novinarstvo s potpisom
Ima je Matijanić jedan iščašeni smisao za humor di mu je svaka druga bila teška pila naopako, a svaka treća felšana šponda od šponde tako da san bidan mora dobro naoštrit ovo malo preostalih moždana za neokrznut izać iz tog njegovog začaranog lucidnog kola.
Nerijetko bi mi u gluvo doba noći zna poslat poruku: Kume, je li ti sad zgodno da te nazovem? A kako to nikad ne bi bilo prije dvi-tri ure ujutro, onda bi mu uzvratija: Sad nipošto, za šest minuta svakako! I naravno da bi nazva u točno dogovoreno vrime.
U pravilu bi pita, po mom mišljenju, neke monade, ali kako san zna da je pravi istraživački Novinar, ovo veliko N nije greška, onda se ne bi čudija šta to njega zanima.
Jednom je tija znat ime rubrike neke davne emisije s Radio Splita, drugi put koje su marke bili magnetofoni, a naredni ime lika koji je radio neku anketu.
Kako san onako pospan mislija da me zajebaje onda bi mu odgovorio u stilu: Rubrika se zvala ”Moć izgovorene riječi u vrime Ramzesa trećeg”, magnetofoni su bili marke Obodin, a anketar se zva Krešimir treći mali.
Malo bi se štica i poručija mi da ne pizdim jer piše nekakav važan osvrt i da mu tribaju točne informacije i da nikako ne želi neprovjerenu informaciju plasirat u javnost. Nakon šta bi mu točno odgovorija, posla bi u kurac njega i javnost jer koga briga za te nevažne detalje.
Lipo bi mi se zafalija i još lipše pozdravija. Njemu neprovjerena informacija nikad nije smila ić vanka. Jebaji ga, tako je Vlado bija skrojen.
Prije nekoliko dana sreli smo se iza kazališta i kad san ga vidija zna san da nije dobro. Onako uplašen njegova izgleda pokuša san ga utješiti: Kume, baš mi nekako lipo izgledaš.
Malo me pogleda ka’ da gleda kretena i složi odgovor kako se upravo vraća s prijavljivanja na natjecanje za ljepotana godine. Dakako da san popizdija šta i mene nije zva jer bi sigurno dobija lentu prvog pratitelja. Reka mi je da san prepotentan jer da mi ne gine deseto misto pod uvjetom da u finale uđe samo pet.
Nakon šta me tako lipo drugarski utješija okrenili smo priču o ovoj našoj sjebanoj baloti. Složili smo se da nema te matere koja Putina, Kim Jong- una i Bajdena ne bi zaposlila ka dadilju. Bilo je tu još zajeba, ali kako je svaki za barenko tri godine lepe glave ne smin ih ni spominjat.
Na kraju ga je iskreno zanimalo kako san, na šta san mu odgovorio: Kume, pravo da ti kažem nikad bolje jer je svit u ovu državu već trideset godina, veseo, razdragan, pun optimizma, pun love, bezbrižan i siguran u nepogrešivost ovih koji nas vode.
Pita me: Je li to sve? A kad san mu reka: Pa di’š više, Vlado moj, kurvanjski je dodao da nikako ne razumi zašto nisan spomenija i besplatno zdravstvo.
Na kraju mi je reka da mu u zadnje vrime sve više pada na pamet da trajno preseli negdi di je mir zagarantiran. I da mu se jebe di je to. Njemu svejedno.
Ovako glup, do petka kad je partija, nisan zna da me puno lipo zajeba jer nisan razumija ovu njegovu zadnju dubinsku felšanu špondu od šponde.
Ufan se da je napokon pronaša svoj mir. I još nešta: Vlado, pizdo, refat ću ti se za ovo kad se opet tamo negdi, svejedno di, ponovo nađemo.
Adio, moj zajebani druže!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.