autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Annus horribilis

AUTOR: Milan Rakovac / 23.05.2025.

Milan Rakovac

Ma ča van se para, lipi muoji, da mi svi čisti jur pripravljamo karmine za našu Evropu? A uona je još živa?

”Da bi sve ostalo isto, sve se mora promijeniti” – ovaj sjajni zaključak koji odgovara krizi što nas može već sutra srušiti u ”totalni kolaps” (by Jürgen Habermas) upisao je u romanu ”Gepard” (1958.) Giuseppe Tomasi di Lampedusa.

Stanje ”Evrope” – kako smo već navikli nazivati Evropsku uniju – jednako je ”polaganoj” agoniji. I EU dobro zna da su potrebne duboke reforme, ali ih i dalje odgađa, nadajući se da će svijet, valjda, usporiti ili stati.

The Economist piše da se EU ponaša kao aristokracija 19. stoljeća – ”svjesna nadolazećih lomova, ali paralizirana komforom prošlosti”…

Zapadna Evropa uživa već stoljećima u svom ”mondijalizmu” – nesvjesna najprije da je već od 1945. godine kolonijalno ovisna o SAD-u, a zadnjih decenija još o kineskom tržištu, ruskom plinu i američkoj vojnoj zaštiti…

Rat u Ukrajini i povratak Donalda Trumpa na vlast zapravo razbijaju i tako krhko samopouzdanje, i dodatno blokira bilo kakvu akciju, to jest reakciju…

Politolog Marin Jurjević bespomoćno naziva ovu godinu annus horribilis, jer na Zapadu 42 posto pripadnika generacije Z (rođenih između 1997.-2012. godine) pati od neuroloških bolesti, a 40 posto se terapeutski liječi (Abigail Shrier ”Bad Therapy: Why The Kids Aren’t Growing Up”, 2024.)…

A onda naiđem na još jednu kolektivnu ”katarzu”, užasnu disharmoniju među mladima: Binge drinking je plansko lokanje teških alkohola u kratkom vremenu kao way of life, što je već kanonizirano – moraš popiti pet ili više teških pića bar jednom u dva tjedna. A heavy binge drinking znači barem tri (ili više) takve epizode u dva tjedna.

Ova je generacija izložena snažnim podjelama, oštroj političkoj polarizaciji, programiranoj proizvodnji kaosa i nesigurnosti tako da ne čudi kako u eri sveopće ”trumpizacije” i ”mileizacije” svijeta više od polovine američke generacije Z koja ima pravo glasa smatra da je važnije imati snažnog vođu nego štititi demokraciju (Whitney Rose, Meredith College).

Oni su ogorčeni. Čak 31 posto ispitanika generacije Z prihvaća nasilje ”nad ljudima ili imovinom” kao ”prikladan način” postizanja ”realne, opipljive promjene”, a čak 55 posto osoba u dobi od 18 do 35 godina odobrava upotrebu nasilja i dezinformacija ako će to omogućiti promjene.

Sve više autora to stanje uspoređuje s tridesetim godina 20. stoljeća, primjerice, Siegmund Ginzberg u knjizi ”Sindrome 1933”.

Eduard Turrent Mene (osnivač News Senseia) tvrdi da ”ulazimo u iznimno opasno razdoblje svjetske povijesti, usporedivo s 1930-ima (”Letras Libres” 28. siječnja 2025.). A Evropa (to jest EU) prednjači u svim kolektivnim distorzijama.

Bruxelles je godinama diktirao pravila i izvan svojih granica – od ekoloških normi do standarda rada. Taj ”briselski efekt” ponosno se promovirao, iako je izazivao otpor, osobito u zemljama u razvoju.

No sada, kada EU nužno treba zraka i vode – čitaj: ekonomskog razvoja, širenja trgovine svijetom – taj pristup postaje prepreka. Svijet se promijenio – Europa više nije dominantna sila u globalnom gospodarstvu, a ponašanje kao da još jest, kako navodi britanski tjednik The economist, jest ”luksuz koji si više ne može priuštiti”.

Evropska unija gomila studije i analize – bivši premijer Italije Mario Draghi autor je do sada najtemeljitije studije, ali ona, kao svaka suvisla, evropska akcija, ”zaboravljena” čami u ladicama, kabinetima, arhivima EU-a…

To ignoriranje vlastitih preporuka, piše The Economist, postalo je svojevrsna evropska tradicija – i to skupa tradicija. Evropa mora shvatiti da svijet u kojem je dominirala više ne postoji. Ako želi očuvati ono što joj je doista važno, mora odbaciti ono što si više ne može priuštiti – luksuzne politike prošlih vremena.

Piše Mark Fisher da se kapitalistički realizam, najkraće rečeno, može promatrati kao uvjerenje i kao stav. To je uvjerenje da je kapitalizam jedini održivi politički/ekonomski sistem, što je jednostavna parafraza stare maksime Margaret Thatcher: ”Nema alternative”.

Uzalud je pjesnik-prorok Srečko Kosovel prije stotinjak godina vapio:

Lepa, o lepa bo smrt Evrope;

kakor razkošna kraljica v zlatu

legla bo v krsto temnih stoletij,

tiho bo umrla, kot bi zaprla

stara kraljica zlate oči.

Usuđujem se, preuzetni drznik parafrazirati genija: grda, o, grda bo smrt Evrope. A spasonosni lijek je nadohvat ruke i ne košta mnogo: federalizirati EU, no, no, nooo – barem konfederalizirati, ali ”stara kraljica” samo raširi ”zlate oči” in prkosno vikne – RAJŠ CRKNEM…

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: