Valter Dešpalj, jedinstveni glazbenik i sjajan čovjek

U nedjelju 9. travnja je umro Valter Dešpalj (Zadar, 1947. – Zagreb, 2023.). Violončelist blistave tehnike, dubokog razumijevanja glazbe i nezaboravnih interpretacija… To je sukus njegovog umjetničkog života iz vremena kada je kao solist koncertirao na Dubrovačkim ljetnim igrama, na najvećim jugoslavenskim koncertnim pozornicama, ali i diljem svijeta – na tri kontinenta.

Još kao dječak pokazivao je izrazit muzički dar, pa je tijekom obrazovanja na srednjoj glazbenoj školi u Zagrebu dobio poziv za studij na prestižnom njujorškom Juilliardu, a tada je pohađao i satove violončela kod čuvenog Pabla Casalsa na koje je odlazio u Puerto Rico. Nakon Amerike, uslijedila je specijalizacija u Moskvi, a nakon toga Pariz, pa Siena…

Sedamdesetih godina već je bio prava senzacija, svirao je s najvećim dirigentima i orkestrima svijeta, na prestižnim pozornicama od Sydneyske opere, njujorškog Carnegie Halla, Kennedyjevog centra u Washingtonu, Royal Festival Halla u Londonu do amsterdamskog Concertgebouwa, dvorane Moskovskog konzervatorija i Petrogradske filharmonije.

Kao solist nastupao je uz Berlinski simfonijski orkestar, Dresdensku, Varšavsku i Rotterdamsku filharmoniju, Orkestar nizozemskog radija, National Symphony (Washington), Sydney Symphony, Melbourne Symphony i druge orkestre, surađujući s mnogim čuvenim dirigentima (Lovro pl. Matačić, Sergiu Comissiona, Günther Herbig, James Conlon, Vernon Handley, Hiroyuki Iwaki, Howard Mitchell, David Zinman, Andrzej Markowski, Oskar Danon…).

U komornoj glazbi bio je partner velikim umjetnicima kao što su Gidon Kremer, Dmitry Sitkovetski, Yo-Yo Ma, Heinrich Schiff, Philippe Entremont, Yury Bashmet i Tabea Zimmermann.

Imala sam sreću i radost biti mu blizu gotovo od djetinjstva. S njim sam slušala neke važne koncerte na Muzičkim večerima u zadarskom Donatu, manifestaciji koju je osnovala njegova obitelj 1961. godine. I on je, kao najmlađi izdanak, uz brata Pavla, oca Šimu i sestru Maju, još kao četrnaestogodišnjak svirao na prvim Glazbenim večerima u Donatu.

Od tada je bio vjeran zadarskoj rotondi, kao umjetnik i koncertant, ali i kao gledatelj.

Poznavala sam dobro i Valterove roditelje, samozatajnu majku Katicu i oca, skladatelja i multinstrumentalista Šimu Dešpalja. Štoviše, kao gimnazijalka, često sam dolazila s prijateljicom Željkom Vukeljom na satove muziciranja s profesorom Dešpaljem u njihovom stanu, na trećem katu zgrade hotela Zagreb na zadarskoj rivi. Nismo se pripremali za javne izvedbe, već onako – svirali smo za svoj gušt. I bilo nam je prelijepo. I danas negdje imam note pisane njegovom rukom za naš trio…

Prijateljstvo s Valterom, iz najmlađih dana, nastavilo se kroz čitav život – ostali smo vezani privatno i profesionalno. Čuli smo se redovito, viđali kad god je bila prilika.

A prilika je bilo mnogo.

Bila sam na njegovim koncertima s gitaristima, od Marija Nardellija, preko Darka Petrinjaka i Dušana Bogdanovića do Ištvana Romera.

Valter Dešpalj imao je istančan osjećaj za suzvuk, njegova suradnja s gitaristima, rezultirala je bogatom literaturom koju je on priredio za duo gitara-violončelo, tretirajući oba instrumenta ravnopravno.

Taj rad prenio je i na nove generacije. Sjećam se razglednice koju sam dobila iz Izraela, gdje je na turneju odveo violončelisticu Moniku Leskovar i gitaristicu Anu Vidović. Djevojčice su tada imale desetak godina i napravile su pravi bum na koncertima, davale izjave za televiziju…

Mnogo kasnije, Monika Leskovar svirala je Dešpaljeve obrade s iznimnim gitaristom Petritom Çekuom, a on je pak na svoj repertoar stavio brojne obrade koje je Valter Dešpalj priredio za gitaru solo!

