestan da je politika uspjela manipulirati suprotnostima, netrpeljivostima, mržnjom i pamćenjem tolikih nesreća naših. Ali vam kažem da možemo i trebamo drugačije.

I da smo sposobni za takvo nešto.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora