Andrej Plenković o ustaškim ispadima papački šuti

Pišući prošlotjednu kolumnu ispao sam naivčina. Ili, što bi rekao Zoran Milanović, papak. Dobronamjerno sam pretpostavio da je spomenik Miru Barešiću u Dragama podignut u čast poginulog hrvatskog branitelja, a ne terorista. Također, ministarsko poziranje uz idiotsku zastavu s natpisom FrankfUrt tretirao sam kao incident koji iskrivljuje kontekst. 

Da sam odmah uzeo u obzir govore koje su tamo održali ministar branitelja u odlasku Tomo Medved i povjesničar Josip Jurčević, odmah bih se, a ne ovako “papački” naknadno, složio s komentarom Dragana Markovine u Telegramu i analizom kolege Borisa Vlašića u Jutarnjem listu.

U akciji u kojoj je ubijen, Barešić nije poginuo sam, ali trojicu njegovih ubijenih drugova spomenik komemorira samo bezličnim stupovima. Poput Barešića poginule su stotine i tisuće drugih boraca za nezavisnost i slobodu Hrvatske kojima će jedini spomenik ostati nadgrobne ploče, ako im se za grob zna.

“Društva podižu spomenike određenim pojavama i ljudima iz razloga da bi se sjećali njih i djela koja su ostavili za sobom”, napisao je Markovina. A prema ministru Medvedu, “Miro Barešić jedan je od najvećih hrvatskih domoljuba čije djelo i žrtvu moramo poštovati”.

Zašto? Zato što je bio “branitelj prije branitelja”, i zato što se “godinama u iseljeništvu borio za samostalnu Hrvatsku”. Jurčević nadodaje: “Miro Barešić je mučenik i heroj koji je kroz sve svoje najbolje godine zastupao hrvatske vrijednosti”.

Koje su i čije ideje u toj borbi nadahnjivale Barešića i koje su to “hrvatske vrijednosti” koje je on “kroz sve svoje najbolje godine zastupao”?

Ustaše i filoustaštvo koje uzima maha u Hrvatskoj prvi je put spomenuo tek nakon prošlih izbora, a Baldasara je izbacio iz SDP-a mnogo kasnije i zbog sasvim drugih razloga, a ne onda kada je SDP-ov splitski gradonačelnik davao legitimitet ustaškim “vitezovima”, simbolima i pozdravima na spomeniku i državnim svečanostima usred Splita

Odgovor je ponudio sam Barešić u trenutku predaje švedskoj policiji nakon upada u jugoslavensku ambasadu u Stockholmu i ubojstva ambasadora. Barešić se predao s uzvikom “Živio Ante Pavelić”. Protiv jugoslavenko-komunističkog totalitarizma on se borio u ime drugog, ustaško-fašističkog.

Ako je za to poginuo, za krivu je i duboko pogrešnu stvar poginuo. Toj zabludi podignut je spomenik u Dragama i zato su na toj svečanosti bili dobrodošli ustaški simboli.

Jedna druga zastava na velikom broju fotografija tog događaja zakriva i sam spomenik: zastava  bojne HOS-a s imenom ustaškog “viteza” Rafaela Bobana i s ustaškim pokličem “Za dom spremni”.

Pod tom su zastavom i s tim pokličem ginuli bojovnici HOS-a u Domovinskom ratu.

Na nebuloze o starom hrvatskom pozdravu, kojima se “papački” ovih dana pridružio i Božo Petrov, glupo je više i reagirati. Uostalom, kad mu već nije jasno, što ne pita o tome kolegu u Vladi, ministra i povjesničara Hasanbegovića.

Ali, treba jednom zauvijek stati na kraj i ovom kaljanju Domovinskog rata ustaškom ideologijom zbog onih koji su pod ustaškim simbolima u njemu ginuli. I za njih, baš kao i za Barešića, vrijedi isto.

Ako su ginuli zbog te propale i poražene ideologije, za krivu su i duboko pogrešnu stvar ginuli.

Apogoleti kažu da borcima HOS-a nije bilo do ustaštva i obnavljanja ustaške NDH, nego do zastrašivanja neprijatelja ogrezlog u sličnu četničko-velikosprsku fašističku idelogiju.

Time se opravdava ustrajno isticanje te ustašofilske zastave i spomenika s takvim istim simbolima.

Time se pravda i ustrajavanje na “autentičnoj” izvedbi pjesme Čavoglave, koja je u ratu doista mnogima učinkovito podizala moral.

Pišući prošlotjednu kolumnu ispao sam naivčina. Ili, što bi rekao Zoran Milanović, papak. Dobronamjerno sam pretpostavio da je spomenik Miru Barešiću u Dragama podignut u čast poginulog hrvatskog branitelja, a ne terorista. Također, ministarsko poziranje uz idiotsku zastavu s natpisom FrankfUrt tretirao sam kao incident koji iskrivljuje kontekst

Takvo je tumačenje ili dobrohotno navino, ili, još češće, licemjerno podlo i kukavički lažljivo. To je jasno, glasno i nedvosmisleno dokazala ona uvijek jedna te ista šačica veterana HOS-a svojom kninskom paradom, na sam dan svečanog obilježavanja 21. godišnjice Oluje.

Središtem Knina vjerojatno su defilirali oni isti ljudi pod onom istom zastavom kojom su mahali i u Dragama. HRT je u svojim informativnim emisijama 5. kolovoza svjesno obmanjivala javnost javljajući o skupini ljudi u “vidno alkoholiziranom stanju”, koji su tijekom prazničnog poslijepodneva, ustavši s terase nekog kafića, zaustavili promet kninskim ulicama i priredili svoj mali ustaški dernek.

Dezinformacija se sastoji u tome što je tako prešućena ona podnevna parada, koju je snimio i o njoj izvjestio novinar Indexa.

Petnaestak muškaraca nije pijano teturalo, već je čvrsto koračalo u discipliniranom dvoredu pjevajući pjesme koje njihov poklič “Za dom, spremni!” stavljaju u savršeno točan kontekst: pjesme koje, baš kao ni njihov pozdrav, ne slave Domovinski rat i hrvatske branitelje, nego ustaše i njihovog poglavnika Antu Pavelića.

Ukratko, sve ono što je svojedobno, kad je politički oportunizam to od njega zahtijevao, čak i ministar Hasanbegović nazvao najvećim posrnućem u povijesti hrvatskog naroda. (Nismo još dočekali da netko gospodina Hasanbegovića zamoli da nam objasni zašto je onda trenutak poraza tog “najvećeg posrnuća” nazvao “najvećom katastrofom” u povijesti tog istog naroda.)

Ali, tko sam ja da obitelji i poklonike onih koji su ginuli za slobodnu Hrvatsku pod ustaškim simbolima uvjeravam da je to bilo krivo i duboko pogrešno?

S obzirnim uvažavanjem boli i tuge nad svakim izgubljenim životom, mirno, razložno i uporno to bi trebali činiti najviši predstavnici države, ako bi im bilo stalo do njene časti i ugleda te mira i blagostanja njenih stanovnika.

Na nebuloze o starom hrvatskom pozdravu, kojima se “papački” ovih dana pridružio i Božo Petrov, glupo je više i reagirati. Uostalom, kad mu već nije jasno, što ne pita o tome kolegu u Vladi, ministra i povjesničara Hasanbegovića

Ali, oni to ne čine. Naprotiv, te zablude i laži oni prešućuju, ohrabruju, odobravaju i produbljuju, osobito u predizbornim vremenima.

Novoizabrani šef HDZ-a i pretendent na premijersko mjesto Andrej Plenković o svemu tome, osuđujući “sve provokacije”, zapravo “papački” šuti. No, posljednji koji mu to ima pravo zamjeriti je Zoran Milanović.

Ustaše i filoustaštvo koje uzima maha u Hrvatskoj prvi je put spomenuo tek nakon prošlih izbora, a Baldasara je izbacio iz SDP-a mnogo kasnije i zbog sasvim drugih razloga, a ne onda kada je SDP-ov splitski gradonačelnik davao legitimitet ustaškim “vitezovima”, simbolima i pozdravima na spomeniku i državnim svečanostima usred Splita.

Tada je i Milanović šutio kao posljednji papak. Prije nego nastavi na tu temu, trebao bi se barem ispričati.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

    •  Večer u kojoj je Leipzig bio hrvatska kulturna prijestolnica
    •  Je li Miroslav Krleža još uvijek hrvatski pisac?
    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj

> Svi tekstovi ovog autora