Bijela lica plave krvi pod crnim kapuljačama

800 milijardi eura za naoružanje EU zemalja, ispružena desnica koja je – spremna, sumrak obrazovanja i ušutkana inteligencija to su prvi taktovi plesa smrti.

Do splitske rive pune ljudi u crnom i zagrebačkih muškaraca pod kapuljačama i fantomkama koji uzvikuju ZDS nije nas dovelo folklorno srpsko društvo ili obilježavanje Dana srpske kulture.

Do toga nas je doveo uništen obrazovni sustav, njegovanje ideja da su posvuda oko nas neprijatelji: migranti, srbi, muslimani…, nereagiranje na nasilje u školama, nepostojeći ili prespori procesi kažnjavanja nasilja u društvu, inteligencija koja se povukla pred metodama barbara koji prostački pričaju o povijesti i urlaju, tvrdeći da su znalci, samoprozvani povjesničari, samodopadne budale kojima su otvorena vrata medija, a prostor društvenih mreža im je bojno polje puno najsmrtonosnijih verbalnih poruka, oružja koje im nitko ne oduzima jer demokracija ne poznaje verbalni delikt.

Ali od komentara koji vrve verbalnim “jebanjem srpske ili muslimanske ili jugonostalgičarske majke”, i prijetnjama poput “takve kao ti treba pobit” do fizičkog obračuna i nokauta na ulici – samo su dva mala koraka: otključavanje kućnih vrata i izlazak na tu ulicu.

Do splitske rive nije nas dovelo devet kazneno prijavljenih nakon izgreda na obilježavanju Dana srpske kulture, nego tisuće neprijavljenih u godinama iza nas.

Do rive nas je dovela relativizacija žrtava Drugog svjetskog rata, hladnokrvno nabacivanje brojkama umjesto snažnih, emocijama nabijenih upozorenja da je svaka žrtva rata tragični nositelj svoje sudbine, uništenog života i transgeneracijske rane koja ne zacjeljuje nikada nego se kao obiteljsko nasljeđe prenosi s koljena na koljeno i boli.

Jer rat boli. 

Bez obzira na kojoj je tko bio strani – kad sve završi, rat boli. Boli i desetljećima kasnije.

To je poruka koju smo trebali usaditi u naše mlade ljude, a ne licitirati brojkama Jasenovca i Bleiburga ili Ahmića, Medaka, Vukovara i Škabrnje kao da ikada jedno zlo može ili treba opravdati drugo zlo. U takvim raspravama sretnih zaključaka nema.

Kad ubijeni postanu brojke, a ne ljudske sudbine, tad novi rat kuca na vrata. Ljudski život prestaje vrijediti, postaje meso za novu vojnu obuku, brojka za buduće licitacije – koliko je ubijenih s koje strane – i nove obiteljske rane.

Ljudski životi nisu zbrojevi brojeva, nego su tuge i sreće, učenja, studiranja, prijateljstva, druženja, pomaganja, pa i zavisti, ljubomore, male pakosti… sve su to ljudski životi, a kada nestanu, nestane i sve što nas čini ljudima.

Na poprištu ratne borbe ljudski se mozak pretvara u gušterski, a ljudske ruke u robotske – gušterski mozak reagira nagonski, a robot repetira oružje i puca.

Gdje nas vode potkapacitirani ministri i saborski zastupnici? Gdje nas vodi premijer koji se ponosno fotografira s pjevačem čija pjesma parafrazira Pavelićevu “Na ljutu ranu ljuta trava” i onda zaziva crnu košulju s tavana koja je bila po mjeri njegovu djedu, njemu, pa će biti i sinu?

Ta je pjesma problematičnija od uvodnog stiha iz Bojna Čavoglave jer ta pjesma – i njoj slične poput “Reci brate moj: Opet će se gusta magla spustiti” – vode na splitsku rivu, pred Srpski kulturni centar usred Zagreba, a onda vode i do novog rata.

Ima li Plenković zadatak za koji mi ne znamo? Europska unija upravo ojačava svoje obrambene (jer tko bi to nazvao – ratne?) sposobnosti u nekoliko područja: zračna i raketna obrana, topnički sustavi,  kibernetički sustavi, dronovi, umjetna inteligencija, kopneni i pomorski borbeni sustavi. 

Europska komisija želi da zemlje EU surađuju u nabavi oružja, da se ono proizvodi i kupuje u EU. Trenutno zemlje EU zajednički nabavljaju oko petinu vojne opreme, a do 2030. najmanje 60% opreme bi trebalo dolaziti od tvrtki iz EU.

Zbog toga EU angažira 800 milijardi eura za vojnu opremu, uključujući SAFE program sa 150 milijardi eura kredita za oružje, Europski obrambeni industrijski program sa 1,5 milijardi eura itd.

