Zašto je Glina sveto mjesto

Hrvatsko-argentinski teolog Drago Pilsel, nedavno je (28.7.24.) u Autografu naslovio svoj clanak: Glina je sveto mjesto, u svijesti i u povijesti.

Ali što čini neko mjesto svetim? Ako bi išli prema principu ”mjesta posebne memorije” koja često uključuje i sjećanje na postradale – postaje jasnije da je svaki pedalj Zemlje natopljen krvlju nevinih… ili barem s mukom njihovom. Pa što onda čini neki prostor (i datum) vrijednim individualnog ili kolektivnog (zajednica, nacija, država) pijeteta?

Iz kršćanske perspektive, svetost uvijek sugerira prisutnost i samog Svetog Duha – odnosno dolazi do dramatične (ili ne) pojave eshatološkog, unutar povijesnog i ovozemaljskog. Goli pandemonium i neopisiva bestijalnost masakra u glinskoj crkvi su dakle, neka vrsta ”anti-eshatona”: pokušaja da se zaustavi (ili barem uspori) neumitan hod svekolike Tvorevine ka Kraljevstvu Božjem. Luteranski teolog Wolfhart Pannenberg u svom djelu opisuje ”inauguraciju eshatona” do koje se došlo Kristovim Uskrsnućem. Mi sad doista živimo u zadnjim vremenima u najdoslovnijem smislu – buđenje mrtvih i Sud Gospodnji su (barem po Pannenbergu) već odavno započeli.

Sve kršćanske zajednice u Hrvatskoj (ali i šire) trebaju biti svjesne apokaliptičnog značaja zločina u Glini. Tamo je 1941 godine, krvava ”Proslost” pale ljudske vrste, eruptirala u jedno banijsko ljeto. Tu se ”opet” Kajin sručio na Abela, Brut na Cezara… spaljena je ponovo Ivana Orleanska, a Gubec je bio s užarenim žezlom krunisan. Simbolika ritualnog klanja na oltaru je podsjetila i na predkolumbovu Mezoameriku – i sve ono što je čovječanstvo mislilo da je ostavilo iza sebe zauvijek. Ali ipak nije…

Nameće se zbog svega ovog i pitanje o tome ”kome su žrtve tako brutalno prinesene?”. Odgovor koji vrijedi za ideologe NDH, ali i sve ostale koji se svjesno ili nesvjesno klanjaju bogu ”Nacije i Države” je više nego kristalno jasan. U bizarnom ontološkom prevratu i metafizičkom ”saltu”, krvnik-vjernik se ispovjedno povjerava svom dušobrižniku: ”Oče, ja znam da se ide u Pakao za ovo što činim, ali mi nije žao jer sve radim za Domovinu!” Dostojevski je bio naivan kada je primijetio da ”ako Boga nema, sve je dozvoljeno”. Na Balkanu vrijedi drugačiji moto: ”Bog postoji… i opet je sve dozvoljeno!”

Temporalno se tako apsolutizira, a ono apsolutno se relativizira i obesmišljuje do granica apsurda.

Genijalni jezuitski bogoslov i znanstvenik Pierre Teilhard de Chardin vjeruje da svijet ide u pravcu ”Omega Točke” – mjesta/vremena u kojemu će razvoj ljudske svijesti napokon kulminirati i samim tim označiti kraj (ali i dolazak do cilja) Povijesti (Francis Fukuyama je nešto slično, puno kasnije, predlagao iz svoje liberalno-sekularne perspektive). Chardin i Pannenberg, ali i nedavno preminuli Grk, John Zizioulas, su ”teolozi-futurolozi”; koji svojim eshatološkim maksimalizmom pomažu svim Crkvama da zauzmu slojevitiji, ali i zdraviji stav naspram Prošlog, Sadašnjeg i Budućeg, tako im pomažući u pokušaju da jasnije razumiju one mehanizme grijeha, koji vode do cikličnog ponavljanja nasilne povijesti ljudskog roda u našoj suvremenosti.

Ono što se dogodilo u Glini nije bio presedan nego nažalost početak nove paradigme, a Balkan nije posljednje mjesto pojave arhetipskog oblika Zla – svjedoci smo tome i u 21. vijeku. Ali baš zato mi ovdje upravo imamo i dužnost da o tome zrelo promišljamo, neostrašćeno razgovaramo i sve druge podučavamo u borbi protiv tog istog. Tako se i zločin u crkvi Presvete Bogorodice nipošto ne smije politizirati (jer to je povratak logici Prošlosti) nego jedino ”teologizirati” – i time otvoriti vrata boljoj Budućnosti. Međutim, čak i za to je potrebna politička volja… koje zasad još izgleda nema dovoljno.

Glina… kako samo biblijsko-antropološki precizno to ime zvuči. Tu je u ljeto ’41 došlo do sramotnog sunovrata u arhaičnu prošlost. Zločin su počinili uglavnom pripadnici hrvatskog naroda kroz grubu manipulaciju jednog perverznog režima.

Ali niti jedan drugi narod se nema pravo gorditi nad ovom činjenicom, jer svaki ima (pa tako i narod žrtve tog pokolja) kapacitete da čini zlo drugima.

Zato je i autor ranije spomenutog teksta bio u pravu – mjesto gdje je bila crkva Presvete Bogorodice u Glini je uistinu sveto mjesto, individualno i kolektivno.

Jer, ovdje je došlo do inauguracije važnog aspekta apokaliptičnog i eshatološkog. Bez suvišnog maskiranja i ”PR-a”, iskonsko Zlo se direktno umiješalo u Božji plan za Čovjeka i svekoliku Kreaciju Njegovu. Na nama ostaje da izvučemo lekcije iz toga.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Povratak u budućnost
    •  Pred nama je sve veća mogućnost modifikacije tradicije
    •  Ostavimo identitet kao nikad dovršenu arheološku iskopinu
    •  Pokrenuti Hrvate i Srbe – ''dva stara, ekumenska naroda''
    •  U potrazi za smislom nedosanjane realnosti u svakom od nas
    •  Sekularizam je smrtonosna ideologija i dar providnosti
    •  Sjeti li se kraljica Elizabeta ponekad maršala Tita

> Svi tekstovi ovog autora