novinarstvo s potpisom
U demokraciji svatko ima pravo iznositi svoje političke stavove i tako utilizirati svoju građansku slobodu dok tom svojom slobodom ne ugrožava slobodu drugog mu sugrađanina ili sugrađanke. To je sigurno točno i to pravilo nema izuzetaka. To je kategorički imperativ demokracije.
Politički ciljevi za koje se zalažu razne grupe, koje se pozivaju na svoja demokratska prava, ne moraju uvijek biti prihvatljivi drugim građanskim grupama i inicijativama koje se onda aktivno, javno, suprotstavljaju onima za koje smatraju da su im ušli u njihov prostor slobode.
Subjektivno viđenje stvarnosti je jedna od osnovnih karakteristika ljudske percepcije i svi naši pokušaji da budemo apsolutno nepristrani padaju u vodu pri svakom pokušaju. Mi smo nepopravljivo pristrani i moramo to imati na umu kad god gorljivo izlažemo naše ideje i stavove i kad procjenjujemo druge.
U suprotnom može nam se dogoditi da ne znajući budemo nepravedni prema ”protivnicima”, da se odskližemo u političku rigidnost i zastranimo do fanatizma.
To ne znači da trebamo odustajati od svojih ideja, uvjerenja i svog načina života, ali moramo razumjeti da postoje drugi i drugačiji koji mogu, po našem razumijevanju, govoriti čiste gluposti.
Neke gluposti su samo glupe, a neke su i štetne, što je često povezano. Na primjer, predrasude prema Hrvatima od strane Srba kao i predrasude Hrvata spram Srba su gluposti, krive su i pune netočnih i precijenjenih činjenica, iznimno su štetne jer onemogućavaju suživot, a nekad i život jer mogu izazvati ratove, što se do sad u više navrata dogodilo.
Štetna glupost nekad zavede milijune ljudi u rat, povijest je prepuna primjera. Imamo i u našem vremenu ratnu kataklizmu koja je nastala zbog bezobraznog višekratnog kršenja međunarodnog prava i Putinove lude ideje obnove Ruskog Carstva zbog čega je Rusija napala Ukrajinu i brutalno ju uništava.
Žene svih rasa i vjera su do sad bile, i još u mnogim situacijama jesu, tretirane s predrasudama da su drugotne, nesamostalne, nesposobne živjeti bez pomoći muške osobe, manje inteligentne, neracionalne, pretjerano emocionalne i većinom nagonski motivirana bića.
To su gluposti demantirane u životnim situacijama tisućama puta, ali patrijarhalna struktura društva odolijeva znanstvenoj dekonstrukciji stavova na kojima je zasnovana i teško priznaje svoj poraz koji je neizbježan.
I muškarci i žene imaju jednaka prava, jednako su vrijedni, ali nisu jednaki, biopsihosocijalno su različiti. LGBTQ+ su jednako vrijedni kao i hetero žene i muškarci, ali su drugačiji, što se treba poštovati. Poštovanje je dvosmjerna cesta, a različiti životni stilovi međusobno različitih grupa bi svi trebali imati svoj prostor slobode u kojem se osjećaju dobro i sigurno.
To je ideal kojem treba težiti, a koji se ne može nikad potpuno ostvariti zbog naše nesposobnosti da potpuno otvoreno i bez ikakvih predrasuda doživljavamo druge i drugačije.
Dogmatskim katolicima i dogmatskim islamskim vjernicima su LGBTQ+ neprihvatljivo drugačiji, a vrijedi i obrnuto. Takozvanim progresivistima, koji podržavaju LGBTQ+ manjine, su katolički i islamski stavovi neprihvatljivi. Jedino je ispravno da i jedni i drugi shvate da imaju pravo na način života po svojim uvjerenjima, jedni pored drugih.
Moramo biti svjesni naših ograničenja i nemogućnosti da objektivno sagledamo druge i drugačije koje demoniziramo. Ono što možemo i moramo je pružati drugima i drugačijima uljuđen odnos i toleranciju. To je vrsta demokratskog prihvaćanja koja nije idealna, ali je dovoljna za život u miru u zajednici. Bolje ne može, a nije ni nužno.
Imamo pravo na unutarnje otpore prema nekim stavovima koji se kose s našim bazičnim vjerovanjima (da vjerovanjima, jer istina je stvar vjere), ali ih ne smijemo projicirati kao neprijateljstvo prema drugačijima ako želimo živjeti u iole harmoničnom demokratskom društvu gdje svi imaju neotuđiva ljudska prava.
Pored neizbježne subjektivnosti, ljudski uvijek prisutni narcizam je psihička kategorija koja otežava razumijevanje složenosti društva u kojem živimo i izaziva sukobe. Neslaganja ne možemo izbjeći, ali sukobe bismo mogli i morali.
Naš narcizam nas zavodi u uvjerenje da smo bolji od drugih, da smo samo mi ispravni i u pravu, što ne odgovara stanju na terenu gdje svi, pa i oni koje smatramo glupavim, imaju građanska prava (pravo na svoj način života).
Kritika društvenih pojava je nešto što je nužno u demokraciji i ”zaslužuju je” sve kategorije društva. Nitko nije tako savršeno ispravan u svojem građanskom uvjerenju i poziciji da ga se ne bi moglo i trebalo kritizirati ukazujući na eventualne pogreške o kojima bi moralo biti dopušteno raspravljati – ako smo demokracija.
Molitelji, koji svake prve subote u mjesecu klečeći mole krunicu na Trgu bana Jelačića i koji kao međunarodni pokret plaše i zgražavaju ateiste, imaju pravo to činiti, a neistomišljenici mogu konstruktivno kritizirati teme za koje se ti ljudi iskreno mole.
Priznajući moliteljima iskrenost i pravo na javnu molitvu imam nekoliko primjedbi koje ukazuju na regresivnost ciljeva za koje se zalažu kao pokret. Molitelji se mole da žene budu čedne!
Ja mislim da se trebaju moliti da oni budu jaki, da ih ne uznemiravaju mini suknje i žene koje su lijepe i izazovne. Očito molitelji ne shvaćaju da postoji estetika u kojoj mogu uživati bez da se u njima probudi bestijalna seksualnost koju ne mogu obuzdati.
Moliti da se drugi, žene, mijenjaju da bi oni, muškarci, mogli biti pravi i ”muževni” kakvi, po njihovom mišljenju, trebaju biti, je zaista psihološka primitivna projekcija koja se treba kritizirati.
Isusovac Božidar Nagy podržava ovaj krivi mentalni smjer moliteljskih napora što mu ja dobronamjerno želim ukazati ovom kritikom. Korištenje projektivnih mentalnih mehanizama (optuživanje drugog za ono što ti radiš, zahtjev da se drugi – žena – mijenja da bi muškarci bili ono što žele) je znak slabog karaktera koji na taj način postaje još slabiji.
Svaki čovjek ima slobodnu volju, i ako je vjernik, trebao bi moliti da tu svoju slobodnu volju on sam koristi na najbolji mogući način, neovisno o okolnostima i o tome što drugi (u ovom slučaju žene) rade.
Nagyjeva opaska da su muslimanske žene čedne i da ne izazivaju muškarce jer su pokrivene, po mom shvaćanju, ne zahtijeva posebnu analizu ni objašnjenje. To je jednostavno neugodno kriva izjava.
I dalje mislim da molitelji mogu klečati i smrzavati se na Trgu bana Jelačića, ali moje pravo i ljudska dužnost su ukazati na bazičnu grešku cijele priče u kojoj se traži da žene postanu drugačije da bi muškarci bili ”muževniji” (što valjda znači dobri jer se to može i drugačije shvatiti).
Ako ja želim biti sebi, ljudima, državi i Bogu dobra, ja se moram mijenjati u tom dobrom smjeru, neovisno o tome što rade drugi. Obrnuto je samo primitivna projekcija po psihodinamici i zdravom razumu.
To što je svijet zaista zadnjih desetljeća zbunjujuće naopak, pa promovira pornografiju, nastoji normalizirati pedofiliju (Nizozemska, Francuska) i zoofiliju (Španjolska zvanično, a životinjski bordeli se nalaze diljem Europe, gdje životinje ugibaju – mali psi i mačke – nakon seksa s odraslim muškarcima) ne opravdava diskurzivnu slabost moliteljskog aktivizma prema oskudno i seksi odjevenim ženama koje smatraju odgovornim što oni nisu vjerni i zagledani u Boga već u nečije gole noge.
Neka se mole za samokontrolu; onda će postati pravi frajeri.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.