Dvadeset godina Protagore: sekularnost kao trajno javno pitanje

Ove se godine navršava dvadeset godina od osnutka Protagore, udruge koja je u hrvatskom javnom prostoru prepoznata po zauzimanju za prava ireligioznih građana i za dosljednu primjenu načela sekularne države. Osnovana u veljači prije dva desetljeća na poticaj profesora filozofije i sociologije Milana Polića, Protagora je od samog početka okupljala ljude različitih profesionalnih i javnih profila, povezane uvjerenjem da ustavno određenje Hrvatske kao sekularne države mora imati i stvarni, a ne samo deklarativni sadržaj.

Upravo se u tom prostoru između ustavnog načela i društvene prakse oblikuje i djelovanje Protagore. Hrvatska je na normativnoj razini sekularna država u kojoj su sloboda vjeroispovijesti i sloboda drugih svjetonazora zajamčene, a država odvojena od vjerskih zajednica. U stvarnosti to razgraničenje često ostaje nejasno, djelomično ili selektivno provedeno. Protagora zato godinama upozorava da sekularnost nije apstraktno ideološko pitanje, nego standard jednakosti među građanima.

Najjasnije se to vidi u području obrazovanja, koje udruga od početka prepoznaje kao jedno od ključnih polja svoga djelovanja. Upravo u školskom sustavu najlakše se uočava kako privilegirani položaj dominantne vjerske zajednice proizvodi konkretne posljedice.

Protagori se obraćaju roditelji, a povremeno i nastavnici, ukazujući na položaj djece koja ne pohađaju vjeronauk. Riječ nije samo o organizacijskim poteškoćama, nego i o osjećaju izdvajanja, o manjku stvarne alternative te o situacijama u kojima se dio učenika praktično stavlja u neravnopravan položaj.

Zbog toga Protagora ne ostaje samo na općim upozorenjima, nego svoja stajališta pokušava pretočiti i u konkretne institucionalne inicijative. Jedna od važnijih aktivnosti odnosi se na pravne korake prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja zbog položaja učenika u osnovnim školama u kojima nije osigurana odgovarajuća alternativa vjeronauku. Time Udruga pokazuje da pitanje sekularnosti ne pripada samo sferi simbolike ili javne polemike, nego da izravno zadire u organizaciju javnog školstva i u ostvarivanje jednakih prava djece.

Važan dio rada Protagore čini i analiza osnovnoškolskih udžbenika različitih predmeta i razreda. Prema ocjeni udruge, takva analiza pokazuje da religijski svjetonazor nije prisutan samo unutar nastave vjeronauka, nego se u određenim oblicima pojavljuje i u drugim obrazovnim sadržajima. Time se rasprava širi. Više nije riječ samo o statusu jednog izbornog predmeta, nego o pitanju koliko je javno školstvo doista svjetonazorski neutralno. Upravo tu Protagora nastoji otvoriti prostor za ozbiljnu javnu raspravu, bez dramatizacije, ali i bez prešućivanja problema.

Udruga se, međutim, ne bavi isključivo školstvom. Tijekom godina redovito sudjeluje u raspravama o dosegu sekularizma u hrvatskom društvu, o odnosu države i Crkve, o učincima Vatikanskih ugovora te o institucionalnim i financijskim privilegijama Katoličke crkve. Istodobno upozorava i na šire pitanje političkog i kulturnog utjecaja religijskih autoriteta na javne odluke. U tim raspravama Protagora nastoji zadržati temeljnu poziciju od koje ne odstupa: ne osporava slobodu vjeroispovijesti, nego problematizira svaku praksu u kojoj jedna svjetonazorska pozicija dobiva povlašten status u odnosu na druge.

To razlikovanje za Protagoru ostaje ključno i danas. Udruga ne nastupa protiv vjernika niti protiv prava građana da svoja uvjerenja slobodno izražavaju u javnosti. Naprotiv, njezina je osnovna teza da sekularna država upravo i postoji zato da bi štitila sve — i vjernike, i pripadnike manjinskih vjerskih zajednica, i agnostike, i ateiste, i sve druge građane bez obzira na njihov svjetonazorski identitet. U tom smislu Protagora sekularnost ne tumači kao sredstvo potiskivanja religije, nego kao okvir ravnopravnosti.

Takva pozicija u hrvatskom javnom prostoru često izaziva prijepore. Rasprava o sekularnosti ovdje se gotovo nikada ne vodi samo na teorijskoj razini, nego je opterećena povijesnim iskustvima, političkim podjelama i snažnim identitetskim simbolima. U takvim okolnostima i sam pojam sekularizma nerijetko se pogrešno prikazuje kao neprijateljstvo prema religiji. Protagora svojim djelovanjem pokušava pokazati suprotno. Radi se o obrani pluralizma i građanske jednakosti, a ne o zamjeni jedne ideološke matrice drugom.

Važno je pritom i to da Udruga većinu svojega djelovanja temelji na volonterskom radu i na angažmanu članova. Djeluje putem javnih istupa, tekstova, medijskih reakcija i suradnje s drugim sekularističkim i ateističkim inicijativama. U njezinu identitetu važnu ulogu imaju intelektualni doprinosi Milana Polića, ali i kontinuitet rada onih članova koji tijekom godina održavaju organizaciju aktivnom i prisutnom u javnosti. Kao i mnoge udruge civilnog društva, Protagora prolazi kroz promjene u vodstvu i u intenzitetu rada, ali ne odustaje od svojih temeljnih ciljeva.

Upravo je to možda i najvažnija poruka dvadesete obljetnice. Protagora ne obilježava svoj jubilej kao zatvoreno poglavlje, nego kao potvrdu kontinuiteta. Udruga i dalje djeluje, i dalje upozorava na iste strukturne probleme, ali i dalje traži nove načine kako da ih učini vidljivima u promijenjenim društvenim okolnostima. Rasprave o sekularizmu, ulozi religije u javnim ustanovama i granicama svjetonazorskog utjecaja ne prestaju; naprotiv, one se danas vode u još širem medijskom, političkom i kulturnom prostoru. Zato Protagora svoju ulogu očito ne vidi kao dovršenu.

Dvadeset godina od osnutka Udruga ostaje jedan od prepoznatljivih aktera civilnog društva koji inzistira na pitanjima što ih hrvatska javnost često radije zaobilazi nego otvara. To su pitanja položaja nevjernika, svjetonazorske neutralnosti školstva, granica utjecaja Crkve na javne poslove i stvarnog dosega ustavne jednakosti građana. Oko tih pitanja moguće je voditi sporove, osporavati naglaske ili nuditi drukčije odgovore, ali ih više nije moguće potpuno ignorirati.

Zato se dvadeset godina Protagore ne svodi samo na obljetničko prisjećanje osnivanja jedne udruge. Ta obljetnica istodobno otvara i šire pitanje: koliko je hrvatsko društvo doista spremno prihvatiti da ravnopravnost ne vrijedi samo za pripadnike većine, nego i za one koji se od većinskog religijskog identiteta razlikuju? Upravo u toj napetosti između većinske tradicije i građanske jednakosti Protagora pronalazi razlog svojega trajanja, te daje do znanja da svoj rad ne zaključuje ovom obljetnicom, nego ga nastavlja.

Za Upravni odbor Protagore:

Tamara Vukičević, Alan-Stjepko Sorić i Vesna Mihoković-Puhovski

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zašto treba raskinuti ugovore s Vatikanom?
    •  Protiv diskriminacije djece u školama zbog vjere

> Svi tekstovi ovog autora