Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.

Došla nam je i 2024. godina. Meni će 2023. ostati u iznimnom sjećanju i zauvijek ću prema njoj gajiti poštovanje i zahvalnost zbog svega dobrog što se dogodilo, kao i zbog svih izazova s kojima sam se morala suočiti i iz njih učiti.

Zato mogu samo ponizno reći: – Hvala ti 2023. godino, za sve divne trenutke i situacije, koji su mi dali snagu i volju za rješavanje i one manje divnih. To je život uostalom.

Svašta se događalo u Republici Hrvatskoj, Europskoj uniji, Europi, svijetu. Osim lijepih i pozitivnih stvari koje se događaju čak i u najtmurnijim razdobljima (i to je život također), svjetska geopolitička situacija je dodatno eskalirala i nastavila eskalirati i na početku 2024. godine.

Možemo se tješiti da je moglo biti i gore, ali mala je to utjeha onim umrlima u ratnim stradanjima, onima koji su oteti, silovani, onima kojima nedostaje hrana, voda, lijekovi, dom.

Onima kojima ljudska sigurnost nije osigurana i koji su daleko i od mogućnosti da je ostvare bez pomoći drugih. Onima najranjivijima. Onima koji su diskriminirani samo zato jer su iz nekog razloga drugačiji pa umjesto da se različitost shvati kao bogatstvo ljudskog roda, strah od nepoznatog i drugačijeg mnoge tjera na suprotno.

Čini se da strah očito dobro prolazi u politici, u privatnom životu, dobar je instrument za kontrolu drugih.

Naravno, realno utemeljen strah često je pokretač i pozitivnih promjena, on je prirodan, nužan i spašava živote, ali ne govorim ovdje o tom strahu – govorim o namjernom stvaranju neopravdanog straha od ”drugih” i ”drugačijeg” koji vodi – kada ćemo to konačno osvijestiti – u nekontrolirano nasilje i kaos koji i onima koji su ga zazivali šteti i u konačnici ih uništava.

Kao ljudski rod napredovali smo kroz povijest, ali smo se isto tako ciklički previše puta uništavali na razne načine.

Voljeli smo, što stvarno što figurativno, valjda za nagradu, posebno spaljivati na lomači one pojedince koji su doveli do novih otkrića i zazivali uvažavanje svih ljudskih prava, razuma i znanosti, ali za koje vladajući nisu bili spremni, za koje nisu imali unaprijed pripremljen odgovor i kojih su se bojali.

Dobro, bar imamo upornosti i krećemo ponovno u razvoj nakon pada, ali to ne bi trebalo biti na popriličnom broju žrtava iza nas.

Ako radimo presjek godine i analiziramo sve pozitivno što smo učinili, a jesmo, i to kao pojedinci, parovi, obitelj, kolektiv i društvo, ali i pogreške koje smo činili, bilo činjenjem bilo nečinjenjem, nužno bi bilo zapitati se ne samo koje smo pomake napravili, koje veće krize izbjegli, nego i što nismo napravili, a trebali smo, morali i mogli.

Više je nego jasno da 2024. zahtijeva veliku odgovornosti, razum, ljubav, dobrotu, povjerenje, smirenost, odlučnost, strpljivost, hrabrost, vladavinu prava i očuvanje ljudskih vrijednosti i čovjeka u svojoj njegovoj ljepoti i različitosti koja je na dobrobit svih.

Upravljanje krizama nije samo vještina koju svi moramo razvijati u privatnom životu, nego i vještina koju želimo da imaju osobe koje nas zastupaju, koji su predsjednici, premijeri, vođe, pogotovo da se nađu rješenja za situacije i stanja koja su krajnje zabrinjavajuća i koja su očigledna kršenja ljudske sigurnosti i to u svih njezinih sedam elemenata.

Ostvarenje ljudske sigurnosti znači zaštitu čovjeka od ozbiljnih i raširenih prijetnji, i prirodnih i društvenih, kao i osnaživanje pojedinaca i zajednica u razvijanju sposobnosti za donošenje informiranih izbora i djelovanja.

Ključne slobode koje se ostvaruju primjenom koncepta ljuske sigurnosti u kreiranju sigurnosnih politika razumijevamo kao neotuđiva temeljna prava i slobode utvrđene u UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te u dva građanska pakta, i to u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (ICCPR) i Međunarodnom paktu o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima (ICESCR). Tu zasigurno pripada i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Koncept razumijevanja pojma sigurnosti kroz pojam ljudske sigurnosti proizašao je i iz Izvješća o razvoju Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (1994.), koje ističe postojanje sedam vrsta sigurnosti: ekonomske, prehrambene, zdravstvene, okolišne, osobne, društvene i političke.

Komisija za ljudsku sigurnost, neovisna skupina stručnjaka, definirala je ljudsku sigurnost kao ”zaštitu vitalne jezgre svih ljudskih života na načine koji poboljšavaju ljudske slobode i ljudsko ispunjenje”.

Ako vidimo i osjetimo da pravde nema dovoljno u raznim segmentima, osvijestimo da naša rješenja uočenih problema tim više moraju biti zasnovana na pravdi koju zazivamo i koja nam nedostaje, a ne na stvaranju novih nepravdi i nesigurnosti.

Dakle, na vladavini prava i poštivanju svih ljudskih prava (građanskih i političkih, a i gospodarskih socijalnih i kulturnih), a ne na stvaranju kaosa, novih stradanja i uspostavljanju novih nejednakosti.

Poznat je tekst u raznim inačicama pastora Martina Niemöllera (1892.-1984.) koji se odnosi na nereagiranje ne samo njemačkih intelektualaca nego i cijelog društva u nacizmu:

Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.

Dakle, kako sam ja ipak nepopravljiva optimistkinja i kako se danas stalno naglašava da na teškoće treba gledati kao izazove, želim vam svima sretnu novu godinu u kojoj ćemo kao pojedinci i društvo ići naprijed i rješavati izazove na način da od rješenja koristi ima čitava zajednica, a ne samo nekolicina ”naših” i to na račun ”njihovih” ili ”drugih”.

Ciljevi održivog razvoja i društava i pojedinaca nisu samo mrtvo slovo na papiru nego nešto oko čega se valja stalno truditi i dostići našu potrebu za ispunjenjem i zadovoljstvom.

(KRAJ)

    •  Što nam poručuju tragedije iz Donje Jablanice i Novog Sada
    •  Hrvatska mora popraviti status starijih osoba u zatvorima
    •  Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
    •  Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
    •  Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama
    •  Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
    •  Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
    •  Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe
    •  Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava
    •  Tko mari za ljudska prava, profit je prioritet SP-a u Katru

> Svi tekstovi ovog autora