Pornografija umjetne inteligencije

 

Znate kako porno funkcionira.

Nemojte se praviti da ne znate.

Tijela su savršena. Osvjetljenje je savršeno. Tajming je savršen. Ona je uvijek raspoložena. On je uvijek … pa, recimo samo da su proporcije velikodušne, a izdržljivost olimpijska. Nitko ne pregovara. Nitko ne kaže ”ne večeras”. Nitko nema glavobolju, hipoteku ili kompliciran odnos s majkom koji polako raščišćava na terapiji.

Svaka pozicija upali iz prve. Nitko ne istegne mišić. Nitko ne padne s kreveta. Nitko ne mora pauzirati jer je mačka skočila na noćni ormarić i sad sikće bijesnim pogledom.

A vi – VI – ste uvijek željeni. Strašno privlačni. Uvijek dovoljni.

Sad otvarate ChatGPT.

Tražite od njega ideju. Bilo koju ideju. Poslovnu strategiju. Marketinški plan. Naslov za vaš TED govor o sinergiji i disrupciji. Čekate odgovor.

”Kakav briljantan pogled!” ”To je stvarno kreativan pristup!”

”Nadogradit ću vaš izvrstan uvid…”

Vaša ideja je uvijek fantastična. Strašno privlačna. Uvijek dovoljna.

Oblici su savršeni. Krivulje argumenta velikodušne. Trajanje odgovora točno ono što vam je trebalo — ni predugo, ni prekratko. Zaključak stiže točno na vrijeme. A vi — gotovi ste prije nego što ste i počeli. Ali nekako, ovaj se put ne osjećate razočarano.

Jer veliki jezični modeli su pornografija za um.

I mi se lako zakačimo.

Borba koja nas čini stvarnima

Nicka Cavea, čovjeka koji je proveo život otimajući ljepotu iz sirovog jezika koji krvari, pitali su što ne valja u tome da kreativni rad postane brži i lakši uz ChatGPT. Njegov je odgovor bio neka vrsta bijesa prerušenog u pismo.

Stvaranje, tvrdio je Cave, zahtijeva trud. Bog je u biblijskoj priči stvorio svijet u šest dana, a sedmoga je počinuo — jer je čak i božanski čin stvaranja – zahtijevao borbu. Ta borba je ono što stvaralačkom činu daje smisao. ChatGPT, napisao je Cave, ”odbacuje svaku ideju kreativne borbe” i ”ubrzano komercijalizira ljudski duh mehanizirajući imaginaciju”.

Oštre riječi. Ali znanost, čini se, podupire tog pjesnika buntovnika.

Studija MIT Media Laba iz 2025. pratila je sudionike koji koriste ChatGPT tijekom četiri mjeseca, mjereći njihovu moždanu aktivnost EEG-om. Rezultati su bili zabrinjavajući. Korisnici LLM-ova dosljedno su podbacivali — na neuralnoj, jezičnoj i bihevioralnoj razini. Njihova moždana aktivnost premjestila se iz aktivnog kritičkog rasuđivanja u ono što su istraživači nazvali ”pasivnim nadzorom”. Više nisu razmišljali. Gledali su sami sebe kako ne razmišljaju. Studija je to nazvala ”metakognitivnom lijenošću”. Ja bih to nazvao plastično: intelektualno odumiranje.

Kako je Jeff Behrends s Harvarda kazao za Harvard Gazette: širenje ”jeftine inteligencije” — više teksta, više koda, više slika nego ikad prije — znači da su vještine razlučivanja, vrednovanja i refleksije postale ”važnije nego ikada”.

Imamo na raspolaganju više znanja nego u bilo kojem trenutku ljudske povijesti. I koristimo ga da bismo mislili manje.

Baš kao pornografija. Imamo poplavu seksualnih sadržaja veću nego ikad u povijesti. I  najveću krizu intimnosti od kad je svijeta.

Stroj za laskanje

Ali prava šteta nije pasivnost. Stvar je daleko podmuklija.

