Različita vrijednost – jednako dostojanstvo

Lektira vatikanskih magistralnih dokumenata i danas je prilično zahtjevna. Čitatelja ”prebaci” u drugo vrijeme, u davnu prošlost, u svijet drugačijeg razmišljanja i doživljavanja čovjekove naravi. Deklaracija Dignitas infinita Dikasterija za nauk vjere odiše srednjovjekovnom skolastikom i grčkom antikom kojima je prožeto kršćansko shvaćanje ljudske naravi. Ljudska narav je ljudsko dostojanstvo, zadano kao bit, koja će postati ”formom” – u tom je duhu papa Franjo prozborio 2020. godine u svojoj enciklici Fratelli tutti.

Dana 25. ožujka 2024. godine Papa je potpisao još jedan dokument o tome, svojevrsno šire izlaganje o biti ljudskog dostojanstva, koje je urođeno, ničim uvjetovano, postojeće samo iz sebe, ontološko dostojanstvo – iznad svega i univerzalno. Autori izjave i Papa s njima, definirajući pojam ljudskog dostojanstva, tumače njegov razvoj prema Kantovim zaključcima da je nemoguće doći do a priori spoznaja. Drugim riječima – ontološke su izreke neprovjerljive, čulima nedokučiva saznanja.

Što čovjek ima od tog neotuđivog, nezasluženog, darovanog dara, što ga – istina – priznaju i od kojeg proizlaze izjave, konvencije od svima svojstvenog značenja. Izjava Dignitas infinita podsjeća na to da su UN-ova Povelja s Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine i Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1950. godine zasnovane na globalno važećem, premda ne baš univerzalno uvažavanom uvjerenju, da je čovjek stvoren na sliku Božju i da ga zato krasi ontološko dostojanstvo.

Izjava Dignitas infinita zamišljena je kao crkvena potvrda Opće deklaracije o ljudskim pravima, preambule UN-ove Povelje, koja je 2023. godine obilježila 75. godišnjicu. Vatikanski dokument zakasnio je zbog niza novih i dodatnih intervencija u već gotov tekst. Unatoč svim ”pojašnjenjima” i interpretacijama, dokument ostavlja čitatelju da pronalazi odgovor na pitanje, pod uvjetom da si sam nameće to pitanje: Što vrijedi ontološko dostojanstvo?

Konkretni ljudski život ne odaje, na koji se način i u čemu se očituje apstraktni pojam ontološko dostojanstvo. Čovjek gladuje, boluje, trpi ratove, napade, oskudice – i hoćemo li ga tješiti, kao što su se ugnjetavani, gladni, nemoćni tješili? Što više patiš, to si Bogu miliji, to ti je Raj izvjesniji. Ti si dijete Božje i nitko Ti to ne može osporavati. Od svih bijesnih protesta protiv pobožne utjehe za jadnike, podsjećam na Heinricha Heinea, koji je kao pjesnik odbacio slične, ”utješne” dosjetke: ”Nebo prepustimo – anđelima i vrapcima” i ”Budimo konkretni”.

Vatikanska izjava naglašava da ontološko dostojanstvo treba konkretizirati u odnosima prema pojedincima, u socijalnim i inim mjerama koje osiguravaju egzistencijalne preduvjete za dostojanstven život. Uvjeti su to koji su mala mjesta gdje svaki čovjek može biti svoj na svome.

O tome gdje počinju ljudska prava, govorila je Eleanor Roosevelt, prije 75 godina suautorica Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima: ”Ta su malena mjesta čovjekov svijet: susjedi, škole, uredi, poslovni prostori – to su mjesta gdje svaki muškarac, svaka žena i svako dijete imaju jednaka prava, jednako dostojanstvo, jednake mogućnosti, bez diskriminacije. Bez usklađenog građanskog djelovanja ne poštuju se ljudska prava, a onda nema ni dostojanstva”.

