Svijet utvrda bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv

Zadovoljstvo mi je, i dužnost, biti s vama na ovoj prekretnici za Kanadu i za svijet. Danas ću govoriti o slomu svjetskog poretka, kraju jedne lijepe priče i početku brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika među velikim silama nije podložna nikakvim ograničenjima.

No, također vam želim predočiti da druge zemlje, osobito srednje sile poput Kanade, nisu nemoćne. One imaju kapacitet izgraditi novi poredak koji utjelovljuje naše vrijednosti, poput poštivanja ljudskih prava, održivog razvoja, solidarnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta država.

Moć manje moćnih počinje iskrenošću.

Svaki dan nas podsjeća da živimo u eri rivalstva velikih sila. Da poredak utemeljen na pravilima blijedi. Da jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju. Ovaj Tukididov aforizam predstavlja se kao neizbježan – prirodna logika međunarodnih odnosa koja se ponovno uspostavlja. Suočene s tom logikom, zemlje imaju snažnu tendenciju prikloniti se kako bi opstale. Prilagoditi se. Izbjeći nevolje. Nadati se da će pokornost kupiti sigurnost. Neće.

Stoga, koje su nam opcije? Godine 1978. češki disident Václav Havel napisao je esej pod nazivom Moć nemoćnih. U njemu je postavio jednostavno pitanje: kako se komunistički sustav održavao? Njegov odgovor počeo je s piljarom. Svako jutro taj trgovac u svoj izlog stavlja natpis: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ On u to ne vjeruje. Nitko u to ne vjeruje. Ali on svejedno postavlja natpis – kako bi izbjegao nevolje, signalizirao pokornost, uklopio se. I zato što svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sustav opstaje. Ne samo kroz nasilje, već kroz sudjelovanje običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.

Havel je to nazvao „življenjem unutar laži“. Moć sustava koja ne proizlazi iz njegove istine, već iz spremnosti svih da nastupaju kao da je istina. I njegova krhkost proizlazi iz istog izvora: kada samo jedna osoba prestane nastupati – kada piljar ukloni svoj natpis – iluzija počinje pucati. Vrijeme je da kompanije i države uklone svoje natpise.

Desetljećima su zemlje poput Kanade napredovale u onome što smo nazivali međunarodnim poretkom utemeljenim na pravilima. Pridružili smo se njegovim institucijama, hvalili njegova načela i koristili njegovu predvidljivost. Pod njegovom zaštitom mogli smo provoditi vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima. Znali smo da je priča o međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima djelomično lažna. Da će se najjači izuzeti kada im to odgovara. Da su se trgovinska pravila provodila asimetrično. I da se međunarodno pravo primjenjivalo s različitom strogošću ovisno o identitetu optuženika ili žrtve.

Ova fikcija bila je korisna, a američka hegemonija je, osobito, pomogla u pružanju javnih dobara: otvorenih morskih putova, stabilnog financijskog sustava, kolektivne sigurnosti i potpore okvirima za rješavanje sporova. Dakle, postavili smo natpis u izlog. Sudjelovali smo u ritualima. I uglavnom smo izbjegavali ukazivati na jaz između retorike i stvarnosti. Taj dogovor više ne funkcionira.

Dopustite mi da budem izravan: usred smo sloma, a ne tranzicije. Tijekom protekla dva desetljeća, niz kriza u financijama, zdravstvu, energetici i geopolitici ogolio je rizike ekstremne globalne integracije. U zadnje vrijeme, velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Tarife kao polugu. Financijsku infrastrukturu kao prisilu. Opskrbne lance kao ranjivosti koje treba iskoristiti. Ne možete „živjeti unutar laži“ o uzajamnoj koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor vaše podređenosti.

Multilateralne institucije na koje su se srednje sile oslanjale – WTO, UN, COP – arhitektura kolektivnog rješavanja problema – znatno su oslabljene. Kao rezultat toga, mnoge zemlje izvlače iste zaključke. Moraju razviti veću stratešku autonomiju: u energetici, hrani, kritičnim mineralima, u financijama i opskrbnim lancima. Ovaj impuls je razumljiv. Zemlja koja se ne može prehraniti, opskrbiti energijom ili obraniti ima malo opcija. Kada vas pravila više ne štite, morate se zaštititi sami.

Ali budimo svjesni kamo to vodi. Svijet utvrda bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv. I postoji još jedna istina: ako velike sile odustanu čak i od pretvaranja da postoje pravila i vrijednosti radi neometanog ostvarivanja svoje moći i interesa, dobitke od „transakcionalizma“ postaje teže replicirati. Hegemoni ne mogu neprestano monetizirati svoje odnose. Saveznici će diverzificirati svoje resurse kako bi se ogradili od nesigurnosti. Kupit će osiguranje. Povećati opcije. To obnavlja suverenitet – suverenitet koji je nekoć bio utemeljen na pravilima, ali će sve više biti usidren u sposobnosti odupiranja pritisku.

Kao što sam rekao, takvo klasično upravljanje rizikom ima svoju cijenu, ali taj trošak strateške autonomije, suvereniteta, može se i podijeliti. Kolektivna ulaganja u otpornost jeftinija su nego da svatko gradi svoju utvrdu. Zajednički standardi smanjuju fragmentaciju. Komplementarnosti donose dobit za sve. Pitanje za srednje sile, poput Kanade, nije hoćemo li se prilagoditi ovoj novoj stvarnosti. Moramo. Pitanje je prilagođavamo li se jednostavnom izgradnjom viših zidova – ili možemo učiniti nešto ambicioznije.

Kanada je bila među prvima koji su čuli poziv na buđenje, što nas je dovelo do temeljnog pomaka u našem strateškom držanju. Kanađani znaju da naša stara, ugodna pretpostavka – da naša geografija i članstvo u savezima automatski donose prosperitet i sigurnost – više ne vrijedi.

Naš novi pristup počiva na onome što je Alexander Stubb nazvao „realizmom utemeljenim na vrijednostima“ – ili, recimo to drugačije, cilj nam je biti principijelan i pragmatičan.

Principijelan u našoj predanosti temeljnim vrijednostima: suverenitetu i teritorijalnom integritetu, zabrani uporabe sile osim kada je u skladu s Poveljom UN-a, poštivanju ljudskih prava.

Pragmatičan u priznavanju da je napredak često inkrementalan, da se interesi razilaze, da svaki partner ne dijeli naše vrijednosti. Angažiramo se široko, strateški, otvorenih očiju. Aktivno prihvaćamo svijet onakvim kakav jest, a ne čekamo svijet kakav bismo željeli da bude.

Kanada kalibrira odnose tako da njihova dubina odražava naše vrijednosti. Prioritet nam je široki angažman kako bismo maksimizirali svoj utjecaj, s obzirom na fluidnost svjetskog poretka, rizike koje to donosi i uloge u onome što slijedi. Više se ne oslanjamo samo na snagu naših vrijednosti, već i na vrijednost naše snage. Tu snagu gradimo kod kuće.

Otkako je moja vlada preuzela dužnost, smanjili smo poreze na dohodak, kapitalnu dobit i poslovna ulaganja, uklonili smo sve savezne prepreke međupokrajinskoj trgovini i ubrzavamo bilijun dolara ulaganja u energetiku, umjetnu inteligenciju, kritične minerale, nove trgovinske koridore i šire. Udvostručujemo našu potrošnju na obranu do 2030. godine i to činimo na načine koji grade našu domaću industriju.

Brzo se diversificiramo u inozemstvu. Dogovorili smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Europskom unijom, uključujući pridruživanje SAFE-u, europskim aranžmanima za nabavu obrambene opreme. Potpisali smo dvanaest drugih trgovinskih i sigurnosnih ugovora na četiri kontinenta u posljednjih šest mjeseci. Proteklih dana sklopili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katarom. Pregovaramo o paktovima o slobodnoj trgovini s Indijom, ASEAN-om, Tajlandom, Filipinima, Mercosurom.

Kako bismo pomogli u rješavanju globalnih problema, slijedimo „varijabilnu geometriju“ – različite koalicije za različita pitanja, temeljene na vrijednostima i interesima.

Što se tiče Ukrajine, mi smo ključna članica Koalicije voljnih i jedan od najvećih doprinositelja njezinoj obrani i sigurnosti po glavi stanovnika. Što se tiče suvereniteta na Arktiku, čvrsto stojimo uz Grenland i Dansku i u potpunosti podržavamo njihovo jedinstveno pravo da određuju budućnost Grenlanda. Naša predanost članku 5 je nepokolebljiva. Surađujemo s našim NATO saveznicima (uključujući nordijsko-baltičke zemlje) na daljnjem osiguravanju sjevernog i zapadnog boka saveza, uključujući kanadska dosad nezabilježena ulaganja u radare izvan horizonta, podmornice, zrakoplove i postrojbe na terenu. Kanada se oštro protivi tarifama nad Grenlandom i poziva na usredotočene razgovore radi postizanja zajedničkih ciljeva sigurnosti i prosperiteta za Arktik.

Što se tiče plurilateralne trgovine, predvodimo napore za izgradnju mosta između Transpacifičkog partnerstva i Europske unije, stvarajući novi trgovinski blok od 1,5 milijardi ljudi. Što se tiče kritičnih minerala, formiramo klubove kupaca usidrene u G7 kako bi se svijet mogao diversificirati od koncentrirane ponude. Što se tiče umjetne inteligencije, surađujemo s istomišljeničkim demokracijama kako bismo osigurali da na kraju ne budemo prisiljeni birati između hegemonista i hipermjerača (hyperscalers).

Ovo nije naivni multilateralizam. Niti se oslanja na oslabljene institucije. To je izgradnja koalicija koje funkcioniraju, pitanje po pitanje, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkih dodirnih točaka da djeluju zajedno. U nekim slučajevima to će biti velika većina nacija. I to stvara gustu mrežu veza kroz trgovinu, ulaganja i kulturu na koje se možemo osloniti za buduće izazove i prilike.

Srednje sile moraju djelovati zajedno jer, ako niste za stolom, na jelovniku ste. Velike sile mogu si priuštiti da idu same. Imaju veličinu tržišta, vojni kapacitet i poluge za diktiranje uvjeta. Srednje sile nemaju. Ali kada samo pregovaramo bilateralno s hegemonon, pregovaramo iz pozicije slabosti. Prihvaćamo ono što nam se nudi. Natječemo se jedni s drugima tko će se više prilagoditi. To nije suverenitet. To je izvedba suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti.

U svijetu rivalstva velikih sila, zemlje u sredini imaju izbor: natjecati se jedna s drugom za naklonost ili se udružiti kako bi stvorile treći put s učinkom. Ne bismo smjeli dopustiti da nas uspon „tvrde moći“ zaslijepi za činjenicu da će moć legitimiteta, integriteta i pravila ostati snažna – ako ih odlučimo koristiti zajedno. Što me vraća na Havela.

Što bi za srednje sile značilo „živjeti u istini“? To znači nazvati stvarnost pravim imenom. Prestati prizivati „međunarodni poredak temeljen na pravilima“ kao da on još uvijek funkcionira onako kako se oglašava. Nazvati sustav onim što on jest: razdobljem intenziviranja rivalstva velikih sila, u kojem najmoćniji ostvaruju svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao oružje prisile. To znači djelovati dosljedno. Primijeniti iste standarde na saveznike i rivale. Kada srednje sile kritiziraju ekonomsko zastrašivanje s jedne strane, ali šute kada ono dolazi s druge, zadržavamo onaj natpis u izlogu. To znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo. Umjesto da čekamo da se stari poredak obnovi, stvoriti institucije i sporazume koji funkcioniraju onako kako su opisani.

I to znači smanjenje poluga koje omogućuju prisilu. Izgradnja snažnog domaćeg gospodarstva uvijek bi trebala biti prioritet svake vlade. Međunarodna diversifikacija nije samo ekonomska razboritost; to je materijalni temelj za iskrenu vanjsku politiku. Zemlje zarađuju pravo na principijelne stavove smanjujući svoju ranjivost na odmazdu. Kanada ima ono što svijet želi. Mi smo energetska velesila. Posjedujemo ogromne rezerve kritičnih minerala. Imamo najobrazovanije stanovništvo na svijetu. Naši mirovinski fondovi su među najvećim i najsofisticiranijim investitorima na svijetu. Imamo kapital, talent i vladu s ogromnim fiskalnim kapacitetom za odlučno djelovanje. I imamo vrijednosti kojima mnogi drugi teže.

Kanada je pluralističko društvo koje funkcionira. Naš javni prostor je glasan, raznolik i slobodan. Kanađani ostaju predani održivosti. Mi smo stabilan, pouzdan partner: u svijetu koji je sve samo ne to, partner koji gradi i cijeni odnose na duge staze. Kanada ima još nešto: prepoznavanje onoga što se događa i odlučnost da djeluje u skladu s tim. Razumijemo da ovaj slom zahtijeva više od prilagodbe. Zahtijeva iskrenost o svijetu kakav jest. Mi sklanjamo onaj natpis s prozora.

Stari poredak se ne vraća. Ne bismo trebali žaliti za njim. Nostalgija nije strategija. Ali iz ovog loma možemo izgraditi nešto bolje, jače i pravednije. To je zadatak srednjih sila, koje mogu najviše izgubiti u svijetu utvrda i najviše dobiti u svijetu istinske suradnje. Moćni imaju svoju moć. Ali i mi imamo nešto – sposobnost da se prestanemo pretvarati, da imenujemo stvarnost, da gradimo svoju snagu kod kuće i da djelujemo zajedno. To je put Kanade. Biramo ga otvoreno i samouvjereno. I to je put široko otvoren za svaku zemlju koja je voljna krenuti njime s nama.”

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

> Svi tekstovi ovog autora