autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

30 godina od smrti biskupa Srećka Badurine

AUTOR: Boris Milošević / 17.09.2026.

Mons. fra Srećko Badurina

Prošlog proljeća bio sam u Skradinu, gdje je obilježen Dan Vijeća srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije. Taj se dan tradicionalno obilježava sredinom svibnja, uz krsnu slavu Vijeća — Svetog Oca Nikolaja, odnosno Prijenos moći Svetog Nikole.

Tom sam prilikom spomenuo pokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurinu, kojeg kao zajednica ne bismo trebali zaboraviti, jer je bio čovjek posvećen miru, dijalogu i ekumenizmu.

Danas se navršava trideset godina otkako je u Zagrebu, 1996. godine, preminuo biskup Badurina.

Rođen u Lunu na Pagu 1930., zaređen za svećenika u Zadru 1955., a za biskupa 1988., Badurina je u javnom sjećanju ostao ponajviše po nečemu što nadilazi djelovanje tada njegovih suvremenika: po ustrajnosti kojom je, u teškom vremenu, tražio put do dijaloga onda kada je to bilo najteže i najmanje popularno.

Taj se put može pratiti gotovo od samog početka rata.

Već u proljeće 1991. godine, mjesecima prije nego što će rat zahvatiti i šibensko područje, Badurina je zajedno s dalmatinskim pravoslavnim episkopom Nikolajem uputio zajedničku uskrsnu poruku pod naslovom “Za izgradnju, a ne rušenje”. U njoj su dvojica poglavara, svjesni da se “prijetnje i strah” uvlače među vjernike, pozivala na mir i upozoravali da bi budućnost trebalo graditi, a ne rušiti.

U trenutku kad su politički govori postajali sve oštriji, a društvo tek naslućivalo razmjere onoga što dolazi, taj gest zajedničkog pisma dvojice pastira različitih crkava ostaje jedan od rijetkih ranih pokušaja da se sukob spriječi prije nego što otpočne.

Kad je rat ipak došao, Badurinino zalaganje nije prestalo samo se preselilo u tišinu diplomacije. Nastavio je vlastitim nastojanjima raditi na tome da se odnos dviju crkava normalizira, pogotovo u Šibeniku, gradu koji bio njegovo sjedište i sjedište dalmatinskog pravoslavnog episkopa.

Biskup Badurina je nakon Oluje obišao Knin i okolicu. Obilazio je napuštene kuće, razgovarao s civilima koji su ostali, moleći da se “narod smiri” i da mu se “ulije sigurnost”, umjesto da odlazi.

Srbima koji su ostali u Kninu poručio je bez ustručavanja: “Ja bih volio da nitko ne ode.”

Na kninskom groblju pomolio se za pokojnike, svjestan da je grad u kojem je do jučer živjelo mnoštvo ljudi sada u velikom dijelu opustio. U trenutku kad je odlazak jednog naroda s tog područja bio gotovo dovršena činjenica, biskupov je apel ostao usamljen, ali nedvosmislen.

Srećko Badurina je, na žalost, iznenada i prerano umro. Ono što je za života govorio nije bilo samo prilagođeno trenutku, nego uvjerenje kojim je gledao na ljude oko sebe, bez obzira na to kojoj su Crkvi ili narodu pripadali.

Njjegove riječi i nastojanja trideset godina poslije ostaju zapisane kao poruke mira, izgovorene onda kada ih je najmanje bilo, a najviše trebalo.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Bordo pripada galeriji velikih Srba iz Hrvatske
• Vječnaja pamjat nevinim žrtvama Vukovara!
• Vječnaja pamjat nevinim žrtvama Vukovara!
• SNV pamti i zagovara solidarnost i empatiju prema žrtvama Oluje

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ABRAHAMOVA DJECA
Oznake: Abrahamova djeca, Boris Milošević, dijalog, ekumenizam, Knin, mir, Nikolaj, Šibenik, Skradin, Srbi, Srećko Badurina

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

21 Aug

Vlada milijunaša: Trump je u svoju administraciju imenovao 57 osoba čije bogatstvo premašuje 100 milijuna dolara. Američki se predsjednik okružio investicijskim bankarima i poslovnim ljudima koji su stekli golemo bogatstvo. Čista plutokracija.