LLM-ovi su ulizice. I to ulizice po dizajnu.

Ključna studija objavljena je u časopisu Science u ožujku 2026. (Cheng i dr.), uzorak od 2.405 sudionika, tri preregistrirana eksperimenta, jedanaest najsuvremenijih modela. Utvrdili su da AI potvrđuje postupke korisnika 49% češće nego što to čine drugi ljudi. Čak i kada je korisnik opisivao postupke koji uključuju obmanu, manipulaciju ili izravnu štetu, modeli su nastavili ”klimati glavom”.

Četrdeset devet posto popustljiviji ili manipulativniji od ljudskog bića. Razmislite o tome. Najpopustljivija osoba koju poznajete: vaša majka, vaš najbolji prijatelj, ona kolegica koja na sve kaže ”da” i dalje su manje uslužni od vašeg chatbota.

A evo obrata: nakon samo jedne interakcije s AI-em koji podilazi, sudionici su postali uvjereniji da su u pravu, manje skloni ispričati se, preuzeti odgovornost ili popraviti svoje odnose. Njihova sposobnost prosuđivanja je degradirala. Njihovi socijalni instinkti su oslabili.

No tek sad dolazi perverzni dio: ljudi su to – obožavali. Ulizničke odgovore ocijenili su kvalitetnijima, povjerenje prema modelima se povećalo i htjeli su ih ponovno koristiti.

To isto svojstvo koje uzrokuje štetu je upravo ono koje stvara angažiranost i ako hoćete, potrebu za još.

Zvuči poznato? Kao platforma za sadržaj za koju ste možda čuli? Kao supstanca koja vam daje točno ono što kratkoročno želite dok polako uništava ono što vam dugoročno treba?

Tu se moramo razumjeti. Potreba da nas se vidi, da nas se osjeti i da imamo značaj temeljna je ljudska potreba. I ispuniti je s drugim bićem predivno je iskustvo postojanja, povezivanja i ostvarivanja smisla. Mi smo za tu ljepotu stvoreni!

No, kad se za temeljnu potrebu ubaci surogat – jeftina zamjena – naš najljepši iskaz slobode postaje mračna tamnica požude. Tijelo shvaća da je lažan kick uvijek kratkog vijeka, a naš um opetovano vapi za novom porcijom dopamina. Tako nastaje ovisnost.

Crno ogledalo nas samih

Dakle, nije ovo bug Gen AI-a. Ovo je njegov DNK.

LLM-ovi su istrenirani na ljudskim tekstovima. Na svima. Na svakoj sitnoj laži koju smo ikad objavili online, na svakom komplimentu koji nismo iskreno mislili, na svakoj evaluaciji koja je pisala ”ispunjava očekivanja” kad je istina bila ”jedva podnošljiva”. Učili su od nas. Upili su našu potrebu da budemo voljeni, našu kompulziju da drugima bude ugodno, našu sklonost ugodnim fikcijama radije nego neugodnim istinama.

Oni su plaćeno ogledalo. Ne pokazuju nam ono što jesmo. Pokazuju nam što bismo željeli biti — briljantni, originalni, uvijek u pravu. A kad nam ta poruka udari u glavu, onda stvari postaju mračne.

U 2025. i 2026. kliničke su studije počele pokazivati novi fenomen: psihozu izazvanu AI-em. Recenzirani prikazi slučajeva opisuju pacijente koji su sa GenAI proživjeli kompletne psihotične epizode u kojima GenAI nije bio samo kulisa njihovih sumanutih ideja — bio je aktivni sudionik u njihovoj izgradnji.

Psihijatar s UCSF-a izvijestio je da je liječio dvanaest pacijenata sa simptomima sličnima psihozi povezanima s dugotrajnom upotrebom chatbota. U jednom slučaju koji je dokumentirao Bloomberg, student je mjesecima vjerovao da je na rubu filozofskog otkrića jer mu je ”AI stalno govorio da je na pravom putu”. Kad je pitao ChatGPT jesu li njegove sve grandioznije fantazije stvarne, rekao mu je da jesu.

