Fred Matić je ispunio Isusov zahtjev: ljubav prema malenima

Bilo je za očekivati da će se javiti i oni koji za sebe govore da su kršćani, od onih koji su istresli gomilu psovki na pokojnika koji “konačno da je krepao” do autora na kojekakvim portalima koji su napisali da je Predrag Fred Matić napustio ovaj svijet “u pustoši svog praznog srca”.

Ili ovako: “Bez obzira na to što je dobio drugi mandat u EU Parlamentu nastavio je svoju protu Božju, protukatoličku, protuprirodnu i protu braniteljsku politiku u tom EU Parlamentu, u RH, u svakoj javnoj i drugoj prilici te se tako priključio prosvjednicima protiv Javne molitve krunice muškaraca u Zagrebu nazivajući ih svakojakim imenima uvijek ozbiljna i patetična lica Žalosne sove koja priziva smrt i kišu ,kao da mu je sve pomrlo, premda bi se prije moglo reći kako je u njemu sve umrlo davno prije, jer je umro u pustoši svog srca…”.

Odnosno ovako: “Bio je on značajan onima koji su ga kao pijuna istjerali na cestu da bude žrtva kojom će oni pokrivati žrtve i sve one protu Božje ,protuprirodne aktivnosti i namjere uništenja svega onog što je Bog stvorio i što je ljudima ostavio u naslijeđe ili amanet…”.

Čude se ti i takvi da je Fred imao svećenika i raspelo na sprovodu prema je bio “od najvećih protivnika Boga, zagovornik smrti, izdajnik, pljuvač Crkve, vjernika i molitelja…”.

Mislim da je pošteno da tima i takvima odgovori sam Fred. Citiram jedan intervju koji je dao glasilu franjevaca trećoredaca Veritas (br. 1/2006). Pitanja je postavio tada mladi fra Ivan Penava

Gospodine Matiću, koliko Vam je vjera u Boga pomagala dok ste branili Vukovar?

-Vjera u Boga je velika stvar. Kad smo se našli tamo u Vukovaru, u onome okruženju, ostavljeni od svih, onda smo mogli vjerovati samo u jednu osobu, u jednu moć koja nas nije ostavila, a to je Bog. Kad je neka frka ili tome slično, tada se i najveći nevjernik prisjeti Boga pa kaže: “Pomozi Bože!” Već je ušlo u legendu da su naši branitelji imali krunice oko vrata. Skoro svi smo imali krunice oko vrata. I oni koji su vjerovali u Boga, a i oni koji nisu vjernici. I u najtežim trenucima znali smo je stiskati u ruci. To je taj dio u kojemu ja mogu govoriti o vjeri.

Je li svećenik bio s vama cijelo vrijeme dok ste branili Vukovar?

-Naš svećenik iz Borova Naselja, p. Ante Perković, bio je s nama sve te dane, a i kroz sve dane logora. To nam je bila hrana i ohrabrenje, kao malom djetetu kad ima oca uza se, pa se ničega ne boji. Mi smo vjerovali u tog našeg svećenika iz crkve Gospe Fatimske u Borovu Naselju. On nam je bio moralna snaga, dok su naši zapovjednici, napose pokojni general Blago Zadro, bili vojna snaga.

Jeste li tada razmišljali o tome da su i Srbi kršćani?

– Da. To je jasno da su i Srbi kršćani, pa se i njima može postaviti ovakvo pitanje: gdje je njima bila vjera u Boga? Kad sam došao iz logora malo sam pratio literaturu i nažalost ustanovio da su Srbi mnoge stvari učinili uz potporu Pravoslavne Crkve. To je za mene bilo šokantno. Jer mi smo se u početku rata čak pitali je li u redu uzeti oružje u ruke ili ne. Bila je to jedna moralna dvojba. Međutim, naša je Crkva rekla da je obrana svoga doma potpuno legitimna stvar i da ne možemo leći i predati se. A, očito da neprijatelj nije imao nikakvih skrupula pred ostvarivanjem onoga što je namjeravao.

Nakon logora u Stajićevu kod Zrenjanina i u Nišu, stigli ste i u Sremsku Mitrovicu. Tamo ste otkrili da logoraši u vašoj novoj ćeliji imaju zajedničku molitvu. Kako je izgledala ta molitva?

-Bilo je to vrlo ugodno iznenađenje. Jedan pozitivni šok. Mi smo do tada za vrijeme tih ionako oskudnih obroka dobivali batine i prijetnje. U Sremskoj Mitrovici je sustav podjele hrane bio drugačiji, gdje su stražari u onim velikim “manirkama” ubacivali hranu u sobe, a onda smo sami među sobom dijelili. Taman je bila svakom po jedna šeflja. Međutim, kada je to bilo podijeljeno mi koji smo stigli iz Niša odmah smo navalili jesti, jer smo mislili da će sad ući stražari i počet nas tući. Oni koji su bili od prije, starosjedioci, isto naši Vukovarci, oni su mirno stajali. Jedan od zatvorenika započeo je molitvu i mi smo bili od srca ganuti. Naježili smo se. Bila je to veoma osobna molitva sv. Anti, koju je jedan od starijih zatvorenika izgovarao. Ovi koji su znali molitvu ponavljali su je u sebi i micali usnama. Mi ostali smo šutjeli i osjetili da nam je poslije i taj objed puno bolje prijao.

Jeste li ga pitali zašto je molitva bila baš sv. Antunu?

-Moram priznati da ga nisam konkretno pitao zašto, ali imali smo jednoga prijatelja koji je bio vrstan tehnički crtač. On je molitvu napisao na koricama od kartona za nas koji je nismo znali napamet. I dan danas imam kod kuće tu molitvu. To je karton od poklopca nekog keksa i napravljen je kao knjižica, kao jedan mali molitvenik. Tada smo i mi sudjelovali u toj molitvi prije objeda…

***

Ovo je samo jedna od mnogih prilika kada je Fred govorio o Bogu. Nije koristio složene teološke formulacije. Imao je u sebi vjeru postojana i normalna čovjeka. Govorio je narodski, kako se kaže. Pa i onda kada je ispovjedio svoju muku pred Aleksandrom Stankovićem u vrlo dobroj emisiji “Nedjeljom u dva” emitiranoj u povodu dana pada Vukovara 2007. Fred tada reče i ovo: “Bogu sam zahvalan što živim s ljubavlju mog života”, misleći na suprugu Svetlanu.

Pozivaju se neki i na to da je Freda kritizirao i hrvatski episkopat. Nakon što je komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax objavila komentar (Iustitia et Pax smatrala je “da Izvješće i Rezoluciju zastupnici u Europskome parlamentu trebaju odbaciti, jer ne samo što ne postoji pravna osnova za njihovo usvajanje, već su suprotni europskim i globalnim dokumentima. Brigu za zdravlje žena i djece treba usmjeriti prema stvarnim zdravstvenim problemima, a ne prema pobačaju i svjetonazorskim pitanjima”) na “Izvješće o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena”, koje potpisuje hrvatski europarlamentarac Predrag Fred Matić, o istoj temi oglasilo se i Vijeće HBK za život i obitelj na čijem je čelu bio nadbiskup Mate Uzinić.

To je tijelo kazalo da “predložena Rezolucija, umjesto zaštite zdravlja i prava žena, nameće provedbu jednostranih, ideološki utemeljenih stavova i politika koji su neprihvatljivi moralno, pravno, ali i politički sa stajališta poštivanja suživota u pluralističkom društvu”.

Uzinićevo Vijeće je kazalo da, iako prijedlog ove Rezolucije razmatra vrlo važno pitanje zaštite zdravlja i prava žena, treba skrenuti pozornost kako ona:

1. definira pobačaj kao temeljno ljudsko pravo i “osnovnu zdravstvenu uslugu” koja bi trebala biti svima, gotovo bezuvjetno, dostupna;
2. ograničava pravo na priziv savjesti zaboravljajući da ono proizlazi iz univerzalnog temeljnog ljudskog prava na slobodu savjesti;
3. nalaže izmjenu obrazovnih kurikula uvrštavanjem promicanja rodne ideologije i prava na pobačaj te pristupa maloljetnika uslugama zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja pod koje svrstava pobačaj i promjenu spola;
4. zadire u nacionalnu nadležnost država članica namećući rješenja u pitanjima o kojima su one ovlaštene odlučivati samostalno.

Jasno je da Crkva ne može prihvatiti abortus i da su se Fredovo izvješće i interesi odnosno doktrina Crkve našli na suprotnih stranama, ali Freda je poticalo dobro žena u najširem smislu i imao je podršku teologa koji isto to zagovaraju.

Kada se suprotstavljao klečateljima učinio je to jer je naslućivao da im je polazišta krivo. Ja sam mu pak pomogao tumačeći pogrešnost antropologije tih klečatelja/molitelja. Ponovit ću:

Što ne razumiju: 1) da nije sam otac, već da su otac i majka (tamo gdje postoji takva kršćanska zajednica) prvi svjedoci vjere u obitelji, 2) da muškarac i žena trebaju da budu jednaki ne jer je to kulturna moda ili trend, već zato što to zagovara kršćanski nauk, 3) da je krivo pojmiti da je muškarac pozvaniji od žene da u nečemu predvodi, da je on prava glava obitelji, “duhovni autoritet”, 4) da se (Kristu) obraćaju pojedinci, a ne narodi, pa tako ni hrvatski ili poljski (odakle crpe inspiraciju za paradnu molitvu), 5) da ako je netko odbijao svoju buduću suprugu poljubiti i držati za ruku prije braka to može biti njegov osobni izbor, a nikakvo pravilo ponašanja, 6) da glavna molitva Crkve nije krunica, već euharistija kao i da se s Kristom mora živjeti u crkvenoj zajednici te 7) da se HBK nije očitovala o njihovim klečanjem na trgovima odnosno da ako UiO spominje biskupa Košića koji ih je podržao tako što im se pridružio na klečanju i molitvi onda Željka Markić isto mora spomenuti i nadbiskupa Uzinića koji ih je kritizirao na HTV-u.

Elem nisam se slagao s Fredom da treba zabraniti tu vrstu molitve na trgovima, ali jesam se slagao s njegovom kritikom.

Sve ovo ovdje navedeno, u stvari, nije imalo veze s vjerom Freda Matića, koja je bila iskrena i koja je bila prokušana u onim strašnim danima patnje u srpskim logorima nakon čega izgovara ono što je rekao za Veritas.

Zaključno, nije istina da je Fred Matić preminuo “u pustoši svog praznog srca”, da je bio “od najvećih protivnika Boga, zagovornik smrti, izdajnik, pljuvač Crkve”.

Dapače, imao je srce puno ljubavi. Bio je spreman na praštanje, što je javno svjedočio, i što je najvažnije, bio je uvijek angažiran u zaštiti slabijih, a to je srž Evanđelja: “Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt, 25,40).

Ja bih zaključio ovako: Freda su njegova djela opravdala pred Bogom. Pred Bogom, naime, on stoji raširenih ruku, jer ima namjeru i volju svakog zagrliti, osobito one u nevolji.

Amen.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora