”Ne lamačite jezičinama” nije standard liječničke komunikacije

Ako ništa što se posljednjih godina i mjeseci događa u hrvatskom zdravstvu nije moglo šokirati, onda je to svakako pismo koje je zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb prof. dr. Stjepko Pleština poslao gospođi Lini Budak kao odgovor na njezin email, ali očito i kao reakciju na njezin javni istup kojim se potužila da joj nije na vrijeme priopćen nalaz o malignoj bolesti.

Arogantna komunikacija bez imalo empatije prema osobi koja nije samo sugovornik u nekoj javnoj raspravi, nego i prema pacijentici jer se gospođa Budak tom liječniku obratila u vezi svojeg liječenja, ispod je svake razine s kojom bi liječnik uopće trebao komunicirati.

Nakon njega, uslijedile su izjave ministra zdravstva dr. Vilija Beroša o motivima Line Budak, a s izjavom ”Ne lamačite jezičinama uzalud i bespotrebno!” je voditeljica Odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju dr. Vesna Ramljak također pokazala kakvim rječnikom se i sama služi.

Sveukupna reakcija iz zdravstvenog sustava jest da je Lina Budak sama kriva što se sedam mjeseci, od kada je izrađen nalaz za koji nije znala, nije javila na kontrolu kod liječnika koji ju je uputio na pretrage za malignu bolest pa da time nije ispunila zakonsku obavezu da se brine o svojem zdravlju.

Sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti svaka je osoba dužna brinuti se o očuvanju i unapređenju svoga zdravlja. Ta općenita norma pobliže je uređena člankom 27. stavkom 1. tog Zakona, prema kojoj je svaka osoba dužna svoja prava koristiti u skladu s uputama o liječenju dobivenim od doktora medicine ili doktora dentalne medicine i osobno je odgovorna za nepridržavanje tih uputa.

Najčešći primjer je kada doktor medicine preporuči neki oblik liječenja s kojim se pacijent ne slaže i odabere se ne liječiti ili se priklanja korištenju nekog oblika alternativne medicine – posljedice nastale nepridržavanjem preporučenog liječenja snosi osobno sam pacijent.

Veći je problem kada postoji više mišljenja liječnika iste specijalizacije koja su dijametralno oprečna, bilo po pitanju dijagnoze ili preporučenog načina liječenja.

Kada jedan specijalist kaže da je potreban, primjerice, operativni zahvat, a drugi liječnik iste specijalizacije kaže da nije i da treba iskoristiti neke oblike konzervativnog liječenja, pacijent ako to dopušta njegovo zdravstveno stanje može potražiti treće mišljenje liječnika iste specijalizacije i na temelju toga za sebe procijeniti o tome koji oblik liječenja mu je prihvatljiv.

Pri tome treba imati u vidu da svaki oblik liječenja kao i odabir da se ne liječi na određeni način, za pacijenta nosi rizike i da odlučivanje u vezi liječenja obuhvaća i pristanak na te rizike, o kojima pacijent naravno mora biti informiran od strane liječnika.

Međutim, slučaj gospođe Line Budak nije vezan uz preporučeno liječenje, nego postupanje u vezi s prikupljanjem nalaza i obavljanjem kontrolnog pregleda na kojem bi se nedvojbeno potvrdila dijagnoza njene bolesti. I tu, također, vrijedi pravilo da se pacijent dužan pridržavati uputa liječnika, ali te upute moraju biti jasne i konkretne.

Objašnjavajući proceduru konkretno u vezi sa saopćavanjem rezultata dijagnostičkih pretraga dr. Vesna Ramljak je u svojoj javnoj Facebook objavi od 19. veljače 2023. navela sljedeće:

”Ako se radi o nalazu suspektnom na malignitet upute su vrlo jasne: MR, core biopsija tumora i markacija klipsom, RTG pluća, UZV abdomena, pregled ginekologa plus UZV, KKS, CEA, Ca15-3. Na svakoj povijesti bolesti na kojoj su napisane upute što treba napraviti jasno piše: KONTROLA ovdje s nalazom, tada prikaz na onkološkom konziliju”.

Ako je takva uputa kako je dr. Ramljak navela, riječima ”KONTROLA ovdje s nalazom”, onda takva uputa nije uopće jasna zato što ne označava na koji nalaz od njihovog niza se misli.

Ako se mislilo na patohistološki nalaz, tada se to moralo izričito navesti, kako bi pacijentica mogla razumjeti da se ta pretraga razlikuje od ostalih pretraga i da se kontrola radi čim je ona gotova, neovisno kada će se obaviti preostale pretrage.

Ako je u konkretnom slučaju uputa sadržavala navod ”kontrola ovdje s nalazima”, tada je to značilo da se prvo moraju obaviti sve pretrage i tek kada se one obave, a to je uključivalo i višemjesečno čekanje na pregled dojke magnetskom rezonancom, dolazi se na kontrolu sa svim nalazima.

Činjenica da je Lina Budak mogla brže obaviti pretragu magnetskom rezonancom kao onkološki pacijent nije odlučna kada ona nije niti znala za malignu bolest, a zbog nedostatka nalaza to nije mogao niti znati liječnik koji joj je izdao uputnicu za tu pretragu.

I dok će činjenice u vezi toga na koji način su u konkretnom slučaju izdane upute dati zdravstvena inspekcija, načelno govoreći, postavlja se pitanje gdje su granice odgovornosti pacijenata za razumijevanje uputa?

Kada pacijent ima pristup svojoj medicinskoj dokumentaciji, tada je tom činjenicom obuhvaćena i pretpostavka njegove svijesti o sadržaju te dokumentacije, naročito uputa o daljnjim dijagnostičkim postupcima.

Pacijent nije samo ”poštar” koji prenosi pisma među liječnicima da bi oni imali uvid u njegovo zdravstveno stanje i mogli dalje postupati, već na temelju te dokumentacije donosi i daljnje odluke o svojem uključivanju u dijagnostičke postupke.

Zato medicinska dokumentacija koja sadrži takve upute mora biti jasna i razumljiva, ne ostavljajući prostor za bilo kakve interpretacije koje bi mogle dovesti do drugačijeg ishoda, kao, na primjer, korištenjem jednine ili množine za dijagnostičke pretrage ili nespecificiranje o kojem nalazu se radi od niza pojedinačnih pretraga.

Kako dr. Vesna Ramljak upućuje: ”Biopsija i punkcija su dvije različite dijagnostičke metode”, ali pacijent to ne mora znati, kao niti za činjenicu da, kako doktorica navodi, ”ako je punkcija limfnog čvora bila negativna, tj. maligne stanice nisu nađene, to znači da nema metastaze, ali i dalje pacijentica može imati karcinom dojke”.

To su, naime, znanja koja nadilaze znanja kojima pacijent mora raspolagati kao primatelj zdravstvenih usluga. Iako je poželjno da pacijent ima više znanja o svojem zdravlju i da razumije svoje zdravstveno stanje, on može biti potpuni analfabet za razumijevanje medicinske terminologije, značenja dijagnostičkih postupaka i shvaćanja njihove važnosti od jednog naspram drugoga.

Upravo zato pred njime treba biti više godina školovan specijalist s odgovarajućom kliničkom praksom koji će mu na temelju potrebnih nalaza postaviti dijagnozu i dati mu upute u vezi njegovog liječenja. Neovisno o svojem znanju i razumijevanju postupaka u medicini, svaki pacijent ima jednako pravo na zdravstvenu uslugu.

Problem komunikacije liječnika prema pacijentima u Hrvatskoj nije novitet.

U svojem opsežnom znanstvenom radu, objavljenom prije deset godina, prof. dr. Mirko Štifanić s Katedre društvenih i humanističkih znanosti u medicini, Medicinskog fakulteta u Rijeci govori o opasnostima loše komunikacije liječnika prema pacijentima te zaključuje da je, u cilju smanjenja broja pogrešaka i šteta od pogrešaka, a to prije svega u obliku kršenja prava pacijenata i devalvacije ugleda liječnika, potrebno osuvremeniti edukaciju liječnika te osmisliti strategiju upravljanja zdravstvom koja se, između ostalog odnosi na standard komunikacije liječnik – pacijent (Štifanić M. ”Loša komunikacija i druge liječničke pogreške”, JAHR vol. 4, no. 7, 2013.).

Da tog standarda u Hrvatskoj nema potvrđuje konkretan slučaj gospođe Budak, koja čak i ako je i sama pogriješila, boluje od maligne bolesti, u teškoj je životnoj situaciji pa i onda ako je putem javnosti tražila objašnjenja o tome kako se postupalo u njenom slučaju, nije zavrijedila da upravo od liječnika na vodećim pozicijama u zdravstvu doživi uvrede i omalovažavanje. Takvi rukovoditelji u hrvatskom javnom zdravstvu, na čelu sa ministrom dr. Vilijem Berošem, sustavno srozavanju plemeniti ugled liječničke profesije. I za to ne snose nikakvu odgovornost.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Imaš moje parkirno mjesto, hoćeš li i moj invaliditet?
    •  Nekad se pljačkalo banke, sada su muzeji u modi
    •  ''Neistine, laži i klevete'' na račun vjerskog fundamentalizma
    •  Porast troškova života je odraz globalne neljudskosti
    •  Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe
    •  U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!
    •  Pravda za Split Pride 2011.
    •  Ugled policije spašava uklanjanje kukolja iz žita
    •  Ženomrzačko smo društvo jer se nasilje nad ženama ne osuđuje

> Svi tekstovi ovog autora