autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Vidjeli smo Messija, možda najvećeg u povijesti

AUTOR: Drago Pilsel / 09.10.2026.

Drago Pilsel (Foto Antonio Ahel/ATA Images/PIXSELL)

Rijetki su oproštaji predodređeni da postanu dio sportske povijesti. Oproštaj Lionela Messija od argentinske reprezentacije jedan je od njih.

Više od dva desetljeća igrač koji je kao pubertetlija (13 godina) napustio rodni grad (Lionel Andrés Messi Cuccittini, Rosario, 24. lipnja 1987.) da bi u Barceloni postao svjetska ikona (dobio je 34 titule) – nosio je dres koji ga je isprva opterećivao, potom stavljao pred izazove, a na kraju postao neodvojiv dio njega.

Ovog ga je utorka (6. listopada) odjenuo posljednji put.

Čovjek kojeg se s pravom smatra najvećim nogometašem u povijesti (ovisno o tomu što su kriteriji, to mogu biti i Maradona i Pelé i drugi) prestao je igrati za Argentinu – što je odluka koja prethodi njegovu konačnom, ne tako dalekom povlačenju iz sporta.

O toj će se tvrdnji uvijek raspravljati jer nogomet živi od uspoređivanja razdoblja koja je zapravo nemoguće usporediti.

Ipak, nijedan drugi igrač nije tako dugo zadržao takvu razinu izvrsnosti niti s takvom lakoćom nizao golove, naslove, rekorde i trenutke koji su djelovali poput plodova mašte. Messi je ono izvanredno pretvorio u svakidašnje – što je možda i najteži oblik veličine.

Često smatran najboljim igračem na svijetu i jednim od najvećih svih vremena, jedini je igrač u povijesti koji je osvojio – uz ostala priznanja – osam Zlatnih lopti (Ballon d’Or), osam nagrada za FIFA-inog igrača godine, šest europskih Zlatnih kopački i dvije Zlatne lopte za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva. Godine 2020. postao je prvi nogometaš i prvi Argentinac koji je primio nagradu Laureus te je uvršten u idealnu momčad svih vremena časopisa France Football (Ballon d’Or Dream Team). Godine 2025. Međunarodna federacija za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) proglasila ga je najvećim nogometašem u povijesti.

Njegov odnos s Argentinom također je toj priči dao ljudsku dimenziju. Godinama je njegova zemlja od njega tražila da bude netko drugi, a ne onaj pravi: da se osjeća kao Maradona, viče kao Maradona i pobjeđuje kao Maradona.

Kritizirali su ga jer nije pjevao državnu himnu, jer za Albiceleste nije igrao onako kako je igrao za Barçu te jer nije dovoljno otvoreno iskazivao ljubav prema Argentini.

Messi je gubio finala, čak se i povukao iz reprezentacije, a zatim se vratio. Na kraju je učinio nešto teže od osvajanja trofeja: promijenio je odnos nacije prema sebi.

Copa América 2021. otvorila je vrata. Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru okončalo je svaku preostalu raspravu. Od tada više nije bilo duga – samo zahvalnost.

Stadion Monumental u Buenos Airesu (Club atlético River Plate), ispunjen s više od 85.000 gledatelja, bio je logično mjesto za taj oproštaj – premda je teško pojmiti da bi se nogometaš takvog kalibra oprostio od reprezentacije u prijateljskoj utakmici bez većeg natjecateljskog značaja.

Ipak, nije bilo važno što je posljednji protivnik bio Benin, a ne neki od suparnika protiv kojih je gradio svoju legendu – ili, kako je to bilo uobičajeno kod oproštajnih utakmica 80-ih godina, momčad sastavljena od svjetskih zvijezda. Legenda je prevladala.

Messi napušta reprezentaciju s naslovom svjetskog prvaka, dva naslova pobjednika Copa Américe i gotovo svim argentinskim rekordima u svom vlasništvu.

Nogomet će se nastaviti. Argentina će pronaći novog kapetana, novu ”desetku” i nove junake. Ipak, neke je praznine potrebno naraštajima da se popune, dok druge jednostavno nikada ne budu popunjene.Argentinska zvijezda – koja ostaje aktivna u Inter Miamiju – sa sobom nosi nešto što je teže izmjeriti: milijuni ljudi moći će do kraja života reći da su ga gledali kako igra.

Od ovog trenutka on više ne pripada u potpunosti sadašnjosti; počinje prelaziti u sjećanje.

Ipak, neće biti lako gledati Messija i prepoznati nogometaša u ružičastom dresu Inter Miamija, a nakon oproštaja na stadionu Monumental – i bez svjetloplavo-bijelog dresa.

Messi je izveo završni tango – posljednji ples – koji je dirnuo 85.000 gledatelja potpuno očaranih svojim idolom; bio je neprijeporna zvijezda večeri, zaslužan za pogodak i dvije asistencije kojima je zapečaćena pobjeda od 3:0. „

”Povratak više neće biti moguć, što će biti iznimno bolno”, izjavio je veteran sa šest nastupa na svjetskim prvenstvima, osvrćući se na putovanje dugo 21 godinu. Pred njim su još golovi za Inter Miami – barem do 2028. godine – a tek će se vidjeti hoće li i kada doći do eventualnog ponovnog susreta s Barçom.

Ipak, kada konačno objesi kopačke o klin, postat će jasno da se njegova prava bit krije u samoj ulozi igrača predodređenog da vlada uz bok legendama poput Peléa, Di Stéfana, Cruyffa i Maradone – pa možda čak i da se blago uzdigne iznad njih.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Stepinac na sudu: 80 godina od izjave da mu je savjest čista
• Porfirijeva ljevica? Jandroković je sav zamazan od neistina
• Crno na bijelo: Stepinac je zagovarao etničko čišćenje Srba!
• Izrael jaća veze s globalnom ekstremnom desnicom
• Porfirije nije imao ''agendu''. Istina o našem kružoku
• Ratko Mladić: nasljeđe mržnje
• Građani protiv krkana i Plenkovićevih ćacija
• Stanko Perića i Mate Uzinić čine Crkvu relevantnom
• Ustaške zastave u Chicagu i Kutlešine žrtve totalitarizma
• Meta na sudu – mentalno zdravlje mladih u pitanju

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ORBI ET POPULIS
Oznake: argentinska reprezentacija, Barcelona, Drago Pilsel, Inter Miami, Lionel Messi, Maradona, Orbi et populis, River Plate, Rosario

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

18 Sep

Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.