Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?

Sve veći je postotak apstinencije od biračkog prava u Hrvatskoj. Prema (upitno vjerodostojnim) podacima Državnog izbornog povjerenstva na izbore 1990. godine nije izašlo samo 15,6 posto biračâ, a 2020. godine izbore je ignoriralo 53,1 posto građana/biračâ.

Unatoč osnovanim sumnjama u ”muljanja” izbornim rezultatima veliki rast izborne apstinencije više nije moguće skrivati.

HDZ koji ”despotski vlada”, prema upitno vjerodostojnim podacima trenutno ima samo 14 posto glasova od ukupnog broja građana/biračâ. Tako mali postotak biračâ postavlja pitanje legitimiteta HDZ-a, ali i HDZ-ove oporbe koja ima još manje biračâ.

Stručnjaci procjenjuju da bi apstinencija na izborima 2024. godine mogla biti i znatno veća, možda i do 70 posto. To bi moglo pridonijeti upitnosti legitimiteta ”izabranih” predstavnika HDZ-a i HDZ-ove oporbe.

Svjesni da stvarno ne mogu ”vratiti ugled iz 90-ih” i ”povećati legitimitet” HDZ-a ni HDZ-ove oporbe (zbog premalog broja glasača) zagovornici očuvanja postojećeg stanja i nevjerodostojnih izbora u Hrvatskoj pokušavaju javno žigosati slobodu ignoriranja izbora i sve glasnije predlažu propisivanje kažnjavanja izbornih apstinenta.

Poznajući razinu hrvatskih ”zakonodavaca” ne bi iznenadilo da predlože propisivanje da policija privodi na birališta sve izborne apstinente.

Neprihvatljivo je ograničavanje prava građana/glasača da u demokratskim sustavima slobodno iskažu svoj stav ignoriranjem nevjerodostojnih izbora.

I usporedno, državnom represijom (kažnjavanjem izborne apstinencije) ne može se ”povećati legitimitet”, već upravo suprotno, upozoriti još jednom javnost na nevjerodostojnost izbora i ”premali legitimitet” vladajućih.

Čak i stranački agitatori ”HDZ-a i HDZ-ove oporbe” priznaju da se izborna apstinencija ne povećava zbog toga što izborna ponuda nije takva da može ”mobilizirati veći broj građana/glasača”. Uočava se da prebrzo raste nepovjerenje biračâ u politički i izborni sustav te osobito u izbornu administraciju.

Jednostavno, birači koji su za promjene više nemaju razloga izlaziti na birališta da bi glasali ”stalno za isto postojeće stanje”.

Stoga uoči izbora uvijek valja upozoriti da je apstiniranje i ignoriranje izbora demokratsko pravo jednako kao i izlaženje na izbore.

Inače nemar biračâ za izbore i biračka prava nije pojava novijeg datuma ni nešto neuobičajeno u svijetu. Još je Mark Twain ustvrdio: ”Da izbori mogu nešto promijeniti, odavno bi ih već zabranili, a i Bertrand Russell je sredinom proteklog stoljeća polemizirao s više objavljenih članaka pod istim naslovom: ”Demokratski izbori su stupica za glupane”.

Koliko se daleko ide u agitiranju za uvođenje obveznih (demokratskih?) izbora u Hrvatskoj pokazuje i krajem prošle godine objavljena analiza Ekonomskog instituta, Zagreb (autorica: dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović) o iskustvima u zemljama u kojima kažnjavaju izbornu apstinenciju (primjerice, Australiji), s iskustvima u zemljama u kojima nema takvih ograničenja (primjerice, u Novom Zelandu, Ujedinjenom Kraljevstvu ili Sjedinjenim Američkim Državama).

U Hrvatskoj je nezamisliv susret dvaju ili više građana, a da se ne povede razgovor o prijevarama, mafiji, krađama javnog novca i korupcijskim aferama HDZ-ovih ministara i ostalih dužnosnika te općenito o kriminalu u političkim i sudbenim vlastima.

Ako građani nemaju povjerenja u sudstvo, Državno odvjetništvo, službe državne uprave, nije jasno zašto bi slijepo imali povjerenja u izbore koje organiziraju i provode strukture u koje javnost nema povjerenja?

A prema rezultatima EU istraživanja većina građana Republike Hrvatske nema povjerenja u hrvatsko sudstvo ni državno tužilaštvo, pa nije jasno zbog čega bi imali povjerenje u iste sutkinje i suce i državno tužilačke dužnosnike kada su ”prigodno po službenoj dužnosti” u ulozi članova i predsjednika izbornih povjerenstava?

Ako se nema (više) povjerenja, primjerice, u Radoslava Dobronića, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je uz puno apologetskog otpora izabran/imenovan na dužnost predsjednika tog najvišeg Suda da pokuša nešto promijeniti u sudskoj praksi, a promjena dosad nema, zašto bi se toj istoj osobi vjerovalo kada je (po službenoj dužnosti) predsjednik Državnog izbornog povjerenstva?

