Ukrajina ipak ostavljena i osamljena: Tko uči iz povijesti?

Na žalost, Branimir Vidmarović nije bio u pravu u tomu da Vladimir Putin na kraju ipak neće ići u rat (v. Damir Grubiša, ”Plenković treba poslušati Caratana, Kovačevića i Vidmarovića”).

Europska unija i Sjedinjene Američke Države pripremile su paket oštrih gospodarskih sankcija, koje su aktivirane 26. veljače ove godine. Iako nisu toliko oštre, koliko bi želio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, prema ocjeni gospodarskih stručnjaka neće bitno nauditi ruskoj privredi, a Rusija je, dakako, i preduhitrila najkobnije posljedice, ipak se može reći da Europa stoji iza Ukrajinu.

Diljem Europe civilno stanovništvo organizira demonstracije solidarnosti s Ukrajinom. Tako je i publika u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, prije izvedbe ”Carmina burana” u subotu 26. veljače na poziv ravnatelja usrdno pljeskala u znak podrške napadnutoj zemlji.

Ravnatelj koji je odlučio skinuti s koncertnog programa djela Čajkovskog, pokazao je također građansku hrabrost. I u velikim glazbenim centrima, ruski muzičari, operni pjevači i pjevačice, ravnatelji orkestara bili su izloženi pritisku da prosvjeduju protiv ruskog vodstva i/ili odustanu od svojih nastupa te izbace iz programa djela ruskih skladatelja.

Nisu svi bili spremni na to opravdavajući se činjenicom da im je Rusija ipak domovina, da su umjetnici koji moraju nadilaziti granice i sukobe i djelovati svojom umjetnošću (operna diva Anna Netrebko).

I u Rusiji vlada strah – strah disidenata i demonstranata od represalija – ali ima i hrabrosti. Šef ruske delegacije Oleg Anisimov na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu, na kojoj sudjeluje 195 predstavnika svih zemalja članica, javno se ispričao, ali u svoje ime, ne u ime delegacije, premda je naveo u isprici ”u ime svih Rusa i Ruskinja”, svojoj ukrajinskoj kolegici, zato što nisu uspjeli spriječiti ovaj sukob. Svi koji vide što se događa, ne mogu pronaći opravdanje za napad na Ukrajinu. Izrazio je duboko poštovanje i divljenje ukrajinskoj delegaciji (izvještaj: Agence France-Presse).

Ove, premda uzorno hrabre riječi službenog ruskog delegata u Parizu, u glavnome gradu zemlje koja trenutno predsjedava Europskome vijeću, ne mogu izbrisati slutnju da su riječi izgubljene, isprazne, nemoćne.

Na međunarodnoj razini Vijeće sigurnosti UN-a ne može donijeti rezoluciju protiv ruskog napada, jer u Vijeću sigurnosti Rusija ima pravo stalnog veta, a uz to još trenutno predsjedava Vijećem sigurnosti.

”Riječi, riječi, riječi” (Hamlet) – u Europskoj uniji. Vidi se da europski partneri, EU, NATO i SAD nemaju namjeru poduzimati sve što je u njihovoj moći kako bi osujetili predsjednika Putina u njegovome herostratskom naumu da aktivira sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju.

Putin je novi Herostratos (grčki ”junak” koji je, prema predaji, 356. godine p. K. zapalio Artemidin hram u Efezu, najveću i najljepšu zgradu u tadašnjemu svijetu, kako bi se proslavio). 

Nakon Putinove zapovijedi ruskom vojnom vrhu da nuklearni arsenal stave u stanje najviše pripravnosti, treba se pripremiti na to da će i on učiniti ono najgore. Kadgod su promatrači eskalacije krize u mislima poželjeli, ”pa neće valjda”, Putin je to ipak učinio. Svi su tješili i sebe i javnost da su njegove prijetnje ”diplomatski pritisak” – ”pritisak” da, ali Putin ne zazire od sredstava koja su mu na raspolaganju.

Što se može učiniti s osobom koja se ne ustručava ni od kojeg scenarija, čak ni scenarija koji i njega samoga može povesti sa sobom u ništavilo?

Pogled unazad u povijest pruža dovoljno materijala za učenje onome tko želi učiti. Iako su povijesne usporedbe uvijek samo relativno primjerene jer se okvirni uvjeti razlikuju, ipak se može današnja suzdržanost međunarodnih institucija i političara naspram beskrupuloznog političkog vođe koji je, očito, spreman na sve i voljan platiti bilo koju cijenu, staviti u isti red kao i naivni pacifizam međunarodne diplomacije britanskog premijera Nevillea Chamberlaina i francuskog premijera Édouarda Daladiera pred Hitlerovim zahtjevom za pripojenje jednog dijela Čehoslovačke, Sudetske oblasti 1934/35. godine zbog protupravne okupacije i aneksije Saarske i Ruhrske oblasti.

