Uzinić ispravno: odgovorni smo za svijet. Nismo mu vlasnici

Bio sam u Beogradu jer sam 26. svibnja/maja imao promociju moje knjige ”Argentinski roman” (revidirano i prošireno) u izdanju najveće srbijanske izdavačke kuće – Laguna.

Desetak medijskih nastupa, puna sala knjižare Delfi (SKC), stotinjak potpisanih knjiga, izutene tople i poštene riječi supretstavljača, mojih prijatelja ali i vrhunskih novinara Jelena Jorgačević Kisić (tjednik Vreme, inače kolumnistica Autografa) i Rade Radovanovića (list Danas)…

Knjiga kao plod izuzetnog rada urednice izdanja, Janje Stjepanović, ali i odlične asistencije gospođa iz PR tima, Tanja Vučković i Mona Cukić (i drugi) tjera me da ovo spominjem ne samo iz zahvalnosti kolegama novinarima, ljudima Lagune i publici koja me izvanredno toplo primila već i zbog toga što sam bio u prilici, ne znajući za ono što radi riječki nadbiskup Mate Uzinić (na četiri dana sam se isključio od hrvatskih medija), da ga i u Beogradu branim i zagovaram promovirajući neke ključne riječi pokojnog sociologa religije Željka Mardešića.

Sada vidim da je nadbiskup Uzinić opet žestoko napadnut u Večernjem listu i to, u prvom redu, zbog same činjenice da je pristao govoriti za portal Index (intervju je objavljen u 09:45, 24. svibnja 2026.) ali prije toga (premda se stvari događaju istovremeno jer je Uzinić novinaru Indexa odgovarao pisanim putem) jer je, što je kolumnist Večernjaka, desničarska vedeta bliska DP-u Mate Mijić, kao Magnum crimen, riječkog nadbiskupa izdvojio ove riječi koje je Uzinić uputio vjeroučiteljima (Riječke nadbiskupije i Krčke biskupije 23. svibnja u nadbiskupskom domu u Rijeci): ”Živimo u sekularnom i pluralnom svijetu. Kršćanstvo je samo jedna od ponuda, nemamo pravo pretendirati da naša ponuda bude jedina. Ako se postavimo prema ovim pitanjima na način da namećemo svoje i ne želimo čuti drugo, onda se zapravo postavljamo u poziciju onih koji žele gospodariti društvom, a ne žele biti su-graditelji društva zajedno s drugima”.

DP-ov simpatizer i plaćenik Mate Mijić (uzimao je novac od DP-a za PR usluge) smatra (kolumna objavljena na portalu Večernjeg lista 29. svibnja u 09:52) da je nadbiskup Uzinić Uzinić ”nejasan oko temelja vjere” (zbog malo prije citiranog pasusa s obzirom na to da ga Mijić tereti da krivo vodi tu mjesnu Crkvu jer ”kršćanstvo nije tek jedna od ponuda” odnosno da krivo vodi pastoral nadbiskupije kada tvrdi da kršćani ”nemaju pravo pretendirati da njihova ponuda bude jedina”, što je, sumira Mijić ”duboko problematična izjava”, pak da je Mate Uzinić ”nekritički otvoren prema protivnicima” (Crkve), misleći na Uzinićev intervju Indexu.

Ja sam pak u Beogradu, govoreći o mojoj potrebi da Srbima i Srpkinjama budem brat (o Srbima sam govorio kao ”teološkom mjestu” djela moje političke teologije), što sam naučio kroz niz godina ali osobito osvjestio u doba moje tjesne suradnje i prijateljevanja s mitropolitom Porfirijem Perićem (sadašnjim srpskim patrijarhom), citirao pokojnog Željka Mardešića (uskoro ćemo obilježiti 20. godišnjicu njegove smrti (Milna, 10. svibnja 1933. – Split, 26. lipnja 2006.) kada kaže: ”Zlo je najprije u nama i njega treba iskorijeniti: dobro je u bližnjemu i njega treba poticati. Otud i obrat u odnosu prema svijetu: nema neprijatelja, nego braće; nema protivnika, nego bližnjih. Kršćanin nije čovjek protiv drugoga, nego za drugoga – kao što je to bio Isus Krist.”

Mardešić, možemo tako kazati, i iz groba brani Matu Uzinića jer Uzinić živi upravo ovdje citirane istine o kojima nas je učio Mardešić.

I da Mate Mijić nije tek bukač u listu koji već opetovano napada Matu Uzinića, dakle, da ima adekvatno teološko znanje i citira cjelovito saznao bi da je Uzinić, odmah iza inkriminiranih riječi kazao i ovo: ”Krist nam je model prema kojemu trebamo činiti sve što činimo. I iz početaka kršćanstva možemo puno naučiti. Kako su oni promijenili svijet? Tako što su ulazili u dijalog s njim, što su razgovarali, nisu ga nasilno željeli promijeniti. Ja doista vidim ovo kao priliku da i mi sami uđemo u taj svijet i naučimo puno iz građanskog odgoja, što onda možemo primijeniti i u vjeronauku.”

Mate Uzinić, za razliku od svojih kritičara i napadača, kao i Željko Mardešić, zna da kršćanstvo ne živi od pukoga očitovanja, nego od mukotrpnoga svjedočenja. Zato je pred vjeroučiteljima podsjetio na riječi pape Lava XIV. koji obrazovanje predstavlja kao jedno od najsnažnijih sredstava za promjenu svijeta. Papa u tom podučavanju izdvaja tri izazova. Prvi je izazov razumijevanja smisla života, drugi je uz tehnološke sposobnosti razvijati i emocionalnu, duhovnu, društvenu i ekološku inteligenciju, a treći je odgoj za mir. ”Mir koji je nenasilan, razoružan i razoružavajući, kako to kaže često papa Lav, koji ne zahtijeva samo puko primirje, nego i razoružanje srca te odbacivanje svakog oblika nasilja i vulgarnosti”, naglasio je nadbiskup.

Nastavljajući s papinim preporukama Uzinić je istaknuo kako je za postizanje mira potrebno učiti kako izbjegavati agresivne riječi i osude, zatim staviti u središte ljudsku osobu, maštu i osjećaje te promicati društvenu pravednost i odgovornost. ”Odgoj za mir podrazumijeva priznavanje jednakog dostojanstva i jednakih prava svima, kao i našu odgovornost za druge. A u duhu toga je i poštovanje drugoga u njegovoj različitosti.”

Baš tako sam govorio na televizijskim nastupima i pred publikom u Beogradu jer to znamo iz Mardešićevih knjiga!

Uzinić je podsjetio i na ”diktaturu ravnodušnosti” o kojoj je govorio papa Franjo te ”globalizaciju nemoći” pape Lava XIV. ”Možda mislimo da ne možemo ništa promijeniti. Ali možemo. Možemo tako da sami ne prihvaćamo logiku u kojoj je naoružanje rješenje, u kojoj su ratovi koji se vode nešto što se mora događati, nego da prije svega promijenimo sebe, a onda da tome učimo naše mlade, naše učenike, da je moguć bolji i drugačiji svijet.”

S tim ciljem nužna je suradnja svih ljudi, istaknuo je nadbiskup, bez obzira na vjerske, vrijednosne ili ideološke razlike. Pozvao je, stoga, vjeroučitelje na suradnju u provođenju građanskog odgoja iako postoje i razlike i predrasude. ”Mi nismo i ne smijemo biti suprotstavljeni, osobito kad su u pitanju teme mira, tolerancije i dijaloga, nego moramo biti suradnici”, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Mate Mijić nije izolirana pojava, ima zaista jako puno onih koji žele progovoriti o Crkvi ali bez obaveze prema Koncilu i prema papinim porukama, koji si umišljaju da nešto znaju i moraju reći, ali ne prihvaćaju i ne razumiju niti znakove vremena niti to da Uzinić govori kao netko tko tumači Drugi vatikanski koncil, odnosno suvremeno crkveno učiteljstvo.

Kada za Index kaže kako smatra da povezivanje domoljublja s katoličanstvom nigdje pa ni u Hrvatskoj, nije dobro ni za to društvo ni za demokraciju. “Na primjer sintagma “Hrvat katolik”, podrazumijeva  da vjerska pripadnost proizlazi iz nacionalne što je vrlo problematično. Za Crkvu je to problematično, jer je takvo poistovjećivanje duboko neevanđeosko”, smatra nadbiskup, on vjerno tumači Koncil, ali i naše velike branitelje i predstavljače Koncila, poput fra Tomislava Janka Šagi Bunića, jer moramo znati da “mi kršćani nismo poslani samo jednoj naciji, jednoj političkoj opciji ili jednom svjetonazorskom krugu. Poslani smo svakom čovjeku. Naše poslanje nije ostvarivati ove ili one političke i nacionalne ili domoljubne ciljeve, nego svjedočiti evanđelje i raditi na spasenju svih. U društvu je problematično zato što postaje još jedan od brojnih povoda za podjele koje nas ionako opterećuju. Ako se stvara dojam da je netko veći Hrvat zato što je veći katolik, ili obrnuto, onda se iz zajednice unaprijed isključuje sve one koji ne dijele takav pogled ili to nisu” (Uzinić za Index).

Ako smo poslani “svakom čovjeku”, a jesmo, tako nas uči Isus iz Nazareta, onda valja upozoriti na opasnost miješanja religije s politikom jer tada “obje stradaju: politika gubi oznake razumnosti i završava u ludilu mahnitosti, a religija se izobličuje u fanatizmu i zlu” (Mardešić).

Uzinić, poput Mardešića i Šagi Bunića upozorava na opasnost navijačkog pripadanja “našima”, “svojima”,  protiv “njihovih”, “tuđih”…, zatim odbacuje “alkemiju manihejskog dualizma – koji se danas, nažalost, i u katoličkim krugovima nemilice nudi i prodaje – kako smo mi zapravo dobri, a svi su ostali zli, pa je istinsko rješenje u tom da se zatvorimo od utjecaja toga ‘pokvarenog svijeta’.”

Ako Mate Mijić ovo ne shvaća, trebali bi to moći shvatiti glavni urednik Večernjeg lista, Dražen Klarić, ali i svećenik vrhbosanske nadbiskupije i (zapravo) šef Styrije u Hrvatskoj (izdavač Večernjaka), don Ivan Tolj. Naime, što: da se o dobroti treba pisati kao o “sržnoj kršćanskoj misli”, naglašavajući njenu zahtjevnost u suvremenom sekulariziranu društvu.

Odatle je proizlazi Mardešićev, Uzinićev, pa ako smijem kazati i moj kategorični imperativ – da je kršćanin odgovoran za svijet. Da mu nije vlasnik.

Kršćanstvo je za vjernike objava apsolutne Istine, dok je u suvremenom pluralističkom svijetu postalo samo jedna od ponuda. To se dogodilo zbog sekularizacije, slobode savjesti i postojanja mnoštva drugih religijskih i filozofskih svjetonazora.

Ovisno o tome promatra li se teološki ili sociološki, razlozi za ovakav status su sljedeći:

Teološko-filozofski razlog: Koncept slobodne volje
Bog u kršćanstvu ne želi prisilu, već traži slobodan pristanak i ljubav čovjeka. Zato je kršćanstvo ponuda koja se nudi, a ne zakon koji se nameće. Isus Krist nikoga nije prisiljavao da ga slijedi, već je pozvao: “Tko hoće, neka ide za mnom.”

Sociološki razlog: Pluralizam i sekularizacija
U modernim društvima, posebno u Europi, religija je odvojena od države i javnog života. Svijet više ne dijeli jedan zajednički vjerski sustav, pa kršćanstvo na globalnom “tržištu smisla” dijeli prostor s drugim religijama i humanističkim filozofijama.

Različitost pristupa vjeri

Iz perspektive vjernika: Kršćanstvo je put, istina i život, a ne samo jedna od opcija. Tako misli i govori i Mate Uzinić, valja ga pratiti i čitati!!

Iz perspektive pluralnog društva: Kršćanstvo je jedna od duhovnih opcija koja se nudi u potrazi za moralnim vrijednostima i smislom života. Za razliku od povijesnih razdoblja kada je kršćanstvo bilo dominantno u kulturi, danas se na njega gleda kao na slobodan izbor pojedinca.

Zaklučno, kada kaže da je kršćanska poruka ”tek jedna od ponuda” odnosno kada tvrdi da kršćani ”nemaju pravo pretendirati da njihova ponuda bude jedina”, Mate Uzinić kaže, ponovimo, da nam je Krist model prema kojemu trebamo činiti sve što činimo.

Isus kaže, ako želiš, uzmi svoj križ i slijedi me (“Tada Isus reče svojim učenicima: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’”, Mt 16, 24). ”I iz početaka kršćanstva možemo puno naučiti. Kako su oni promijenili svijet? Tako što su ulazili u dijalog s njim, što su razgovarali, nisu ga nasilno željeli promijeniti…”.

To je ta snaga svjedočanstva vjere o kojoj je govorio Mardešić! To, Mate Mijiću, i ništa drugo.

Uostalom, reče papa Lav ove nedjelje na svetkovini Svetog Trojstva da je Božji život čudesan i privlačan, donosi mir našemu srcu koje je često tako nemirno te nam omogućuje da susrećemo braću i sestre u radosti Duha. ”Presveto Trojstvo nas potiče da volimo sve i svakoga: otkrivamo da je svako stvorenje stvoreno za zajedništvo, odnos i susret. Nasuprot tome, shvaćamo da podjele, polarizacije i prezir prema različitostima donose razaranje, tugu i pustoš u svijet.”

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Nastavlja se hrvatska sramota u Vatikanu
    •  Dražen Kutleša sponzorira cenzuru koja hrabri neoustaše
    •  Jesmo li sposobni za potreban kongres kulturnih radnika?
    •  Kardinal Vinko Puljić u kolu s mrziteljima islama
    •  Jasenovac i pitanje hrvatske krivnje
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje
    •  Osuđujem nacionalizam vođa udruge veterana 4. brigade
    •  Što želim za Uskrs? Hrvatsku bez laži, korupcije i nepravdi
    •  Samozvani arhiepiskop Aleksandar krenuo pljačkati SPC
    •  Kako žive agnostici i ateisti, odnosno ireligiozne osobe?

> Svi tekstovi ovog autora