Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode

Novinari hrvatskih i inozemnih medija, s podjednakom su radoznalošću čekali nešto više od onoga što je Dikasterij za nauk vjere izrekao na konferenciji za novinare o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje. Što konkretno znači njihov status Nihil obstat (Nema protivljenja)?

Je li to konačno ono pravo, dugo iščekivano očitovanje o tome da se u Međugorju događaju ukazanja ”prave” Gospe? Jesu li vidjelice podarene milošću nadnaravne, nebeske pojave? Jesu li Gospina ukazanja tek plod njihove mašte ili, još gore, halucinacije?

Izjava Nihil obstat zacijelo nije udovoljila njihovim očekivanjima, a tumačenja još manje. Istina, neki su novinari uz dozu ushićenosti izjavili kako je Nihil obstat pravo priznanje, s Papinim potpisom, najuzvišeniji stav do sada o Međugorju.

Vjerujem da se nisam prevarila, osjećajući kako je njihova ushićenost nešto isforsirano, kao da samima sebi ne vjeruju na riječ. Trezvenije gledano, odnosno suzdržanije rečeno, bilo bi primjerenije: Obznanjeni stav Dikasterija za nauk vjere jest stupanj više, nalik ocjeni američke agencije za kreditni rejting Fitch Ratings od BBB+ na A-.

Korak više, ali ne toliko veliki iskorak, kako su štovatelji Međugorja očekivali i priželjkivali. Papa, priznajući ”bogate plodove Sv. Duha” potvrđuje da dopušta hodočašća u ovo do sada kontroverzno mjesto, a da ta odluka ne predstavlja očitovanje o nadnaravnosti.

A toliko je svijet očekivao neku konkretnu izjavu: nadnaravnost ukazanja – da ili ne? Ako ”ne”, što je onda posrijedi? Ni 43 godine nakon prvog navodnog ukazanja nema jednoznačnog crkvenog stava.

Meni se ova sadašnja odluka Nihil obstat doima kao neozbiljno poigravanje crkvenih dostojanstvenika s ozbiljnim i iskrenim zanimanjem, ne samo vjernika, nego i predstavnika svjetskih medija.

Prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Víctor Manuel Fernández, uložio je vidljiv retorički i znalački trud, zašto Crkva sada odjednom – nakon niza posjeta vatikanskih komisija i apostolskih vizitatora – hodočašća dopušta, a da ništa ne izreče o ”nadnaravnosti pojave Gospinog ukazanja”.

Vatikanski su prelati vješti u tome da s mnogo riječi ne kažu ništa. Vrijeđaju inteligenciju novinara, ali i vjernika, ne misle da vjernici imaju pravo od Crkve tražiti neko suvislo obrazloženje za nedorečenost stavova. Dopuštaju nešto, što su do sada zabranili, jer nisu bili uvjereni u nadnaravnu pojavu, a sada nisu ni dalje na čisto s time, ali dopuštaju?!

(I u pučkoj njemačkoj i hrvatskoj jezičnoj riznici za taj stav – ”ni da ni ne” – imamo sočne ali ne baš pristojne izreke, ali te su izreke toliko primjerene da je prava šteta ne koristiti ih).

Zapravo ne bi smjelo biti dilema oko toga treba li informirati javnost potpuno, jasno, nedvojbeno i bez okolišanja o tome, što je pravi razlog te začahurenosti.

Ni Papa ni jedan dikasterij ili druge crkvene institucije Rimske kurije nemaju kriterije za razlučivanje naravnosti nadnaravnosti. Nema kriterija na osnovu kojih Crkva može nedvojbeno ustanoviti da je Gospino ukazanje stvarno, realno, kao što je realan zemljotres ili oluja, nastanak raka ili drugih bolesti. I za sve te pojave ima obrazloženja, ali i praznina u shvaćanju pojave – no znanstvenici vjeruju da će sve savršenijim metodama i instrumentima upotpuniti te praznine.

Upravo u tome se razlikuje realno znanje i ”znanje” o nerealnim fenomenima. Javnost očekuje, štoviše ima pravo saznati kojim metodama Crkva misli uvjerljivo objasniti svoje kriterije za nadnaravnost – toliko uvjerljivo koliko, na primjer, seizmolog objašnjava da je realno došlo do zemljotresa.

Na teolozima je objasniti, a Papi dati ”u ruke argumente” – zašto teologija, za razliku od realnih znanosti, nema takvih metoda, pa ni na koji način ne može nedvojbeno ustanoviti da je neko ukazanje nadnaravno ili zašto to nije. To su očekivali – s pravom – okupljeni predstavnici medija, koji svijetu prenose informaciju – mnogima veoma bitnu.

Crkva vjeruje da ”postoji mogućnost doprijeti do srdaca vjernika nadnaravnim djelovanjem”, ustanovljeno u dokumentu od 17. travnja ove godine (objavljenom u svibnju 2024.). Treba debelo podcrtati riječ mogućnost, a to je ”veliko bogatstvo duhovnih plodova”. To nije siguran kriterij, osim toga, tko će i gdje identificirati te plodove?

Dakle: Crkva računa s mogućnošću da prepozna nadnaravnost, u ”duhovnim plodovima”, u oživljavaju vjerskog života. To još uvijek nije ono što se očekuje zahtijevajući stav o (nad)naravnosti, ali bilo bi donekle jasno da ni Papa ni Crkva ne mogu izreći ništa više o tome.

Samo to je trebalo priznati umjesto se sakrivati iza sofisticiranih tumačenja, kao što se to dogodilo prilikom objavljivanja odluke Nihil obstat. U principu, to se zna, ali nije naodmet priznati ”znam da ne znam” poput Sokrata ili svetog Ivana od Križa koji su tumačili da su podjednake nesavršenosti i nepotpunosti ljudskog znanja, i koliko su nemoćni ljudski pojmovi za božanske stvari. Ni crkveni učitelji ne bi mogli dostatno i potpuno protumačiti riječima, što se riječima ne dade iskazati.

Čini se da je Crkvi danas preteško priznati da joj nije na raspolaganju punina ljudskog znanja. Donekle obrazovan čovjek i sam zna da ni Papa nema argumenata za dokaz nadnaravnosti. Zacijelo je i sam svjestan toga. Trebala je samo jedna kratka rečenica da bi se to objasnilo vjernicima – priznati ”znam da ništa ne znam” što je od antičkog doba znak pravog znalca.

Ah, da – znanje je moć, a moć je i znati zašto ne znamo, i to je moć. Mentalitet znalaca, koji, ponosni na svoje znanje, uživaju u tome, što mogu ”neznalice” voditi žedne preko vode, mučiti ih uskratom informacija, vlada i među prelatima Vatikana. Do njih očito nisu doprle informacije o opasnostima zloporabe takve moći.

Nevina kratka fraza nihil obstat pretvorila se također u instrument moći. Onako tajanstveno, ali svečano obznanjeno – u stilu bizantskog dvora koji je Papu, unatoč njegovoj demonstrativnoj skromnosti, ipak opkolio.

Nije iritantna činjenica to što Crkva ne može nedvojbeno ocijeniti ukazanja u Međugorju. Iritantna je igra moći crkvenih autoriteta koji nemaju dovoljno skromnosti i poniznosti priznati da nešto ne mogu i ne znaju, nego svoje neznanje kamufliraju impozantnim izjavama iza kojih stoji… ništa.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija
    •  Papa Franjo razočarao? ''Urotnici'' i skrupulozni vjernici

> Svi tekstovi ovog autora