”Razbili smo versajske okove”, izvikivao je Hitler slavodobitnički. U ožujku 1938., kad je Hitler okupirao Austriju, niti jedna od velesila nije prosvjedovala protiv kršenja Versajskog ugovora. Jedino je Meksiko u Ligi naroda digao svoj glas protiv okupacije Austrije. Razlog je bio što se Meksiko bojao represalije SAD-a u tinjajućem sukobu zbog naftnih polja.

Koliko dugo je trebalo da se velesile ohrabre aktivirati svoje obećanje potpore dato Poljskoj na Hitlerov napad na tu zemlju pokazuje činjenica da je Varšava već bila u ruševinama kada su se pokrenule.

Kršenje međunarodnog prava velesile su u svim slučajevima prihvatile kao svršeni čin (fait accompli). Okolnosti u svim navedenim primjerima bile su skoro pa ”školski” slične. Iskonstruiraj ”valove krvi i smrtno ugrožene” – nije važno tko, jer će se uvijek pronaći dobrovoljnih kandidata koji će pristati na igru ”ugroženih”.

Herostrata ima tijekom povijesti napretek, recimo Hitler i Staljin. Obojica su bili duševni bolesnici, ali njihova megalomanija nije bila simptom duševne bolesti, nego je brže i intenzivnije rasla, jer im je godila podrška iz naroda, bespogovorna lojalnost i javno divljenje. Uz to ih je poticalo uvjerenje da im nitko ništa ne može.

Premda se Putin već sada upisao na popis najvećih zločinaca protiv čovječanstva, dovoljno je racionalan da zna kako nema niti jedne međunarodne konvencije protiv ratnih zločina po kojoj bi mogao biti osuđen, ne postoji niti jedan međunarodni sud za ratne zločince koji bi ga mogao osuditi (to je izložio odvjetnik Ante Nobilo u Nedjeljnom Jutarnjem od 27. veljače 2022.).

Trenutak je za kajanje – premda ne vjerujem u njegovu korist, jer se uvijek promaši pravi trenutak za učenje.

Sada se uzalud pitamo što bi bilo kad bi sve strane ispunile svoje obaveze iz međunarodnih ugovora i sporazuma. Što bi bilo kad hegemon u Kremlju ne bi imao argumenata da optuži protivničku stranu i Europljane, NATO i sve druge koji su mu krivi, da ih optuži zbog nepoštivanja obećanja i međunarodnih sporazuma?

Usuđujem se tvrditi da su mu takvi argumenti olakšali optužbe, no da nisu bili presudni za njegovu odluku, jer je odluku odavno donio. Autokrat koji je odlučan provesti svoje namjere, provest će ih, a zatreba li, uvijek će naći razloge i opravdanja za to.

Prijedlog je da se rješenje krize može naći povratkom multilateralnih oblika međusobne kontrole, ograničenjem naoružanja i kontrolom nad njime. Vjerovanje da se i militaristička zemlja može okrenuti reformama, trgovini i znanosti, djeluje izvanvremenski aktualno.

Slabost međunarodne zajednice nije tek kukavičluk, nego i opravdano strahovanje da se politički vođa koji ne zazire ni od čega, neće ni libiti posegnuti za najgorim mogućim sredstvima. Bit će spreman odvesti za sobom u smrt i sve druge, ako ga njegov avanturizam bude stajao života.

”Ako ja ne mogu živjeti, onda neće nitko drugi preživjeti”, bilo je geslo pripisano Hitleru, a po kojem je SS postupao u zadnjoj fazi rata. Najfanatičniji među njima digli su ruke na sebe, nakon što su ubili sve oko sebe. Manje fanatični nastojali su izbjeći i ”utopiti” se kao bezimeni u rijeke izbjeglica. Neki su bili prepoznati i izvedeni pred sud, npr. Heinrich Himmler, ali mnogo više njih uspjeli su pobjeći i nastavili su živjeti kao mirni nedužni građani.

Bijes me hvata, besmisleno, ali gledati kako međunarodni čimbenici još nastoje prikrivati smokvinim listom humanitarne pomoći svoju ”pomirbu” s činjenicom da je Ukrajina u biti osamljena i prepuštena na milost i nemilost bezočnom autokratu.

Branimir Vidmarović koji tvrdi da rat nije u interesu Rusije niti Europe, u pravu je da rat nije u interesu Rusije, ali je svejedno započeo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora