Suživot moguć kada vjera i djela postaju most, a ne granica

S onu stranu Dunava

Ljetos bijah s onu stranu Dunava u Subotici i Beogradu gdje je predstavljen zbornik “Vjera ljubavlju djelotvorna” (koji je izdan prigodom mojih 70 godina života). Zbornik je bio samo prigoda da posjete budu nešto sadržajnije od obične posjete.

Gimnazija u Subotici              

Dugo nisam bio u Subotici, pa sam htio otići zbog sjećanja i zahvalnosti, jer sam u Subotici bio u gimnaziji i sjemeništu Paulinum (1967-1971). Iskoristit ću ovu priliku da kažem par riječi o mojoj gimnaziji, jer osobno i zajedničko idu zajedno. Kao i uvijek škola je živa pogotovo gimnazija, jer su dečki u razvoju, a i u pubertetu. I ja samo narastao za prve dvije godine 15 cm. Škola je bila u zgradi blizu sjemeništa koje se zvalo Paulinum po svetom Pavlu i kapela je bila posvećena Obraćenju sv. Pavla. Zgrada je bila nova i vrlo lijepa. Od predmeta su posebno bili zanimljivi latinski i matematika.

Od drugog do 4. razreda latinski je predavao prof. Ivan Ljubas i latinski je bio bauk. Prof. nije objašnjavao lekcije, nego uglavnom svaki sat je davao  novu lekciju i onda svaki sat je ispitivao. Većina učenika su imali ocjene: 1, ½, 1+, 2/1, -2… Godišnje bar polovina učenika su bili “bolesni” po mjesec dana da bi izbjegli ispitivanje iz latinskog. Ja inače nisam izostao nijedan dan iz škole za sve 4 godine, jer mi je škola dobro išla. Znao je doći na sat, stavi tašnu na stol i 45 minuta šuti, kad kad istkene sat, ode bez riječi. Možete misliti 37 đaka vrlo živahnih i moraju šutjeti 45 minuta, a nekima je bio problem šutjeti i jednu minutu.

Drugi težak predmet je kao i svagdje matematika. I profesor Ferenc (Franjo) Dongo je bio osebujan. Uz česta ispitivanja davao je godišnje 4 pismene zadaće  i 4 kontrolna. Pisao je posebne zadatke po “dužini” razreda da se ne može prepisivati od komšije. Nije se smio imati nikakav drugi papir osim zadaćnice ili za kontrolni 2 lisni veliki papir. U toku pismenog popne se na katedru i sjedne kao na osmatračnicu. Ako bilo što primjeti silazi uzima zadaćnice i daje 1 bez objašnjenja. Kao što se zna neki ne mogu naučiti matematiku ni s vježbama.

Ja sam sjedio cijelo školavanje, a i studij u zadnjoj klupi. Taj zadnji red mi je omogućavao u gimnaziji da nekima mogu davati pomoć-šverc. Umirivao sam savjest jer sam sa slabim matematičarima vježbao u slobodno vrijeme.

Uz mnoge anegdote spomenut ću jednu. Uz ostale bio je jedan od antitalenata za  matematiku. Bili smo treći razred i treći pismeni. On je imao do tada sve jedinice i pismene i usmene i ako dobije tu još jednu jedinicu gotovo je i morat će na popravni koji bi teško i položio i onda bi morao kući, jer se u našoj gimnaziji nije moglo ponavljati.

Ja njemu kažem sjedi do mene u zadnjoj klupi pa ćemo pokušati zamijeniti teke. Kad smo izvodili operaciju prof. Dongo je nešto primijetio i sišao s katedre i ide očito prema nama. Ni danas ne znam kako mi je sinulo, te ja pozovem profesora na koleginu teku i pitam ga nešto kao biva da mi nije jasno. On je to objasnio, nije ništa posumnjao i vratio se na osmtračnicu.

Profesor valjda nije mogao zamisliti da bih se ja usudio pozvati ga na tuđu teku (Oslovljavao me sa imenjak). Kolega je dobio tricu, jer ne smiješ mu napisati za peticu, jer bi ga profesor sljedeći sat pozvao na tablu i vidio da on ne zna, ne za peticu nego ni za dvicu i dobio je na kraju neku dvicu i nije išao na popravni.

Kvizovi i sport

Od sportova sam prakticirao stolni tenis, šah, košarku, malo odbojku i najviše nogomet. Nisam igrao preko pola godine, jer su igrali galamdžije, a ja sam bio vrlo stidljiv i povučen.

Jednom smo išli na veliku šetnju u Dudovu šumu i ponijeli su loptu, te smo šutali i malo dodavali. Kažu meni “kolovođe” pa ti znaš igrati, i sljedeći put ćeš igrati utakmicu. Kako sam tada ušao u tim, više nisam izašao do kraja gimnazije.

Već u drugom razredu sam postao kapetan razreda i tima gimnazije. Inače sam u osmogodišnjoj školi igrao desnu polutku, ali kako svi žele naprijed, to sam se ja “parkirao” na mjesto centarhalfa i to igrao do kraja moje nogometne karijere negdje 2008. kad mi je jedan student (ime ćemo izostaviti) slomio kost u peti. 