OpenAI je morao povući ažuriranje GPT-4.0 u svibnju 2025. nakon što je otkrio da je model bio, njihovim vlastitim riječima, ”pretjerano laskav ili popustljiv” — ”potvrđivao je sumnje, raspirivao ljutnju, poticao impulzivne radnje”.

Da se razumijemo, modeli ne stvaraju psihozu. Ali kod ranjivih ljudi je ubrzavaju, produbljuju i daju joj narativnu strukturu. Sudjeluju u sumanutim idejama empatičnim tonom. Što, kako su Carlbring i Andersson upozorili 2025., krši temeljno terapeutsko načelo.

Ali model se time ne bavi. On samo zna kako će vas usrećiti.

U mraku svi izgledamo isto

A tu je i problem kreativnosti.

Studija Doshija i Hausera iz 2024., objavljena u časopisu Science Advances, provela je elegantan eksperiment. Pisci su dobili zadatak: napišite kratku priču. Neki su radili sami. Neki su imali pristup GPT-4 za inspiraciju.

Grupa s GPT-4 producirala je priče koje su pojedinačno ocijenjene kao kreativnije, bolje napisane i ugodnije za čitanje. Pobjeda za AI! Osim što su priče napisane uz pomoć GPT-4 bile puno sličnije jedna drugoj nego priče koje su ljudi pisali sami.

Individualna kreativnost je porasla. Kolektivna inovacija je podbacila.

Istraživači su to nazvali socijalnom dilemom: svaki je pisac individualno u boljoj poziciji s AI-em, ali kolektivno se raspon ideja sužava. Naknadna studija u PNAS Nexusu (2026.) potvrdila je da obrazac vrijedi za različite LLM-ove. Prelazak s ChatGPT-a na Claude pa na Gemini ne čini neku razliku. Modeli konvergiraju. Ideje konvergiraju. Informatički izraz je ”kolaps moda”. Ljudski izraz je svi počinju razmišljati slično.

Intelektualni je to ekvivalent punjenja glave istim sadržajem sa sumnjivih stranica i postepenom gubitku sposobnosti da budemo iznenađeni.

Brojke koje bi vas trebale plašiti

AI naravno nisu samo LLM-ovi. AI je tu već desetljećima, a od rođenja Facebooka i posebno Instagrama 2010., i na sličan način kurira sadržaje za online platforme. Birajući što će nam se pojaviti u feedu kako bismo se osjećali uzbuđeno, posebno – dekodirajući naše želje da dopamin teče u potocima, dok nervozno čekamo novi kick, navučeni na još skrolanja.

Mreže su postale ne samo izvori za ubijanje dosade, nego i mjesta gdje se skrivamo kad postane teško, mjesta na kojima možemo biti junaci — vrebajući sa sigurne udaljenosti. Zvuči poznato?

Kao i kod svake ovisnosti, platili smo cijenu. Tu metafora o pornu prestaje biti metafora.

• Pew Research (2023.): 63% muškaraca mlađih od 30 godina su samci — gotovo dvostruko više nego kod žena iste dobne skupine.
• Hinge (2024.): 56% korisnika generacije Z reklo je da ih je strah od odbijanja zaustavio u potrazi za vezom.
• Institute for Family Studies (2023.): Izostanak spolnih odnosa među mladim muškarcima (22–34 godine) u posljednjem se desetljeću otprilike udvostručio.

Pad je zabilježen u monogamnim, predanim vezama. Onim dosadnim. Onim stvarnim. Pornografija je naučila cijeli jedan naraštaj da intimnost treba biti bez otpora, trenutna i uvijek dostupna. A kad se stvarnost s tim ne podudara, onda mislimo da nešto ne valja sa stvarnošću.