Zašto bi se imalo povjerenja u stranački nepristranu vođenja biračkih popisa i obrade rezultata izbora u ”Agenciji” koju je nedavno ”premijer Plenković kupio od gradonačelnika Bandića”?

Zbog čega to CAOP (bivši zagrebački Centar za automatsku obradu podataka koji pruža komercijalizirane usluge obrade podataka i za izbore u Hrvatskoj) više nije mogao djelovati kao samostalna tvrtka u Gradu, nego je morao postati ”Agencija u vlasništvu Republike Hrvatske”?

Zašto javnost nema pristupa u tu ”Agenciju” za elektronsku obradu biračkih popisa i rezultata svih izbora u vlasništvu Republike Hrvatske? 

Umjesto javnog žigosanja demokratske slobode osobnog odricanja od prava izlaska na birališta, korisnije bi uoči predstojećih parlamentarnih i ostalih izbora bilo osmisliti kako vratiti ugled (povjerenje) kompromitiranom izbornom sustavu i izbornoj administraciji u Republici Hrvatskoj.

Veliki postotak apstinencije od izbora definitivno nije pokazatelj nezainteresiranosti ili neodlučnosti sve respektabilnijeg broja biračâ/apstinenata. Riječ je o iskazu nepovjerenja u kompromitirani postojeći izborni sustav i izbornu administraciju u Republici Hrvatskoj.

Sabor je postao mjesto političkih, ideoloških i vjerskih nasilničkih pripetavanja, mjesto iz kojega je izbačena konkretna konstruktivna suradnja.

U cjelonoćnoj raspravi o prijedlogu raspuštanja Sabora 21. i 22. veljače 2024. godine u 23:53 govorio je i zastupnik dr. sc. Nino Raspudić doc. (link s trominutnom snimkom Raspudićeve rasprave OVDJE).

Dr. sc. Nino Raspudić doc. upozorio je zastupnicu Danicu Baričević da će javno pozvati ”biskupa Dražena Kutlešu” da ”ispravi pogrešku svojeg prethodnika” i razmotri mogućnost da zastupnicu Baričević i sve ostale ”ekskomunicira do pokajanja” (crkvena kazna kojom se isključuje iz zajednice vjernika).

Saborski zastupnik Raspudić predlaže tu crkvenu kaznu za saborsku zastupnicu Baričević zbog toga što je prije dvije i pol godine u Saboru glasala za zakon o elektroničkim medijima u kojemu je u četiri članka ”uvaljen” pojam ”spola odvojeno od roda”, unatoč amandmanu zastupnika Davora Ive Stiera da se to ne može promatrati odvojeno.

Izglasan je tako zakon prema kojemu se može s milijun kuna kazniti medij koji provodi ”diskriminaciju spola odvojeno od roda”, unatoč Amoris Laetitia (Radost ljubavi) – pobudnice sv. oca Pape (biološki spol i društveno-kulturna uloga mogu se razlikovati, ali ne i odvojiti).

Bez komentara, uz napomenu da i ovakav ”oblik saborske komunikacije” govori u prilog izborne apstinencije.      

Organizatori izbora u Hrvatskoj morali bi prije izbora izbornoj javnosti dokazati da će se izbori provesti korektno i bez podvala i manipulacija jednostranačkih upravnih službi s popisima biračâ, bez birališta ”skrojenih po mjeri vladajućih”, s jamstvima korektne obrade izbornih rezultata uz transparentni javni nadzor, osobito u sustavu zaprimanja i elektronske obrade glasačkih listića, vjerodostojnih izbornih povjerenstva, nepristrani i pojačani međunarodni monitoring itd.

A i na izborima bi se trebali pojaviti kandidati čiji domet nije sinekura HDZ-ove saborske oporbe. Za veći broj izlaska glasača na birališta nužni su i kandidati s vizijom izbornih promjena.

Kao neovisni novinar smatram da trebam informirati javnost o tome da izbori u Hrvatskoj više nemaju ugled te da je legitimno pravo svih koji nemaju povjerenje u izbore da bojkotiraju izbore kojima ne vjeruju. I da se bore protiv ograničavanja slobode da ignoriraju izbore za koje sumnjaju da su ”namješteni”.

I osobno sam jedan od apstinenata nevjerodostojnih izbora u Republici Hrvatskoj. Ne pristajem pasti u ”stupicu za glupane” izlazeći na izbore nakon kojih već tri i pol desetljeća nema praktično nikakvih nužnih promjena unatoč stagnaciji gospodarskog i ostalog razvoja.

Ne zadovoljavaju me Plenkovićeve dezinformacije o uspjehu zbog povoljnijeg međunarodnog kreditnog rejtinga (za povećanje prekomjernog zaduživanja Republike Hrvatske), kao ni neutemeljene tvrdnje ”da nikada nije bilo bolje u Hrvatskoj” (bez da se spomene u kojoj mjeri je taj boljitak ostvaren novcem EU-pomoći, a priljev kojega će se već iduće godine znatno smanjiti).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora