autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kršćaninu je mjesto na strani suprotnoj od čopora

AUTOR: Ante Žderić / 26.02.2025.

Ante Žderić

Duž jeruzalemskih ulica i na Kalvariji okupilo se mnoštvo. Gužva je bila zaista velika jer je bio petak uoči Pashe. Grad je bio preplavljen pobožnim hodočasnicima. Mnogi su promatrali povorku osuđenih. Neke su žene plakale. No, većina je vikala, u zanosu, opijena trijumfom nad trojicom koji su bili svučeni do gola i pribijeni na križeve.

Dvojica su bili osuđeni zbog razbojništva i ubojstva. Jedan je bio proglašen krivim jer se proglasio židovskim kraljem. No, u zraku je bilo opipljivo mišljenje da su mu smjestili takvu optužbu. Samo, to su stvari koje se ne spominju naglas. Nije uputno čačkati po tome. Neka radije Pedro visi. Pedro je bio Nazarećanin. Isus Krist.

Na Kalvariji uz Nazarećanina nije bio nitko osim njegove majke, dječarca Ivana i Magdalene, žene burne prošlosti. Nasuprot njima je stajala gomila koja je pjenila. Bili su uvjereni da su u pravu. Da je Nazarećanin kriv. Bili su uvjereni da čine Božju stvar dok traže tuđu krv. I život.

Mnoštvo i sigurnost koju nudi pripadnost mnoštvu davala je privid opravdanosti onome što su govorili i činili. Kad je drama na Kalvariji bila završena, mnoštvo je otišlo pobožno slaviti pashalnu večeru. Više nisu htjeli misliti o Nazarećaninu, niti je li trebao umrijeti. Sad su govorili da nije njihova stvar. Farizeji su isto rekli Judi kad im je vratio novac od izdaje. Rekli su da ih se to ne tiče. Prali su savjesti.

Zadatak nas kršćana, napose svećenika, je stajati na strani evanđelja. Stajati na strani Isusa Krista. Stajati uz Njega, makar stajali sami. Sami, nasuprot mnoštva koje pjeni da nas se razapne. To je cijena našeg izabranja.

Uvijek ćemo biti u napasti prikloniti se većini. Većina, mnoštvo, uvijek nudi ono što nam se čini kao sigurnost. U mnoštvu, u čoporu se osjećamo sigurni. Tu imamo priliku i potrebu dokazati se, potvrditi svoju “pravovjernost”. Tu i mi vičemo da se nekog razapne, uvjereni da smo u pravu, jer svi tako viču. Tu želimo čuti da smo u pravu i na pravoj strani.

Samo, koja je strana prava?! Ona gdje je mnoštvo?! Gdje su jači?! Brojniji?! Moćniji?! Glasniji?! Bogatiji?! Popularniji…?! Hoćemo li i mi, poput farizeja, na kraju reći da nije naša stvar?!

Da nismo vikali, pljuvali i vrijeđali, posebno ne po medijima i društvenim mrežama, gdje iza sigurnosti tipkovnice i komforu fotelje dajemo oduška svojoj pritajenoj mržnji, neostvarenosti i zloći?! Još skriveni iza lažnih profila.

Nazarećanin, Mudrost Očeva, bio je na strani suprotnoj od čopora. Nasuprot mnoštvu. Bog nikad nije tamo gdje su društvena i politička moć. On je uvijek na neočekivanom mjestu. Uvijek. Na rubu, među tihom manjinom.

Njemu ne smeta podrška Magdalena, žena burne prošlosti. Magdalene su danas sve one kategorije koje bismo rado kamenovali. Tako rado… On, Isus, na križu visi sam.

Mudrost je uvijek izvan čopora koji bjesni. Naše je stajati uz nju. Makar stajali sami. To je cijena istine. Zato je istina uvijek u manjini. Zato kršćanin pristaje na ono nad čim svijet likuje kao nad porazom. Jer, tu je Bog.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: