Deklaracija o ljudskom bratstvu (4)

Potpisnici Deklaracije osuđuju terorizam u ime Boga

Postavljamo najprije pitanje ”književnu vrste” dokumenta koji su potpisali veliki imam Al-Azhara Ahmed Al-Tayyeb i papa Franjo u Abu Dhabiju 4. veljače 2019. Službeni tekst objavljen je na arapskom,  engleskom i talijanskom. Talijanski prevoditelji i komentatori predstavljaju ga kao Dokument^[i].

U samom tekstu naveden je više puta izraz ”ovaj dokument” kada ga potpisnici svrstavaju uz bok ”Međunarodnih dokumenata koji su naglasili važnost uloge religija u izgradnji svjetskog mira”, ali je jednom nazvan i ”Deklaracija koja bi trebala biti primjenjivana na svim regionalnim i međunarodnim razinama”. Jedan od prvih komentatora ovog dokumenta na talijanskom, Edoardo Scognamiglio s Papinskog teološkog fakulteta u Napulju zove ga ”zajednička deklaracija (dichiarazione congiunta).^[ii]

Kako se oslanjam na hrvatski prijevod don Branka Jurića objavljen u Vrhbosni 1/2019, njegovu kategorizaciju ”Deklaracija” smatram razboritom u hrvatskom teološkom ozračju.

Za razliku od papinskih učiteljskih tekstova koji uz glavni naslov donose  podnaslove i brojeve za pojedince cjeline, ovaj ima samo opći naslov te podnaslove  ”Uvod” i ”Dokument”, bez brojeva iako obuhvaća četiri stanice. Počinje svečanom najavom:

”U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća, da nastanjuju zemlju i pronose njome vrijednosti dobra, ljubavi i mira”.

Zatim slijedi još deset svečanih najava koje počinju s ”u ime”. Potpisnici se poistovjećuju s muslimanima i katolicima svijeta kada nakon ovoga uvoda ističu:

”Mi – koji vjerujemo u Boga i u konačni susret s Njim i Njegov Sud – temeljem naše vjerske i moralne odgovornosti i ovim Dokumentom tražimo od nas samih, od svjetskih lidera, kao i od arhitekata međunarodne politike i svjetske ekonomije, da ozbiljno radimo na promicanju kulture tolerancije, zajedničkog života i mira, te da se čim prije intervenira kako bi zaustavili prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove i sukobe, propadanje okoliša, te kulturni i moralni pad koji svijet trenutno proživljava.”  

Ovakva struktura dokumenta te upotrebljavani izrazi očituju da su prvi nacrt dali muslimanski suradnici a Papini delegati poštivali su vizije svojih partnera. Potpisnici se zajedno sa svojim vjernicima i suradnicima podsjećaju da je temelj njihova nastupanja vjera u Boga Stvoritelja i pravednog sudca svih ljudi. Motivirani takvom vjerom, žele promicati toleranciju, zajednički život i mir.

Mole ”arhitekte međunarodne politike i svjetske ekonomije” da žurno porade na okončanju ratnih sukoba u kojima su bespomoćni i siromašni ljudi najbrojnije žrtve.

Stavljajući sebe u prvo lice množine, oni ponizno prihvaćaju odgovornost i izražavaju spremnost na pridruženje političarima i generalima u traženju izlaska iz socijalnih i moralnih problema čovječanstva. Ovo nije moraliziranje s visoka nego nuđenje ispružene ruke, jer znaju da i njihovi vjernici žive i djeluju u takvom svijetu.

U nastavku ističu tragičnu stvarnost nasilja i krvoprolića, što je ”posljedica odstupanja od religijskih učenja”. Pozivaju ekstremiste na svim stranama da prestanu koristiti religije i Božje ime ”kako bi opravdali ubojstvo, progonstvo, terorizam i ugnjetavanje”. Zatim nastavljaju:

”To tražimo na temelju naše zajedničke vjere u Boga koji nije stvorio žene i muškarce da budu ubijani ni da se međusobno sukobljavaju niti da budu zlostavljani ili ponižavani u njihovim životima i okolnostima. Svemogući Bog zapravo nema potrebu da ga bilo tko brani i ne želi da se njegovo ime koristi za teroriziranje ljudi.”

Ovim podsjećaju na televizijske slike s okrutnim ubijanjem zarobljenih od strane ISIL-ovaca uz poklik koji je zloporaba muslimanskog Vjerovanja: ”Allah hu ekber – Bog je najveći!” Nekoć su katolički križari uz slične kršćanske slogane ubijali u Palestini čak starce, žene i djecu, na pr. prigodom osvajanja Jeruzalema 15. srpnja 1099. godine^[iii]. 

Potpisnici su uvjereni da islam i kršćanstvo nisu po sebi uzrok terorizma, ali bivali su i bivaju zloupotrebljavani u socijalnim konfliktima i međuetničkim oružanim sukobima. Zato nastavljaju: 

”Odvratni terorizam koji ugrožava sigurnost ljudi, kako na Istoku tako i na Zapadu i na Sjeveru i na Jugu, šireći paniku, teror i pesimizam, nije uzrokovan religijom – čak i kada je teroristi instrumentaliziraju – nego nagomilanim pogrješnim tumačenjem religijskih tekstova te politikama gladi, siromaštva, nepravde, ugnjetavanja, arogancije. Stoga je potrebno prestati podržavati terorističke pokrete novcem, oružjem, planovima ili opravdavanjima, kao i medijskim izvještavanjem te sve to treba smatrati međunarodnim zločinima koji ugrožavaju globalnu sigurnost i mir. Takav terorizam mora biti osuđen u svim njegovim oblicima i pojavama.” 

Ovdje muslimanski predlagači računaju s općim mišljenjem velikog broja građana u muslimanskim zemljama koje su nekoć bile kolonizirane od vlada službeno kršćanskih zemalja te su njihovi sunarodnjaci i pripadnici ume pretrpjeli mnoge nepravde i ugnjetavanja.

Nakon povlačenja kolonizatorskih vlasti ostala su ekonomska ucjenjivanja i pomaganje skupina koje pružaju otpor.

S druge strane papa Franjo u svojim nastupima uporno upozorava na prodaju oružja od koje profitiraju bogati proizvođači iz uglavnom zapadnih zemalja i nije im pri tome stalo da će tim oružjem biti ubijani bespomoćni siromasi i potlačeni stanovnici pojedinih diktatorskih država.

Rečenicom: ”Svemogući Bog nema potrebe da ga bilo tko brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za teroriziranje ljudi” muslimanski sastavljači Deklaracije sigurno su navukli bijes muslimanskih ekstremista koji se služe vojnim nasiljem u nametanju svojih stavova drugim muslimanima i sugrađanima koji nisu muslimani.

Ovo je vrlo hrabra proročka rečenica kojom potpisnici raskrinkavaju zloporabu vjere kod subraće koji sami sebe proglašavaju vrhunskim tumačima islama i osvetnicima Alaha.

”U Abu Dhabiju potpisnici su još jednom pokazali da se ne može ubijati u Božje ime te da religija ne može biti sredstvo nasilja: terorizam se može opravdati samo ideološkom manipulacijom vjere. Onaj koji vjeruje samo je sposoban ljubiti i činiti bližnjemu dobro te se može zalagati u zajedničkom služenju posljednjima, vršeći pravdu i iskazujući dobrotvornost u bratskom poštovanju. Potpisnici su gledali na vjeru kao na konkretno iskustvo ljubavi prema Bogu koja se spontano prelijeva u ljubav prema bližnjemu”^[iv].

___________________

^[i] Usp.  uvod i prijevod Antonio SPADARO: ”’Fratellanza umana per la pace mondiale  e la cnonvivenza comune’ (Abu Dhabi, 4 febraio 2019)”, La Civiltà Cattolica  4048, 2019,391-399. Antonio SPADARO, ”’Sentinelle di fraternità nella notte’. Il viaggio apostolico di papa Francesco ad Abu Dhabi”, La Civiltà Cattolica 4049, 2019, 467-477. Gerald O’COLLNS, ”The Pope and religious diversity: Saluting difference, staying faithful”, The Tablet, 16 February 2019, 7 zove ga Declaration i povezuje s ranijim katoličkim dokumentima ove vrste. Dr Mustafa Cerić, koji je osobno sudjelovao na konferenciji i dokument preveo s arapskog zove ga Povelja, usp. ”O ljudskom bratstvu radi svjetskog mira i suživota”,  Preporod 4/2019, 32-33. Bošnjački novinar i teolog Mirnes Kovač, ”Dijalog: Historijski susret – Papa u posjeti Arabijskom poluotoku”, Preporod od 15. 2. 2019, 31 naziva ga također Povelja. Vrhbosanski doktorand u Rimu don Branko Jurić naslovio ga je Deklaracija u Vrhbosni 1/2019, 15-18.     

^[ii] U poglavlju ”Il sogno e la sfida della fraternità universale. L’impegno comune di cristiani e musulmani: prendersi cura dell’Altro”, knjige Antonio SACIONE-Edoardo SCOGNOMIGLIO, Nei legami della fraternità universale. Ecumenismo-Dialogo-Libertà religiosa, Edizioni Cantagalli, Siena 2019,  277-294.

^[iii] Ahmet ALIBAŠIĆ, ”Hronološki pregled historije islama i muslimanskih naroda”, u Rifat FETIĆ-Dževad HODŽIĆ (ur.), Atlas islamskog svijeta, Sarajevo 2004,  795-805. Na str. 797 kaže. ”God. 1095. na Crkvenom saboru u Klermon Feranu papa poziva kršćansku Evropu u sveti rat protiv muslimana. Slijedeće godine počeli skoro dvjestogodišnji križarski pohodi protiv islama i muslimana. 15. 7. 1099. križari osvajaju Jeruzalem, čine masakr nad njegovim stanovnicima i osnivaju Latinsko carstvo”.

^[iv] Edoardo SCOGNAMIGLIO, Art. cit., 278. Iz samog naslova njegova članka vidi se da središnjim pojmom u Deklaraciji smatra otvaranje za Drugoga.

(Nastavlja se).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Deklaracija o ljudskom bratstvu (3)
    •  Deklaracija o ljudskom bratstvu (2)
    •  Deklaracija o ljudskom bratstvu (1)
    •  Promicanje univerzalnog etosa

> Svi tekstovi ovog autora