novinarstvo s potpisom
Sveti Toma Akvinski, dominikanski redovnik i filozof iz 13. stoljeća, jedan je od najvećih umova kršćanske teologije i filozofije. Njegova djela, posebno Summa Theologiae, oblikovala su zapadno mišljenje o moralu, etici i pravdi.
Jedna od njegovih izjava koja i danas odzvanja snagom istine i opomene glasi: ”Ako možete živjeti usred nepravde, a da se ne ljutite, onda ste nemoralni i nepravedni”.
Ova misao nije samo teološka ili filozofska smjernica; ona predstavlja izazov suvremenom društvu, našim institucijama i svakom pojedincu. Poziva nas da ne budemo ravnodušni promatrači, već aktivni sudionici u borbi protiv nemorala i nepravde koji nas okružuju.
Današnje globalno društvo suočava se s nizom kompleksnih i duboko ukorijenjenih nepravdi koje potresaju same temelje humanosti i solidarnosti. Socijalna nejednakost nije samo prisutna; ona raste alarmantnom brzinom.
Prema podacima međunarodnih organizacija, bogatstvo se sve više koncentrira u rukama malog broja ljudi, dok se milijuni bore za preživljavanje. Ova ekstremna disproporcija ne samo da stvara ekonomske probleme, već i potiče društvene napetosti, osjećaj nepravde i očaja.
Korupcija je postala gotovo endemična u mnogim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Političari i javni službenici, koji bi trebali biti čuvari javnog interesa, često koriste svoje položaje za osobnu korist. Ovo sustavno zloupotrebljavanje moći podriva povjerenje građana u institucije, pravni sustav i demokratske procese. Kada oni koji su zaduženi za provođenje zakona i zaštitu građana iznevjere svoje dužnosti, cijelo društvo pati.
Dana 15. studenoga 2024. ministar zdravstva Vili Beroš uhićen je zbog sumnje na korupciju u vezi s nabavom medicinske opreme. Prema navodima Europskog javnog tužiteljstva (EPPO), Beroš i još nekoliko osoba osumnjičeni su za primanje i davanje mita, zlouporabu položaja te pranje novca u korist dviju tvrtki koje se bave prodajom medicinskih robotskih uređaja.
Ovaj slučaj korupcije u vrhu Države i na vrhu zdravstvenog sustava dodatno potkopava povjerenje građana u institucije koje bi trebale služiti javnom interesu. Korupcija nije samo pravni problem; ona je moralna rana koja nagriza tkivo društva, povećava nejednakosti i produbljuje nepovjerenje među ljudima.
Ekološka nepravda dodatno komplicira situaciju. Neodrživa eksploatacija prirodnih resursa, zagađenje i klimatske promjene imaju razorne posljedice, posebno za najsiromašnije i najranjivije u populaciji.
Klimatske promjene više nisu hipotetska prijetnja, one su realnost koja se manifestira kroz ekstremne vremenske uvjete, porast razine mora i gubitak bio raznolikosti. Ovi ekološki problemi pogoršavaju postojeće socijalne i ekonomske nejednakosti.
Migracijske krize, potaknute ratovima, političkom nestabilnošću i ekonomskim nejednakostima, dovode do masovnih pokreta ljudi koji traže sigurnost i bolje životne uvjete. Umjesto da odgovore s empatijom i solidarnošću, mnoge zemlje i društva reagiraju neprimjereno prema useljenicima, ponekad i zatvaranjem granica, podizanjem zidova i politikama koje dodatno dehumaniziraju migrante i izbjeglice.
U svjetlu ovih sveprisutnih nepravdi, posebno je upečatljiva šutnja hrvatskih institucija koje bi trebale biti moralni autoriteti.
Šutnja Crkve
Crkva, koja je kroz povijest igrala ključnu ulogu u pružanju duhovnog vodstva i zagovaranju pravde, danas često djeluje kao da je izgubila svoj glas. Umjesto da snažno i nedvosmisleno progovara protiv nejednakosti, korupcije i kršenja ljudskih prava, Crkva se često fokusira na unutarnje probleme ili pitanja koja nisu od presudne važnosti za širu zajednicu.