Karakteristika je vatikanskih dokumenata da se obraćaju svijetu, da čovječanstvu dijele lekcije. Tako se iščitava i ovaj dokument. Papa izražava svoju zabrinutost zbog raznih ugroza koje prijete ljudskom dostojanstvu: rat, genocid, smrtna kazna, siromaštvo, iskorištavanje radnika, uništavanje okoliša, seksualno zlostavljanje unutar i izvan Crkve, trgovina ljudima, ropstvo, otmice, prostitucija, nasilje nad ženama, ali i eutanazija, ”surogat-majčinstvo”, ”dobrovoljno samoubojstvo” (valjda: ”ubojstvo na recept”, ”potpomognuto ubojstvo”), pobačaj i to je nemalena novost.

Neki komentatori tvrde da je sve navedeno već rečeno i poznato od naučavanja papinih prethodnika, naročito pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI., no upravo ”problematična” kontracepcija, koja je bila na srcu papi Ivan Pavlu II., ovdje nije spomenuta! Ta činjenica poziva na posebno razmatranje, jer ne vjerujem da je tema omaškom zaboravljena.

”Rodna (Gender) ideologija” pojavila se među opasnostima po ljudsko dostojanstvo. Papa se opredijelio za taj izraz, iako on nije ni primjeran ni precizan, da bi ga definirao kao prastaru ljudsku napast. Postati gospodarom svoje ljudske naravi i birati sebi spol – kao da to ljudi biraju, hoće li se roditi kao muško ili kao žensko, ili da neki – nezadovoljni svojim spolom, tek tako pristupaju promjeni spola.

Iako je Papa tvrdio više puta u svojim javnim očitovanjima o tome da je pročitao istraživanja vezana uz gender ideologiju – valjda o gender teorijama, bolje bi bilo da se susretao s osobama koje su se odlučile na promjenu spola. Možda bi ga učinkovitije podučavale o problemima koji prethode takvoj odluci i o tome da im gender ideologija nije baš ništa diktirala.

Iz svih tih napomena proizlazi da dostojanstvo ipak nije infinita, nego itekako umanjeno. Dignitas infinita važi samo za osobe koje nije nagrizla ni jedna od tih pošasti, osobe koje su po liku i modelu moralne teologije. Ne krasi (ontološko) dostojanstvo osobe koje jesu kakve jesu – grešne ali nepokorene.

Čitajući tekst u svjetlu takvih razmišljanja, ne mogu se oteti dojmu da rijetko dobro pristaje biblijska opomena: ”Što tražiš trun u oku brata, a sam u svom oku brvna ne vidiš. Licemjeru! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu” (Lk 6, 41-42).

Ontološko dostojanstvo je neovisno o podrijetlu i pripadnosti rasi, naciji, ali ne i o pripadnosti (ženskom) spolu, ni o seksualnoj orijentaciji. Zato se njima može dati blagoslov, ali samo njima kao pojedincima i osobama, a ne i njihovoj vezi i zajednici. Smiju se blagosloviti samo ”potajno”, ne za vrijeme mise, mora se paziti da ne dođe, ne daj Bože, do izjednačavanja sa sakramentom vjenčanja. Uglavnom, homoseksualci se smiju blagoslivljati kao što se blagoslivljaju na Uskrs šunke i jaja, školskoj djeci školske torbe i knjige, na Božić stanovi, vozačima njihovi auti, seljacima konji itd.

Vezano uz temu ”seksualnih zlostavljanja”, neki su komentatori ukazali na ”samokritičku notu” u tvrdnji da se Crkva ”neumorno zalaže za to da otklanja sve vidove zlostavljanja, i to unutar Crkve” (DI 43). Samokritika traži da se barem izrazi žaljenje zbog nezalaganja i prikrivanja takvog ponašanja u prošlosti te izražavanjem odlučnosti nadoknadi propuste i pruži utjehu i satisfakciju žrtvama. No to se do sada nije učinilo u zadovoljavajućem omjeru.

Molba za oprost i obećanje da će se ubuduće paziti, nedostaju u tom dokumentu. Također ima još i drugih oblika sekulariziranoga nasilja počinjenog od strane svećenika i redovnika, a toleriranih od njihovih pretpostavljenih i prešućivanih u raznim crkvenim ustanovama.

Dignitas infinita će biti svojevrsno mjerilo u budućim slučajevima i uputa za ophođenje sa zloporabom duhovnog autoriteta i crkvenih ovlasti. I svjetovna će javnost, koja je pozitivno ocijenila dobronamjernost ovog dokumenta, mjeriti Crkvu po njezinim obećanjima.

Pozitivno se može ustvrditi da ovaj dokument – za razliku od do sada donesenih po uvijek istim moralnim dilemama – ne formulira više kategoričke ocjene, osude i zabrane nego govori o ”ugrozama”, ”prijetnjama”, opasnostima. Istodobno donosi nadu da je ostavljen otvoren prostor za buduća promišljanja, možebitne preinake, nove interpretacije i nadopune.

Ovakvi dokumenti morali bi podučavati i uvjeriti Vatikan, posebice samoga Papu, da nije nerealno očekivati kako će crkveno naučavanje, napisano u Rimu i s nepredvidivom ”rimocentričnošću”, možda izazivati sasvim suprotna reagiranja, ovisno o mjesnim i nacionalnim kontekstima.

Deklaracija Fiducia supplicans iz 2023. godine (o pastoralnom značenju blagoslovâ, pa i homoseksualnih parova) bila je oduševljeno prihvaćena u Europi i Americi, dok je naišla na oštro protivljenje od strane afričkih biskupskih konferencija, jer, po njihovu tumačenju, nikako ne odgovara afričkom kulturološkome kontekstu. Mađarska biskupska konferencija je protiv, u Poljskoj su stavovi pojedinih biskupija oštro suprotstavljeni.

U srednjoj Europi (uključujem Italiju, barem sjeverni dio) i u zapadnoj Europi župe će se truditi pronaći prihvatljive oblike kako udovoljiti pastoralnoj skrbi za određene ”manjine”, a ujedno ne navući pozornost ”inkvizitora” u Rimu. Hrvati za takvo ”plesanje” između imaju zgodnu, vrlo primjerenu izreku, pristojnosti radi se ona, na žalost, ne može ovdje citirati, ali znat će se.

Vatikanska ”mantra” da sve što se u mjesnim crkvama događa i čini, mora biti usklađeno sa svim mjesnim crkvama diljem svijeta, makar trajalo i stotine godine, odbijena je tada, a tako će biti i s drugim mjerama. Samo da spomenem njemački ”Sinodalni put”.

Papa se boji da će inače nastupiti šizma – iako je šizma, i to ne jedna, već odavno na djelu. Iako Crkva propovijeda ”jedinstvo u raznolikosti”, a mjesna Crkva nastoji ostvariti taj princip na djelu – Papa se ipak pridružio osudama i povlači se. Korak naprijed, dva koraka nazad. Svugdje mu vreba ”opasnost od opće šizme”.

Dignitas infinita približava Crkvi ponovno naučavanje Drugoga vatikanskog sabora i njegovu težnju da osuvremeni Crkvu, do čega je naročito stalo papi Franji. Osim toga, Dignitas infinita priznaje da se i Crkva treba stalno osuvremenjivati, kao što se i ljudska prava neumorno izgrađuju i razvijaju. ”Zalaganju za ljudska prava nema kraja” (DI 63).

Vjera je neraskidivo vezana uz zalaganje za ljudsko dostojanstvo, evangelizaciji je sastavni dio zalaganje za dostojanstven život, a duhovnosti treba i zaštita dostojanstva svih. Ontološko dostojanstvo je apstraktan pojam i zato nema proturječnosti u njegovom nauku – ”razlika u vrijednosti, a jednako dostojanstvo”.

Dokument naznačuje gdje se treba posebno zalagati za zaštitu egzistencijalne, socijalne, individualne slobode. U tome je i odgovor na pitanje čemu ontološko dostojanstvo, inače nerazumljivo bez misaonog konteksta crkvenog naučavanja.

Sada će biti zanimljivo registrirati, hoće li i Crkva konkretno dostojanstvo ”problematičnih skupina” barem malo približiti ontološkom (sveopćem) dostojanstvu.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora