Graditi mir usred ratova i kulture nasilja

Na poziv iz Right Livelihood centra nedavno sam govorila na seminaru u Stockholmu i na Univerzitetu u Zürichu. Tema je bila o tome kada je vrijeme za govor o miru i za izgradnju mira. Povod, vjerujem, današnji globalni kontekst – okrutna buka ratova, zastrašivanja ratovima i normalizacija ratovanja. Kako danas govoriti o miru?! Tko više o miru govori! Možda osoba kao ja koja ima iskustvo govoriti i raditi za mir usred rata i, danas, usred političke kulture dominacije i duboko podijeljenog društva.

Tako sam razumjela poziv. Za mene je to, ujedno, bio i poziv napraviti osobnu inventuru razumijevanja, stavova i otvorenih pitanja i dokučiti neke nove uvide – smisao. Samo mi je to moglo biti smislena priprema za razgovor s mladim ljudima. Zahvalna, jer sam u tom procesu i razmjeni s njima ”napipala” poveznicu između mira, mirotvorstva, nenasilne društvene transformacije i politike nenasilja (suosjećajne politike).

Sažeto: mir je unapređivanje odnosa i postavljanje temelja politici nenasilja (suosjećajnoj politici).

Mir je mirotvorenje – unapređivanje odnosa

Kroz ovih 35 godina rada za mir i na miru oslanjam se na razumijevanje mira koji nije puko odsustvo rata (pa niti staje na antiratnom stavu), ali nije ni događaj niti stanje nego je mirotvorenje  – proces unapređivanja odnosa tako da budu pravedniji i s manje nasilja – na osobnoj razini, u gospodarskim, društvenim, kulturnim i političkim odnosima.

Uvijek se ponovno vraćam na tumačenje mira mog mentora i dragog prijatelja Adama Curlea – on je postavio ono što su meni znakovi na putu – na osobnoj razini, miroljubivi odnosi znače prijateljstvo i razumijevanje dovoljno snažno da prevlada sve razlike koje bi se mogle pojaviti.

Na široj društvenoj razini, oni podrazumijevaju aktivno povezivanje, planiranu suradnju i inteligentan napor da se razriješe potencijalni nasilni sukobi. Pa i korak dalje –  dosezanje razine miroljubive uzajamnosti, one u kojoj jedan partner pomaže drugome ostvariti njegove ciljeve a time služi i vlastitima. U miroljubivim odnosima nema dominacije ni nametanja. Umjesto toga postoji uzajamna pomoć, uzajamno razumijevanje, uzajamna briga i suradnja utemeljena na toj uzajamnosti.

Suradnju utemeljenu na toj uzajamnosti prepoznajem kao ono što nazivamo održivi razvoj – razvoj bez međusobnog potiranja (strukturalnog nasilja) ili na štetu prirode nego upravo obrnuto – mirotvorna kreativnost, produktivnost kako je gore opisana.

Možete li iz navedenog iščitati prevenciju ratova?

Politika nenasilja – suosjećajne politike

Ako si zamislimo da napredujemo u smjeru mirotvorne uzajamnosti na svim razinama, sam proces i ona kao takva podriva globalnu kulturu nasilja, dominaciju silom – nemilosrdnu politiku nejednakosti i pohlepe koja vode u duboko podijeljena društva. I, ujedno, postavlja temelje kulture mira – odnosno politike suosjećanja, solidarnosti i suradnje.

Društvena uzajamnost, zapravo, već postoji. Ona većinu zajednica i društava drži na okupu kroz vrijeme. Ona je ljepilo za milijune društvenih razmjena koje se svakodnevno odvijaju. Unapređivanje tih odnosa do miroljubive uzajamnosti su mjesta promjene – svatko od nas može na svakoj od pozicija, uloga, radijusa utjecaja na kojoj je pridonijeti unapređivanju odnosa – kao osobni odabir i poduhvat; kao zajedničko organizirano djelovanje (aktivno građanstvo, organizacije civilnoga društva i civilni pokreti); i kao politički program.

Kevin Clements obrazlaže da politika po mjeri (miroljubive) uzajamnosti znači pomak od političke paradigme koja u fokusu političkog odlučivanja ima ekonomske i političke kriterije prema onima čiji su fokus društveni kriteriji – suosjećanje prema slabima i marginaliziranima, otpor prema nejednakosti i dominaciji, uključivost, solidarnost i suradnja. Političar/ka po mjeri miroljubive uzajamnosti odabire i zna (i uči) koristiti političke mehanizme prema suosjećajnijim/nenasilnim društvima.                                                                 

Svrha takve politike je rješavati probleme nenasilno, u suradnji, empatično i altruistički.

Politika miroljubive uzajamnosti vodi prema razvoju bez međusobnog potiranja (strukturalnog nasilja) ili na štetu prirode.

Za razliku od slavodobitnih najava skorog gospodarskog buma na cvjetanju proizvodnje oružja!

Možete li iz navedenog iščitati viziju zajedništva kojem težimo?

Ali kako? Nenasilna društvena transformacija

Ako nam iznesena logika i ima smisla, nameće se pitanje KAKO!? Kako unapređivati odnose s onima kojih se bojim ili duboko prezirem.

Kako učiti reći NE nepravdi a u isto vrijeme držati otvorenu mogućnost za buduću suradnju. To je srce nenasilne društvene transformacije.

Slikovito je prikazujem s lijevom rukom u poziciji STOP kojom demonstriraš svoje jasno NE nasilju (u bilo kojoj formi) dok, istovremeno, tvojom desnom rukom u poziciji rukovanja iskazuješ spremnost na moguću suradnju na rješavanju problema koji imamo – na traženju zajedničkog tla.

Otpor & otvorenost kao tandem pomažu boriti se protiv nepravde bez produbljivanja podjela; pružati građanski otpor – a u isto vrijeme držati društvo na okupu; čuvati svijest o zajedničkom tlu u duboko podijeljenim zajednicama.

Konkretan potez valja pronaći za svaku konkretnu situaciju. Gotovo uvijek izgleda kao nemoguća misija, ogroman je to poduhvat razuma i duha. Mirotvorstvo je veliki izazov. Traži hrabrost za usprotiviti se nasilju i, istovremeno, odreći se upotrebe nasilja (dominacije). Traži hrabrost izložiti se riziku jer smo i mi i proces ranjivi. Traži znanje, vještinu i praksu – to nije instinktivno.

Obrazovanje za nenasilnu transformaciju društva – mirovno obrazovanje

Moje je iskustvo, a to je i široko prepoznato, da je za nenasilnu transformaciju društva ključno obrazovanje/obuka. Ono je temelj održivog mirotvorstva.

Sam proces edukacije i mentorske podrške je za polaznika/cu transformirajući. Radi se o oblikovanju stavova, jačanju svijesti i razumijevanja, stjecanju znanja, vještina i praktičnih alata. Radi se, zapravo, o, tako potrebnom, obrazovanju za mirotvorno liderstvo u najširem smislu. Smatram da bi to trebao biti obrazovni cilj/ishod obrazovanja u 21. stoljeću.

Svi trebamo takvu edukaciju, od vrtićkog uzrasta.

No počnimo s onima koji su se već prihvatili raditi na društvenoj promjeni: s braniteljima/cama ljudskih, ženskih i civilnih prava, učiteljima i političarima ili onima koji to žele postati.

Jedan od dobrih načina osnaživanja za mirotvorno djelovanje je i učenje iz primjera dobre  prakse.

Primjeri o kojima ja mogu govoriti su npr. mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja i, evo, moje petogodišnje iskustvo oporbene vijećnice u Gradskom vijeću u Osijeku. Nedavno, nakon sjednice GV izašao je članak na lokalnom portalu s fotografijama mene i gradonačelnika pod naslovom: Politika s razumijevanjem – otvorili raspravu o važnim pitanjima. Za razliku od nadglasavanja. Bilo mi drago ali nije prošlo bez kritika sa ”naše” strane.

A ovaj poduži članak završila bih s nekoliko savjeta John Paul Lederacha (The Moral Imagination, 2010.) koji poziva na vježbanje imaginacije izvan viđenog kako bismo nadilazili pojednostavljeno, dualističko razmišljanje i dodirnuli srce složenosti, razvili empatičniju svijest i eliminirali imenovanje i optuživanje drugih za vlastite pogreške.

”Nemam čarobnu formulu. Ne postoji recept”, odgovorio je pisac. ”Ali ako obraćaš pažnju, savjeti mogu pratiti tvoju potragu. Gledaj i slušaj!

Kad se osjetiš omalovažena, ponudi poštovanje.

Kad su podjele i mržnja svuda oko tebe, gradi solidarnost s onima koji su ti blizu, a zatim posegni za drugima koliko god daleko možeš dosegnuti.

Suočena s nasiljem i prijetnjom, ponudi istinu, transparentnost i dijalog.

Ne dopusti da te cilj tvoga putovanja zaslijepi i spriječi da usput učiš o svojoj svrsi.”

Dodajem: i o smislu – iz toga izvire radost.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako čitam govor kanadskog premijera u Davosu
    •  Thompsonov nastup me podsjeća na ''Jogurt revoluciju''
    •  ''Mirotvorovi'', ali pitanje je kako? 
    •  Što sam naučila od studenata u Srbiji?
    •  Hrvatska - zarobljena ili socijalna država?
    •  Učitelji su ključ – Sukob kao prilika
    •  Dijalog oko roda Što ja znam, kako razumjevam rod?
    •  Radost i politike nenasilja
    •  Pridonosim li prepoznatljivosti emancipirajuće božanskog?
    •  15 godina mirovne nagrade ''Krunoslav Sukić''

> Svi tekstovi ovog autora