novinarstvo s potpisom
Da li Bog postoji? Nalazim interesantnim da se toliko mnogo pažnje pridaje ovoj raspravi. Najnovija istraživanja nam kažu da više od 90% ljudi na Zemlji danas vjeruje u postojanje Boga ili neke više sile. Ipak, nekako je odgovornost pala na one koji vjeruju u Božje postojanje da dokažu da on zaista postoji. Po meni bi to trebalo biti obrnuto.
Međutim, ne može se dokazati da li Bog postoji ili ne. Biblija čak kaže da mi moramo vjerom prihvatiti činjenicu da Bog postoji, “A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže” (Hebrejima 11:6). Da je Bog tako želio, mogao se jednostavno pojaviti i dokazati čitavom svijetu da postoji. Ali da je to učinio, ne bi bilo potrebe za vjerom. “Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’” (Ivan 20:29).
To, međutim, ne znači da ne postoji dokaz Božjeg postojanja. Biblija objavljuje: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu” (Psalam 19:2-5). Ako pogledamo na zvijezde, uvidimo beskrajnost svemira, promatramo čuda prirode, vidimo ljepotu zalaska sunca – sve će nas to uputiti na Boga Stvoritelja.
Ako to nije dovoljno, postoji i dokaz o Bogu u našim srcima. Propovjednik 3:11 nam kaže: “…iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove…” Postoji nešto duboko u našem biću što prepoznaje da postoji nešto iznad ovog života i neko iznad ovog svijeta. Možemo intelektualno poricati tu spoznaju, ali Božja prisutnost u nama i kroz nas je još uvijek tu.
Usprkos svemu tome, Biblija nas upozorava da će neki još uvijek poricati Božje postojanje: “Bezumnik reče u srcu: ‘Nema Boga.’” (Psalam 14:1). S obzirom na to da 98% ljudi kroz povijest, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima vjeruje u postojanje neke vrste Boga – mora da postoji nešto (ili netko) što uzrokuje to vjerovanje.
Osim biblijskih argumenata za Božje postojanje postoje i oni logični. Prvo, tu su ontološki argumenti. Najpopularniji oblik takovog argumenta u osnovi koristi pojam Boga da dokaže njegovo postojanje. On počinje definicijom Boga kao “nekoga od koga se niko veći ne može zamisliti”. Onda se raspravlja o tome da je postojati veće nego ne postojati i zato najveće moguće biće mora da postoji. Ako Bog ne bi postojao, onda on ne bi bio najveće biće koje se može zamisliti – ali to bi bilo kontradiktorno samoj definiciji Boga.
Drugi argument je teološki: s obzirom na to da svemir očituje tako divan dizajn, mora da postoji i božanski kreator. Na primjer, da je Zemlja samo nekoliko stotina kilometara bliža ili dalja od Sunca, ne bi bila sposobna podržavati tako mnogo života kao što to sada čini. Da su elementi u našoj atmosferi samo nekoliko posotaka različiti, svako živo biće na Zemlji bi umrlo. Vjerojatnost da se jedna molekula proteina slučajno stvori je 1 u 10243 (to je 10 praćeno s 243 nule). Jedna ćelija se sastoji od milijuna proteinskih molekula.
Treći logični argument za Božje postojanje je nazvan kosmološkim. Svaka posljedica mora imati uzrok. Ovaj univerzum i sve u njemu je jedna posljedica. Mora postojati nešto što je prouzrokovalo postojanje svega. U krajnjem slučaju, mora postojati nešto “ne-uzrokovano”, što je uzrokovalo nastanak svega ostalog. To nešto “ne-uzrokovano” je Bog.
Četvrti argument je poznat kao moralni argument. Svaka kultura kroz povijest je imala neki oblik zakona. Svi imaju osjećaj za dobro i loše. Ubojstvo, laganje, krađa i nemoral su gotovo općenito neprihvatljivi. Odakle je taj osjećaj za dobro i zlo došao ako ne od Boga?
Usprkos svemu Biblija nam govori da će ljudi odbiti jasnu i neosporivu spoznaju Boga i umjesto toga vjerovati da Boga nema. Rimljanima 1:25 izjavljuje, “(oni) su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.”
Biblija također objavljuje da ljudi nemaju izgovor što ne vjeruju u Boga, “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike” (Rimljanima 1:20).
Ljudi tvrde da ne vjeruju u Boga jer to “nije naučno” ili zato što “nema dokaza”. Istinski razlog je da jednom kad ljudi priznaju da Bog postoji, moraju shvatiti i da su mu odgovorni i da im je potrebno njegovo oproštenje (Rimljanima 3:23; 6:23). Ako Bog postoji, onda smo odgovorni za svoje postupke pred njim. Ako ne postoji, onda možemo raditi štogod želimo bez brige da će nas On osuditi.
Možda je i ovo razlog zašto se mnogi u našem društvu tako čvrsto drže evolucije (koju vjerske zajednice, počevši od Katoličke crkve, ne niječu) – da bi ljudi imali alternativu u odnosu na vjerovanje u Boga Stvoritelja. Sama činjenica da netko pokušava osporiti Božje postojanje može biti argument za to da On postoji.
Dopustite mi još jedan, posljednji, argument za Božje postojanje. Kako znam da On postoji? Znam, jer razgovaram s njim svaki dan. Ne čujem svojim ušima da mi on odgovara, ali osjećam njegovu prisutnost, njegovo vodstvo, poznajem njegovu ljubav, žudim za njegovom milošću.
Neke stvari koje su se dogodile u mom životu ne mogu se nikako drugačije objasniti osim Bogom. Bog me je tako čudesno spasio i promijenio moj život, tako da ne mogu drugačije, nego da priznam (i slavim) njegovo postojanje. Nijedan od ovih argumenata sam po sebi ne može uvjeriti nikoga tko odbija priznati ono što je tako jasno.
Na kraju, Božje postojanje mora biti prihvaćeno vjerom (Hebreji 11:6). Vjera u Boga nije slijepi skok u tamu, već siguran korak u dobro osvijetljenu sobu, gdje 90% ljudi već stoji.
(Preuzeto i prilagođeno sa www.gotquestions.org)
Priča za kraj
Jedan čovjek je ušao u brijačnicu kako bi se ošišao, te skratio i uredio bradu. I dok je brijač započeo svoj rad, njih dvojica su započeli dobar razgovor. Razgovarali su o raznim temama. Kako su se najednom dotakli Boga kroz razgovor, brijač je rekao: “Ja ne vjerujem da Bog postoji!” “Zašto to kažete?”, upita ga čovjek na stolici. “Pa, znate, dovoljno je samo da izađete na ulicu i brzo shvatite da Bog ne postoji”, odgovori brijač i nastavi.
“Recite mi, da Bog postoji, da li bi bilo toliko mnogo bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, danas ne bi bilo niti patnje niti boli! Ja ne mogu zamisliti Boga koji jeste ljubav, a u isto vrijeme dopušta sve te stvari.” Čovjek na stolici se zamislio na trenutak, ali nije ništa odgovorio jer nije želio započeti raspravu.
U međuvremenu brijač je završio svoj posao i čovjek je napustio radnju. Odmah čim je izašao, na ulici je primijetio čovjeka s dugom raščupanom i prljavom kosom, te neobrijanom zapuštenom bradom.
Čovjek se okrenuo i ušao ponovo u brijačnicu te rekao brijaču: “Znate što? Brijači ne postoje!” “Kako možete reći tako nešto?”, iznenađeno ga upita brijač. “Ja sam ovdje i ja sam brijač i upravo sam radio na vama!” “Ne!”, čovjek uskliknu. “Brijači ne postoje jer da postoje, danas na ulici ne bi bilo toliko neošišanih, neobrijanih i neurednih ljudi poput onog čovjeka tamo vani.” “Ah, ali brijači stvarno postoje! To se događa kada ljudi ne žele doći k meni!”, zaključi brijač. “Upravo tako!”, potvrdio je čovjek. “To je upravo poanta. Bog također postoji, ali mnogi ljudi ne žele doći k Njemu i zatražiti pomoć. I zato ima toliko boli i patnje u svijetu.”