Bilo bi vrijeme da SDP konačno oktrije kršćanstvo

Nedavno je Socijaldemokratska partija Hrvatske održala svoju stranačku tematsko-izvještajnu konvenciju, što će samo po sebi nekima biti više, a nekima manje uzbudljiva vijest, dok je mene osobno privukao jedan novinski naslov u kojem predsjednik SDP-a gospodin Siniša Hajdaš Dončić s te konvencije poziva kršćanske vjernike da se ”suprotstave ultrakonzervativcima koji žele iskriviti kršćanski nauk”.

Jako me je ovo iznenadilo, ponajviše zbog toga što se neki istaknutiji SDP-ov političar, štoviše sam predsjednik, napokon ”usudio” spomenuti kršćanstvo i štoviše obratiti se izravno kršćanima s nekakvom političkom porukom.

Sjećam se svojih dugogodišnjih pokušaja objašnjavanja i samim SDP-ovcima i ne-SDP-ovcima kako je kršćanstvo spojivo sa socijaldemokracijom, pa samim time i s djelovanjem i politikama SDP-a u Hrvatskoj, te kako čak i kršćani u Hrvatskoj, vjerovali ili ne, glasaju za SDP.

Stoga, to što se predsjednik SDP-a ovako odlučio obratiti kršćanima mi je bila revolucionarna novost, jer se osobno ne sjećam niti jednoga istaknutog SDP-ovog političara da je u javnosti to učinio, ili bolje reći da se usudio to učiniti, ali možda griješim. Jedino se mogu sjetiti Ive Josipovića koji je bio dobar primjer ekumenske otvorenosti i koji je svojim djelovanjem to pokazivao i u praksi – da mu je važan religijski pluralizam, ali netko tko se kao deklarirani agnostik ipak možda nije mogao na takav način izravno obraćati pripadnicima bilo koje religije, pa niti kršćanima, ali tko je svojim djelovanjem u svakom slučaju uvijek pokazivao veliko poštovanje prema svim religijama.

Osobno ne poznajem gospodina Hajdaša Dončića, tek nešto malo pobliže poznajem njegove prethodnike, tako da niti ne znam kako se on osobno religijski deklarira, ali bih mu ipak htio čestitati na ovom iskoraku gdje je napravio nešto što smo neki od nas, a bilo nas je u moje vrijeme i više teologa i praktičnih vjernika članova SDP-a nego što možete zamisliti, godinama priželjkivali i govorili na nekim nižim razinama.

No, koliko ga je ljudi uopće čulo, do koliko je ljudi uopće doprla ta njegova poruka, koji je njezin sadržaj, kako se on protumačio, koliko je bio razumljiv, to je drugo pitanje. Međutim, ako gospodin Hajdaš Dončić govori iz istinskih vlastitih uvjerenja, nadam se da će u budućnosti i više komunicirati izravno kršćanskim vjernicima kojih je u Hrvatskoj jako velika većina.

Možda je gospodin Hajdaš Dončić spreman vratiti stranku malo bliže ”tvorničkim postavkama”, da ponovno bude više socijaldemokratska stranka koja će stvarno biti glasom radnika, onih najmanjih i najtiših među nama, onih koji teško spajaju kraj s krajem, onih koji su potlačeni, stranka koja je socijalno osjetljiva, koja u svojem sugrađaninu vidi ”druga” i brata, a manje liberalna stranka koja ipak stavlja ideološki naglasak na neke druge stvari i politike, koje nisu nužno i u skladu s kršćanskim uvjerenjima.

Ono što je konkretno predsjednik SDP-a poručio u svojem obraćanju jest da je jedna od vrijednosti koje spominje i ”vjera u univerzalno dostojanstvo svih ljudi” te da je ”pravo na dostojanstvo svakog čovjeka, jednakost svih ljudi u dostojanstvu, jedna od temeljnih vrijednosti kršćanstva”.

E sad, naravno, nije da je kršćanstvo protiv dostojanstva čovjeka, ali ovo je možda ipak malo više vrijednost humanizma i same socijaldemokracije, nego kršćanstva, jer se to čovjekovo dostojanstvo i što ono podrazumijeva može svakako tumačiti, a kao takvo onda može doći u sukob s drugim kršćanskim vrijednostima.

No, ono što je dalje Hajdaš Dončić napravio jest to da je pozvao ”sve praktične vjernike ovdje među nama danas, kao i među našim članovima, simpatizerima i glasačima da se aktiviraju u svojim lokalnim zajednicama i župama te da se suprotstave ultrakonzervativcima koji žele iskriviti kršćanski nauk i iskoristiti ga za svoje političke ciljeve”.

Naizgled obična rečenica, ali koja ustvari sadrži puno toga.

Prvo, Hajdaš Dončić je javno prepoznao da među sudionicima delegatima stranačke izborne konvencije, stranačkom članstvu, svojim simpatizerima i glasačima, ima i (kršćanskih) vjernika. Važna je to istina i spoznaja i drago mi je da to on kao čelnik jedne socijaldemokratske stranke prepoznaje, priznaje i adresira, a ono što mu sada preostaje jest da tim ljudima i pruži i nekakve konkretne politike koje će biti kompatibilne uvjerenjima tih ljudi, inače će to ostati samo nekakva demagogija.

To bi značilo da stranka treba biti više socijaldemokratska, a manje liberalna, što nisam siguran koliko je sada slučaj jer je SDP od Zorana Milanovića pa naovamo dobio snažnu liberalnu komponentu, koju su u nekom trenutku, ponajviše oslabljivanjem tradicionalnih liberalnih stranaka poput HSLS-a ili LS-a, počeli svojatati SDP, pa i HNS kad se spojio s Librom i kad je od narodne stranke postao strankom liberalnih demokrata, pa kasnije je donekle i Orah imao tu liberalnu komponentu, u novije vrijeme stranka Možemo!, pa čak i HDZ u nekoj mjeri.

Kao da su svi odjednom htjeli ući u taj prostor koji se naglo otvorio slabljenjem liberalnih stranaka, tako da danas nemamo nekakvu klasičnu relevantniju liberalnu stranku kao što je to nekada bio, recimo, HSLS.

Nadalje, Hajdaš Dončić poziva ove vjernike na aktivizam, da se aktiviraju u svojim zajednicama i župama, što je dobro, slažem se, vjernici trebaju biti aktivnim sudionicima u društvu jer imaju vrijednosti koje trebaju donositi u društvo, u zajednicu u kojoj žive, rade i djeluju. Međutim, ovdje je poziv na suprotstavljanje nekakvim ulrakonzervativcima za koje smatra da žele iskriviti kršćanski nauk i, štoviše, iskoristiti ga za nekakve svoje političke ciljeve.

Tko su ti ultrakonzervativci? Što je mislio pod time? Tko tu spada? Zašto je to loše? To ne znamo, ali to su ljudi za koje on smatra da žele iskriviti kršćanski nauk. Na koga tu cilja? Možemo samo nagađati i pitati se… Ja ga nisam shvatio, a kršćanin sam, konzervativac, teolog… dobio sam nekakav naputak i poziv na djelovanje, a ne znam točno za što, za koga ili protiv koga ili čega.

Obzirom da su to nekakvi ljudi koje žele iskriviti kršćanski nauk i upotrijebiti ga za svoje nekakve političke ciljeve, možda misli na nekakve desno orijentirane stranke i političare koji se deklariraju vjernicima, a ne žive takav život, pa lažno ”zavode” istinske kršćanske vjernike. Ne znam, ostalo je nekako nejasno i nedorečeno…

I onda nastavlja i manirom nekakvog crkvenog velikodostojnika ili teologa te konstatira da je ”iskorištavanje pojedinih kršćanskih dogmi za potrebe političkog fundamentalizma velika prijetnja i Crkvi, i istinskom kršćanstvu i našem društvu”.

Ja se kao teolog načelno mogu složiti s njime, ali o kojim to točno dogmama govorimo? Zašto mi riječ ”dogma” ovdje zvuči pomalo negativno, iako kršćanske teološke dogme nisu same po sebi nužno negativne, već se radi o kršćanskom teološkom nauku koji ima najveći autoritet u nekakvoj hijerarhiji cjelokupnog nauka (primjerice, dogma o Trojstvu) i sam po sebi nije nužno loš.

No, ako se zloupotrebljava, onda to u svakom slučaju nije dobro, iako ne znam na što se konkretno i praktično ovdje misli. Pogotovo ne znam što se podrazumijeva ovdje pod političkim fundamentalizmom da bi on kao takav čak bio prijetnjom samoj Crkvi, kršćanskom nauku i cjelokupnom društvu.

Može li taj politički fundamentalizam biti i lijeve ideologije ili nužno podrazumijeva isključivo onaj desni? I zatim ponovno, u konačnici, Hajdaš Dončić kliče: ”Tome se moramo suprotstaviti ne samo politički, nego i praktično na terenu, unutar zajednica u kojima živimo”. Čemu se to točno i konkretno valja politički i praktično i na koji način suprotstaviti? 

Naravno, to što možda meni nije u potpunosti jasno što je točno bila poruka predsjednika SDP-a kršćanima, pa samim time i meni, ne znači da je ona tako primljena i od članova SDP-a i drugih stranačkih simpatizera, birača i kršćana u našoj zemlji, koji su je uspjeli dekodirati.

I stvarno sam iskreno sretan što se SDP napokon barem potrudio obraćati vjernicima i stvarno se nadam da će tako i nastaviti, i da će u tome biti još konkretniji i jasniji, jer uistinu je bilo vrijeme da SDP napokon ”otkrije” kršćanstvo, ali ne samo da mu govori ili da o njemu govori, već da ga počne i slušati i dijalogizirati s njime, jer to su tradicija i vjernosti velike većine građana ove zemlje koju SDP ne smije ignorirati.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Koja je jedina hrvatska, katolička i provjerena Biblija?
    •  Kad Korejci kliču: Gospodine! Gospodine! Gospodine!
    •  O ''inflaciji'' teologa
    •  Umrli su kapucini…
    •  Bog nije digao ruke od Europe
    •  Smije li Amerikanac biti Papa?
    •  Treba li nam (još uvijek) promjena uma?

> Svi tekstovi ovog autora