Propovijedi koje pozivaju na jednakost, pravednost i brigu za najslabije među nama postale su rijetkost.
Gdje su crkveni vođe koji će se hrabro suprotstaviti nepravdi i korupciji, čak i ako to znači izazvati moćne političke ili ekonomske interese? Čini se da je prioritet očuvanje statusa quo i vlastitih institucijskih interesa, umjesto ispunjenja temeljne misije – biti glas savjesti, milosrđa i evanđeoskih vrijednosti u svijetu koji to očajnički treba.
Šutnja akademske zajednice
Akademska zajednica, koja bi trebala biti predvodnik kritičkog mišljenja i intelektualne hrabrosti, također se često povlači u šutnju i izolaciju. Sveučilišni profesori, istraživači i intelektualci imaju jedinstvenu poziciju i odgovornost da analiziraju društvene probleme i predlažu inovativna rješenja.
Međutim, prečesto se čini da su zatvoreni u svojim akademskim krugovima, baveći se teorijskim pitanjima koja su odvojena od stvarnosti s kojom se suočava većina ljudi. Njihova neuključenost u javni diskurs može se protumačiti kao ravnodušnost ili čak suglasnost s postojećim stanjem.
Kada intelektualna elita ne koristi svoje znanje i utjecaj za promicanje pravednosti i društvenih promjena, propušta priliku da ispuni svoju ključnu ulogu u društvu. Ako oni koji razumiju složenost problema ne podignu svoj glas, tko će to učiniti?
Šutnja HAZU-a
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), kao najviša nacionalna institucija u području znanosti i umjetnosti, također pokazuje zabrinjavajuću pasivnost u suočavanju s kritičnim društvenim izazovima. Umjesto da bude svjetionik intelektualne i kulture izvrsnosti, HAZU se često percipira kao zatvorena i elitistička institucija, odvojena od problema koji pogađaju društvo u cjelini.
Umjesto da predvodi dijalog o korupciji, socijalnoj nejednakosti, ekološkim krizama i drugim gorućim pitanjima, Akademija djeluje kao da je nezainteresirana ili nesposobna utjecati na javni diskurs. Ovakav nedostatak angažmana dodatno otuđuje građane i potkopava povjerenje u institucije koje bi trebale biti pokretači pozitivnih promjena i inovacija.
Posljedice šutnje
Šutnja (ovih) ključnih institucija ima dalekosežne posljedice. Kada oni koji imaju moralni autoritet, intelektualnu moć i institucionalni utjecaj ne zauzmu jasan stav protiv nepravde i korupcije, efektivno postaju suučesnici u održavanju postojećeg stanja. Njihova pasivnost omogućava da korupcija, diskriminacija i nejednakost i dalje cvjetaju.
U društvu gdje su glasovi morala i razuma ušutkani, nepravda i korupcija se normalizira, a građani gube vjeru u mogućnost promjene. To vodi do apatije, cinizma i socijalne fragmentacije.
Šutnja nije neutralan stav, ona je aktivan čin suglasnosti s nepravdom. Zato nas sveti Toma Akvinski podsjeća da nas ravnodušnost prema nepravdi čini nemoralnima i nepravednima. Stoga nas poziva na preispitivanje vlastite pasivnosti i potiče na djelovanje.
Svatko od nas ima odgovornost i mogućnost da doprinese pozitivnoj promjeni, bilo kroz osobne postupke, profesionalni rad ili građanski angažman.
Nepravda i korupcija neće nestati same od sebe. Potrebni su nam hrabri pojedinci i institucije koje će se suprotstaviti korupciji i nepravdi, riskirati svoju udobnost zbog višeg cilja i inspirirati druge da učine isto.
Naša je dužnost oblikovati društvo u kojem pravda, jednakost i dostojanstvo svakog čovjeka nisu samo ideali, već stvarnost. Vrijeme je da prekinemo šutnju i zajedno radimo na izgradnji pravednijeg i humanijeg svijeta. Šutnja je uistinu suučesništvo!
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.