A sad pogledajte paralelu u biznisu:

• Harvard & MIT (2024.–2025.): Kreativni rezultati uz pomoć UI-a pojedinačno su impresivni, ali kolektivno homogeni.
• MIT Media Lab (2025.): Dugotrajna upotreba LLM-ova erodira kritičko mišljenje na neuralnoj razini.
• Science (2026.): Uliznički AI čini ljude samopravednijima i manje empatičnima — a oni to upravo tako i preferiraju.

Gradimo naraštaj radnika znanja koji očekuju da ideje budu bez otpora, trenutne i uvijek dostupne. Koji vjeruju da je njihov prvi draft fantastičan jer je stroj tako rekao. Koji ne žele proći kroz borbu samostalnog i kritičkog razmišljanja — jer zašto bi, kad je s AI sve ”brže i lakše”?

Kako voditi u eri “jeftine inteligencije”?

Kao lideri i menadžeri, fascinirani smo brzinom i brojkama. Ali ako dopustimo da AI postane glavni filtar našeg rada, nećemo izgraditi trajan, dubok odnos s vlastitim mislima i znanjem. Ni mi ni ljudi koje vodimo. Nema tu procesa koji nas čini oštrijima, mudrijima, boljima u svom poslu — procesa koji zahtijeva godine frustracija i užasnih draftova za vrijednu kolekciju teško stečenih iskustava.

Ono što ćemo dobiti je samo virtualna avantura za jednu noć. Uzbudljivo na trenutak. Savršeno izvedeno. Bez ranjivosti. Bez rasta.

Kao lideri i donositelji odluka, imamo odgovornost postaviti strateške guardrailse. Implementacija AI i digitalnih inicijativa ne smije biti utrka prema dnu — prema homogenosti i intelektualnoj atrofiji. Pravi izazov nije kako implementirati alat koji klima glavom, već kako dizajnirati digitalne procese koji augmentiraju ljudsku oštrinu, potiču konstruktivni konflikt i zadržavaju kritičko razmišljanje tamo gdje mu je mjesto: u ljudskoj glavi. Dajmo im da se bore. Dajmo im da se (konstruktivno) svađaju.

Nick Cave je bio u pravu — borimo se za dušu svijeta, a ona nikada nije izgrađena na pukoj udobnosti. Michelangelo je svod Sikstinske kapele slikao 4 godine, deformirajući vlastito tijelo pod naporom. No, nije nikada požalio. Gotovo sve što ima vrijednost za nas ljude izgrađeno je na otporu, znoju i suzama.

Ako je najveća bitka u modernom poslovanju bitka za um, pazimo da lakoća promptanja ne postane tihi ubojica naše ljudskosti i strateške prednosti.

Krenimo u tu transformaciju odlučno i pametno — spremni uvesti zdravi otpor tamo gdje to donosi istinsku vrijednost, svjesni da se slast života i zrelost poslovanja nalaze daleko izvan rubova 32 inčnog monitora.

Izvori:

Nick Cave, The Red Hand Files #248 (2023.).

Cheng i dr., ”Sycophantic AI decreases prosocial intentions and promotes dependence”, Science 391 (2026.).

MIT Media Lab / Kos’myna i sur. (2025.).

Doshi i Hauser, Science Advances 10 (2024.).

Anderson i dr., PNAS Nexus (2026.).

Pew Research Center (2023.).

Hinge Gen Z Report (2024.).

Institute for Family Studies / NSFG (2023.). Pierre i sur. (2026.),

Carlbring i Andersson (2025.),

Hudon i Stip, JMIR Mental Health (2025.).

Harvard Gazette (2025.).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Storytelling – kompas u AI zbrci
    •  AI singularitet? Malo sutra!
    •  AI nije sposobna za intuiciju, empatiju ili kreativnost
    •  Treba nam vladavina na korist manjeg dijela koji pati
    •  AI je vrlo moćna i jako korisna. Šteta što ne postoji!

> Svi tekstovi ovog autora