autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Izgradnja mira (2. deo)

AUTOR: Ivan Zidarević / 08.09.2025.

”Konflikt je dio svih odnosa. Izgradnja mira je fokusirana na konflikte većih razmjera među naoružanim skupinama, a također i na svakodnevne konflikte manjih razmjera koji se pojavljuju tijekom života i rada u organizacijama i zajednicama. Konflikti se događaju i onda kada zajednice odlučuju o tome gdje kopati bunar, koji nastavni plan koristiti te kojeg vođu izabrati. Konflikt se pojavljuje među osobama koje rade na polju izgradnje mira dok pokušavaju osigurati sredstva za svoje aktivnosti, tijekom dogovora o različitim mogućnostima i traženja priznanja za svoj rad.”

Kako je navela Lisa Schirch, u svom ”Priručniku za stratešku izgradnju mira – Vizija i okvir za pravedni mir”, grupe u konfliktu često doživljavaju visok nivo internih konfikata koji ih onemogućavaju u komunikaciji sa suprotnom stranom.

Imati volju u nekom radu nužno ne znači biti i kadar da se posao obavi kako treba. To je onaj začarani krug koji je isprepleten sa ljudskom taštinom, lošom osobinom koja je u nekim kulturama okarakterisana i kao greh, koja pojedinca blokira i onemogućava da se ponaša racionalno i objektivno.

Zato je nužno, pri upuštanju osoba u rešavanju međuljudskih konfikata na konstruktivan način, da pojedinci poseduju veštine samopropitivanja, aktivnog slušanja, diplomatskog i asertivnog govora, veštine postavljanja pitanja, kreativnog rešavanja sukoba, veštine dijaloga i pregovora, ali i veštine medijacije.

”Vještine u međuljudskim odnosima predstavljaju osnov za demokratske procese u kojima je ljudima omogućeno učešće u donošenju bitnih odluka koje se mogu odraziti na njihov život. One predstavljaju mazivo za točkove izgradnje mira. Bez njih, izgradnja mira se vraća na nivo međusobnog prepiranja osoba aktivnih na polju izgradnje mira, bijesnih masa koje kliču poruke mržnje i političkih odluka donesenih zloupotrebom političke moći, a ne zasnovanih na ljudskoj potrebi.”

Autorka nas podseća kako su konfikt i nasilje uvek kompleksni! Odnosno da postoje važni principi identifikacije uzroka konflikta kako bi se u isti izvršila tako nužna intervencija. Tako je nužno da razumemo zbog čega se dešava sukob, ko je njime pogođen i u njega uključen, šta razdvaja ljude u konfliktu, a šta ih spaja, odnosno ono šta treba zaustaviti i šta takav konflikt produbljuje i čini prisutnim.

”Osobe koje ne mogu zadovoljiti svoje materijalne, društvene ili kulturne potrebe često imaju osjećaj nepravde i/ili traume.”

Nije li ovo jasno prepoznato i našem slučaju, sveopštih sukoba reinterpretacije skorije zajedničke prošlosti, kada nam je nezadovoljstvo života koji trenutno živimo potaknuto nepravdom koja nas stiska i iz nas istiskuje sve ono nešto najgore koje svaki pojedinac u sebi može da razvije do neprepoznatljivosti.

”Kada se osobe osjećaju poniženo ili ako im je nanesena nepravda, često su spremne boriti se pa čak i umrijeti kako bi zaštitile sopstveni fizički, društveni ili kulturni identitet.”

Naše društvo se od perioda devedesetih godina prošlog veka neuspešno bori za iznošenje nekakve kolektivne svesti prema vrednostima nacionalnog identiteta koji nije unisono prihvaćen i koji je, po svemu sudeći, nametnut. To kod dela građana izaziva frustracije koje stvaraju osećaj nepravde, uz potrebu dokazivanja neke svoje pravde, te dodatno dele društvo na one koji su uz njih, odnosno one koji su protiv njih.

Sve to onda rezultira ono šta se imenuje sa strukturnim nasiljem koje je poznato svuda u svetu bez pardona.

”Strukturalno nasilje uzrokuje nemogućnost, nejednakost pa čak i smrt, do čega dolazi kada sistemi, institucije ili politika rade u korist zadovoljavanja potreba i prava jednih na račun drugih. Strukture koje podržavaju nejednakost i zadovoljavaju potrebe osoba koje pripadaju samo jednoj etničkoj, vjerskoj, klasnoj, dobnoj, jezičkoj ili rodnoj skupini na račun drugih, propagiraju nasilje.”

Sve ovo vodi ka nečemu šta se naziva sekundarno nasilje koje znači i porodično nasilje, zavisnost, samoubistvo, kriminal, ali i građanski rat! Čini se da smo mi ovako razjedinjeni, čak nam ni geografija ne ide u prilog homogenizaciji zajedničkih vrednosti, sada na nekakvoj prekretnici između onoga šta bismo želeli i onoga šta je zapravo moguće, a bez da se posegne za nasiljem koje će svima doći glave.

Zato je uloga političkih predstavnika, onih koji jesu došli iz naroda i koji predstavljaju narod, bitna u postupku preuzimanja odgovornosti za danas i ovde radi onoga šta će biti sutra i tamo.

Otrgnuti se od odomaćenog populizma sa devastirajućim posledicama jedina je šansa da se na uključiv način bavimo svim onim silnicama koje su nam svima bliske, koje nas (ne)jednako pogađaju i od kojih svi zavisimo, kako bismo kreirali društvo u kojem postoji očekivana kritika, ali bez uvreda, dehumaizacije, pretnji i govora mržnje.

Delovi preuzeti iz ”Priručnika za stratešku izgradnju mira – Vizija i okvir za pravedni mir”, Lise Schirch.

(Nastaviće se)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: