Sindikalno proljeće na Europskom trgu

U subotu 21. ožujka u 12 sati na Europskom trgu počeo je prosvjed članova šest sindikata zaposlenih u javnim službama. Organizatori su Školski sindikat Preporod, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama hrvatske, Sindikat zajedno (djelatnici u zdravstvu i socijalnoj skrbi), Radnički sindikat Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Sindikat zaposlenih u kulturi.

Razlog za prosvjed nije primarno podizanje osnovice, to nije bio razlog prosvjeda, već jednostrano prekinut socijalni dijalog unatoč problemima na koje sindikati, svaki na svom području, upozoravaju u kontinuitetu već nekoliko godina, a Vlada ne čuje, nije spremna slušati, štoviše, premijer izjavljuje da su sindikati nerealni, jer treba čuvati novce za stvarne prioritete uslijed energetske krize.

Što su jednoj državi stvarni prioriteti, ako to nisu funkcionalni javni servisi, znanost i obrazovanje? Temeljni problemi na koje sindikati upozoravaju još od prije vremena drugih kriza (COVIDa, potresa, rata u Ukrajini) ostali su isti, štoviše, još su se produbili.

Naravno, i nekonkurentnost plaća u javnom sektoru je uzrok tih problema, i pojačanog i intenzivnog odljeva stručnog i visokoobrazovanog kadra, no i neprovođenje reformi, nepripremljenost za ono što se uvodi kao reforma (s osobitim naglaskom na školstvo), a ovdje se ne radi o samim djelatnicima u školstvu, zdravstvu, mirovinskom sustavu, znanosti, već o korisnicima usluga javnih servisa koji su odljevom kadra ozbiljno ugroženi.

Pa krenimo redom. Odakle novci, pita se premijer. Jer, osnovica plaće je u javnim službama rasla u proteklih 10 godina 50 posto. Jest. No, troškovi života (samo u prehrambenoj košarici, cijene artikala) su rasli, ovisno o vrsti od 50 do 110 posto. Zatim energenti, stanarine, rasli su u nekim područjima i više nego dvostruko od povećanja osnovice.

Drugo, nije jasno zašto se realni sektor buni kad je od 2020. godine rast plaća u javnom sektoru znatno slabiji od onog u realnom, i plaće u javnom sektoru za jednog profesora s poslijediplomskim iz bilo koje prirodne grupe predmeta nisu konkurentne. Uostalom, sindikati su višekratno tražili od Vlade da se napravi usporedna analiza rasta osnovice i konkurentnosti plaća u oba sektora, ali je svaki put odbijeno.

Nisu konkurentne ni mladim znanstvenicima na fakultetima, a da ne govorimo o školama koje poučavaju u posebnim uvjetima rada djecu s većim razvojnim teškoćama.

Razloga da jedan biolog, fizičar ili informatičar ide raditi u obrazovanje ima vrlo malo, ako ih uopće ima: na zamjene se ne javlja nitko, imenici se crvene od nestručnih zamjena i, apsolutno, Vladi nije prioritet tko će predavati našoj djeci. Tko će, uostalom misliti o tome kako usaditi djeci vrijednosti koje oko sebe ne vide?

Medicinskih sestara i tehničara, kao i liječnika, kronično nedostaje, pa jedna medicinska sestra u bolnici radi posao 2,5 – 3 sestre po EU standardima. Svi smo čitali o nasljednicima koji su pokrenuli spor protiv države jer je njihov član obitelji umro prije nego je dočekao rješenje o inkluzivnom dodatku. Tih će sporova biti još više, jer iz Zavoda za profesionalno vještačenje rehabilitaciju i zapošljavanje  osoba s invaliditetom egzodus vještaka traje već nekoliko godina.

Vlada ne nalazi sredstva za nova zapošljavanja ni za stimulativnije uvjete rada postojećim vještacima, ali nalazi sredstva za plaćanje visokih honorara vanjskim vještacima koji dolaze odraditi 2-3 sata poslijepodne i u dva tjedna dobiju honorar u visini mjesečne plaće stalno zaposlenog vještaka. Slična priča, kao u zdravstvu s Medikolom.

U Zavodu za mirovinsko osiguranje informatičari i pravnici odlaze, što ne treba čuditi jer početna plaća pravnika pripravnika je malo više od 1100 eura. Nitko od mladih pravnika zaposlenih od 2018. – 2023. nije više u Zavodu, a isto tako je s informatičarima. Tko će donositi rješenja i raditi izračune mirovina? Isto tako, puno skuplji vanjski pravnici i vještaci?

To je jedan dio odgovora na ono premijerovo ”Odakle novci?”

Drugi dio odgovora leži i u smanjenju broja neodrživih gradova i općina, plaće čijih lokalnih čelnika su, kao i saborske povećane za 80 i više posto. Ali da, oni su glasačka mašina, njih nećemo dirati.

Ako pogledamo u oči činjenici da trenutno u Zavodu za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom 151.000 predmeta čeka vještačenje, koje obavljaju vanjski vještaci, izgledno je da će još osoba umrijeti prije nego dočeka rješenje. Tu se radi ne o predmetima, nego o ljudima. Radi se o 151.000 građana koji nemaju adekvatnu javnu uslugu.

U školstvu, osim niskog koeficijenta plaće, problemi na koje se ukazivalo s neadekvatno pripremljenim uvođenjem modularne nastave ove su godine eskalirali i Ministarstvo je priznalo fijasko s modularnom nastavom – jedan neuspjeli projekt zbog kojeg je mnogim predmetnim nastavnicima smanjena satnica i od jeseni će im biti upitna radna mjesta.

O stanju u znanosti: vrlo je britko i sažeto govorila mlada poslije doktorandica s Ruđera Boškovića istaknuvši kako je država u njeno obrazovanje uložila 10 godina, ugovori o radu su joj stalno na godinu do maksimalno tri godine, vezani isključivo uz projekte s minimalnim izgledima da dobije posao u znanosti.

Vlada se sprema u izmjene zakona o znanosti i visokom obrazovanju, koje će omogućiti da zapravo mladi znanstvenici rade prekarno,  isključivo od projekta do projekta.

Ako znanost nije motor društva, ako mlade znanstvenike pretvaramo u prekarijat, ako obrazovanje nije prioritet, što su onda stvarni prioriteti?

Sve ono na što sindikati upozoravaju, naravno, ima neposredne veze s nepotpisivanjem dodatka TKU-u u javnim službama, ima veze s osnovicom i s činjenicom da pregovori za GKU već 3 godine čekaju početak.

No, najviše veze ima s nedostatkom socijalnog dijaloga, s egzodusom ljudi iz javnih službi i s činjenicom da je javna usluga pred slomom gotovo u svim sektorima.

Ono što sindikati prosvjedom traže je socijalni dijalog. Onaj u kojem se sluša svoje službenike. U kojem se shvaća da se radi o ljudima koji su korisnici nekog od javnih servisa pred kolapsom. Ako funkcionalni javni servisi nisu priroritet države, što onda jest?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako Vlada lažira socijalni dijalog
    •  Slučaj Sandra Vukovića: novinarstvo kao politički aktivizam
    •  Božić u ugljenim zjenama
    •  Zbogom, zagrebački Lever House
    •  Da glasam u Mentonu svoj glas dala bih mladom Sarkozyu
    •  Vlada kao koordinacijsko tijelo između interesnih lobija
    •  Kriminal kao uzdarje Gospi od Staroga Grada
    •  Etnicitet i identitet
    •  Državna matura i muke po esejima
    •  Kanadski i francuski lov na američke sveučilišne profesore

> Svi tekstovi ovog autora