Kad su ovo neka sjećanja dodat ću još jedno. Izrađivao sam pitanja i vodio kvizove. Uz redovna pitanja iz književnosti, vjeronauka, povijesti itd. bila su posebno intrigantna obična pitanja. Andrić bi rekao: prava književnost je kad se čitatelja iznenadi s poznatim stvarima. Npr. koliko ima jablanova u dvorištu na kojem smo provodili sate. Ili koliko ima stepenica između dva kata, klupa u kapelici. Nitko nije znao.

Kad su bile obljetnice mature redovno sam išao u Suboticu, zadnjih godina se ne priređuju obljetnice, nema tko organizirati. Ono malo što je bilo loše, zaboravljam, pamtim dobre stvari. Inače nastojim cijeli život razlikovati bitne od sporednih stvari.

Promocija Zbornika u Subotici      

Htio sam promociju Zbornika u Subotici kao znak zahvalnosti za sve dobro koje sam primio u gimnaziji i sjemeništu, tj. obrazovno, odgojno i duhovno dobro. Od biskupa Ferenca Fazekasa (Franjo Fazekaš), kao i od ostalih svećenika bio sam radosno i srdačno primljen.

“Knjiga mons. Franje Topića svjedoči o vjeri koja nije teorijska, nego djelotvorna – prožeta ljubavlju i odgovornošću prema čovjeku. Kao bivši sjemeništarac našeg Paulinuma, Topić se vratio u Suboticu s bogatstvom znanja, iskustva i mudrosti koje nesebično dijeli s drugima. Njegova prisutnost u Crkvi i društvu važan je znak nade”, naglasio je biskup Fazekas.

Uz biskupa na promcijij je govorio adekvatni kolega vlč. Jakob Pfeifer koji je evocirao neke uspomene iz gimanzije. On je bio odličan stolnotenisač. Govorio je i nekadašnji moj student u Sarajevu vlč. Dražen Skenderović: “Mogu posvjedočiti ne samo o njegovom znanju, nego i o toplini i pažnji koju posvećuje svakom čovjeku”.

Mise sam imao u kapelici Paulinuma gdje sam osim redovnih molitava, provodio puno vremena. Molitva mi je bila draga i obogaćivala me. Uz ostalo rekao sam: “Ovdje u Subotici su moji prvi intelektualni i duhovni počeci na svećeničkom putu. Paulinum mi nije bio samo škola, već dom, mjesto gdje sam upoznao veličinu Crkve i vrijednost zajedništva. Vratiti se nakon toliko godina s knjigom koja govori o vjeri koja se živi djelima – to je za mene osobita milost. Moje djelovanje je moja zahvala prema ovoj sredini i svima koji su me pratili na obrazovnom i duhovnom usavršavanju.”

Beograd na Dunavu i Savi

U Beogradu je događaj organiziran uz podršku Beogradske nadbiskupije, Zaklade Ljudsko bratstvo i Panevropske unije BiH i Srbije. Vlč. Andrej Đuriček, kao moderator je na pocetku promocije predstavio nešto od mog života i djela. “Franju Topića poznajem dugi niz godina, njegovo prijateljstvo za mene ima posebnu vrijednost – ono je duboko, iskreno i uvijek usmjereno na zajedničko dobro. On je svećenik dijaloga, čovjek koji povezuje, ne razdvaja”, rekao je nadbiskup kardinal Ladislav Nemet

Sarajka teologinja i glavna urednica Pravoslavlja Olivera Jovanović poznaje moj rad pogotovo što je HKD Napredak učinio u Sarajevu i u BiH. Uz ostalo je prigodničarski kazala: “Akademik Topić je u BiH ne samo cijenjen, nego i voljen. Kroz svoj rad u Napretku učinio je neizmjerno puno za očuvanje kulturnog identiteta, obrazovanje mladih i izgradnju međunacionalnog povjerenja. Njegov trud je duboko ukorijenjen u ideji služenja narodu – i to s vjerom, stručnošću i ljudskošću.”

Ja sam zaključio: “Vjerujem da su dijalog i međusobno poštovanje temelj svakog zdravog društva. Nije nužno da se u svemu slažemo, ali je važno da jedni druge slušamo i uvažavamo”.

Među istaknutim gostima bili su u ime patrijarha prof. dr. Rade Kisić, zatim prof. Jović, u ime Veleposlanstva Hrvatske Natali Kulić, predsjednik Panevropske unije Srbije prof. Dragan Đukanović, kao i brojni predstavnici vjerskog života, medija, akademske zajednice i kulturnog života Beograda. Na promociji je bio i nekadašnji direktor Tanjuga Luka Mičeta. Sada radi na Newsmaxu i vodi dijalošku jednosatnu emisiju “Sinteza” čiji sam bio gost.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo čuvar
    •  Muke po Daytonu
    •  Vjera ljubavlju djelotvorna
    •  Tko ne poštuje mrtve, ne poštuje ni žive
    •  Treba nam novo uređenje BiH
    •  Samo napisano ostaje, pa makar bilo i diskutabilno
    •  Švicarski model za Bosnu i Hercegovinu

> Svi tekstovi ovog autora