Njegove publikacije za violončelo solo i komorne sastave, tiskaju poznate izdavačke kuće: International Music Company (New York), Universal Edition (Beč) te Sikorski (Hamburg).

Bila sam među prvima kojoj je rekao da počinje s podučavanjem. Uz izvedbenu, imao je snažno izraženu tu pedagošku crtu koju je baštinio od oca. Podučavanje je postalo njegova strast koja mu je u konačnici donijela jednako mnogo zadovoljstva koliko i solistička karijera.

Bio je redovni profesor violončela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te gost profesor na uglednim glazbenim visokoškolskim ustanovama u inozemstvu.

Nepogrešivo je znao procijeniti tko će biti dobar glazbenik u budućnosti, ne samo za učenike violončela nego i drugih instrumenata, pa je često bio član žirija na najprestižnijim međunarodnim natjecanjima diljem svijeta.

Njegovi učenici dolazili su iz hrvatskih glazbenih škola, ali i Slovenije, Austrije, Njemačke, Nizozemske, Francuske… Otkrivao je talentirane violončeliste koji su brzim koracima prolazili kroz obrazovanje i već kao tinejdžeri upisivali zagrebačku Akademiju.

Sjećam se njegova ponosa kada je Karmen Pečar 2001. godine, s nepunih šesnaest, osvojila veliko natjecanje u Čileu, među kandidatima do 30 godina starosti; njegov je učenik bio i Luka Šulić, sjajni violončelist koji se nakon godina djelovanja u dvojcu ”Two Cellos” vratio glazbi kojoj pripada.

Kao pasionirani pedagog, Valter Dešpalj je godinama održavao ljetne tečajeve za čeliste na mnogim destinacijama (od Grožnjana do Mljeta), a onda je – zajedno sa sestrom, Majom Dešpalj (profesoricom violine na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji) ustanovio tečaj za gudače, Strings Only. I stacionirao ga na neko vrijeme u Zadru.

Pisala sam o Stringsima svih godina koliko su djelovali – bila je to velika grupa violončelista, violinista i violista, koji su pod mentorstvom troje profesora pripremali repertoar za završni koncert u crkvi svetog Donata, koji se očekivao s uzbuđenjem samih izvođača, ali i zadarske publike.

Ipak, najveće umjetničke domete u komornoj glazbi Valter Dešpalj postigao je s ansamblom CroCellomania – dvanaest violončela, po uzoru na takav ansambl Berlinske filharmonije. Za svoje mlade čeliste pisao je obrade poznatih klasičnih skladbi, a vrhunac je bio kada je koncertnu pozornicu, kao solist, s Dešpaljevim čelistima podijelio Miša Majski! Održali su tri koncerta, u Zagrebu, Mariboru i Ljubljani.

CroCellomania je, unatoč mladosti svojih članova (a svi su bili učenici ili studenti profesora Dešpalja) bila pravi, profesionalni ansambl, pozivan na velike koncertne manifestacije poput Cello Biennala u Amsterdamu.

Njegova studentica i jedno vrijeme asistentica na zagrebačkoj Akademiji, a danas profesorica violončela na Akademiji za glasbo u Ljubljani, Karmen Pečar Koritnik, nastavlja iskustva stečena u CroCellomaniji, vodeći orkestar dvanaest violončela, sastavljen od njenih učenika. A profesor Dešpalj ostavio im je bogatu literaturu za rad…

Ne mogu sad pisati o brojnim nagradama koje je dobio – to mi zvuči nekako slavljenički. A ovo je tužan trenutak…

Odlaskom Valtera Dešpalja, Zagreb, Hrvatska, ali i čitav svijet, ostaje bez jedinstvenog glazbenika i sjajnog čovjeka. Ostavio nam je svoje snimke koje svjedoče o iznimnom izvođačkom talentu i svoje notne obrade, koje objedinjuju sve ono što je bio: veliki poznavalac glazbe i njen senzibilni tumač.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Podrška antimilitarizmu i prizivu savjesti
    •  Tuga za vječnim Šjor Nikom
    •  Emerik Blum je vjerovao u ljude i moć znanja
    •  Sloboda koja ne isključuje pripadanje
    •  Bojkot trgovačkih lanaca ili štednja
    •  Željka i Boris Rogić – zaljubljenici u obojenu svjetlost
    •  Rijeka ne prepoznaje svoje potencijale
    •  Zaborav je oružje diktature, a neznanje opasno po narod
    •  Zabranite Jugoslaviju
    •  Otvorenje Olimpijade – između ushita i uvrede

> Svi tekstovi ovog autora