I sad, kako objasniti da će Hrvatska, kao članica EU, činiti isto to? Naoružavati se do zuba i usmjeriti ekstremni postotak proračuna u vojnu opremu. Jer Hrvatska, za razliku od mnogih zemalja EU, ima uništeno zdravstvo, školstvo i mirovinski sustav. Ima standard takav da prosječni građanin jedva preživljava jer mu je cijena hrane i ostalih životnih troškova neprihvatljivo visoka.

Kako da Plenković objasni da će silne milijune, dapače, milijarde morati upucati u naoružanje dok građani Hrvatske umiru od raznih izlječivih bolesti jer od listi čekanja ne mogu obaviti ni žurne, a kamoli preventivne zdravstvene pretrage.

Pa, evo, ovako će objasniti kao što objašnjava. 

Potpalit će vatru grleći se sa ustašoidnim pjevačem, neće reagirati na fašistički okrugli stol usred Sabora, relativizirat će ustaški pozdrav, čuvat će koaliciju s DP-om kao zjenicu oka svoga jer ako mu itko može zaista pomoći u nužnom sijanju nacionalne mržnje, onda je to krajnja hrvatska desnica. 

A onda će isti taj Plenković, dati dvije odmjerene izjave, kojima će navući budale da se pregriju na vatri koju je potpalio i da im izrastu zmajevska krila.

On će ostati naizgled umiveni eurofil, odan građanskim vrijednostima, tobože omražen od te iste desnice jer je “premekan” i “prefin”.

A zapravo, njegove će ruke u ovoj priči biti najkrvavije.

Misli li splitska riva da se Hrvatska treba naoružati do zuba? Misli li to 250.000 ljudi koji su pohodili ljetni koncert na hipodromu?

Pa naravno da misli. Tko punog srca pjeva pjesmu u kojoj se nabrajaju: thompson, kalašnjikov, zbrojovka i bombe…, taj sigurno ne razmišlja o pozitronskoj emisijskoj tomografiji i ne pita se zašto naša država ima samo jedan PET/CT uređaj u svom vlasništvu.

Taj se pita što još možemo upotrijebiti protiv Srba, migranata, stranih radnika, LGBTQ zajednice, bilo koje manjinske skupine…? Nakon što smo upotrijebili sve verbalne uvrede, nakon što smo krenuli u ulične fizičke obračune, vrijeme je da na red dođe i oružje.  

Kroz program SAFE Europske unije  Hrvatska nabavlja tenkove Leopard 2A8 u iznosu od 1,3 milijarde eura, 18 haubica Caesar MK2 te 420 vojnih kamiona Tatra, a u projekt protudronske zaštite naša zemlja ulaže 157 milijuna eura.

Za usporedbu, jedan PET/CT uređaj košta oko 2 i pol milijuna eura.

Čemu služi PET CT? Osigurava veću učinkovitost i kvalitetu u dijagnostici malignih bolesti i bolje ishode u liječenju karcinoma.

Čemu bi služila nabavka nekoliko PET CT uređaja koji bi bili u državnom vlasništvu? Boljoj dostupnosti ove pretrage za pacijente, kraćem vremenu čekanja na pregled i zahvat, jeftinijem postupku i konačno, spašavanju života. Sada je za PET CT pretragu u privatnom aranžmanu potrebno izdvojiti između 1.700 i 2.200 Eura. Pa tko ima – plaća, a tko nema – čeka i umire.

A čemu služi tenk, haubica, vojni kamion i protudronska tehnologija?
Kaže ministar Anušić da obrambena industrija (da ne bi pomislili ratna!) nije samo proizvodnja oružja, nego je to visoko tehnološki, inovacijski i gospodarski sektor koji, objašnjava Anušić – stvara radna mjesta, donosi prihod i jača nacionalnu sigurnost.

A što ćemo s činjenicom i službenim podacima o smrtnosti od raka na stranicama EUROSTAT-a, po kojima je Hrvatska na drugom mjestu u Europskoj uniji? Jača li nam i to nacionalnu sigurnost? Sigurnost u smrtni ishod.

Za Plenkovića je svakako bolje da su na splitskoj rivi crnokošuljaši koji zazivaju obračun sa Srbima, stranim radnicima i migrantima, jer odgovor za njih je spreman – naoružat ćemo se! Dvije milijarde ćemo izdvojiti za oružje i gonit ćemo tu bandu preko izvora!

Jer da mu je na splitskoj rivi 27.000 onkoloških bolesnika, a toliko godišnje Hrvatska bilježi novooboljelih od karcinoma, teško bi im objasnio zašto će među njima umrijeti čak i oni koji su mogli biti izliječeni.

Da mu je na splitskoj rivi 1.2 milijuna hrvatskih umirovljenika teško bi im objasnio zašto moraju moći preživjeti s 500 Eura mjesečno, koliko iznosi prosječna hrvatska mirovina.
Da mu je na splitskoj rivi bilo tko osim crnokošuljaša, Plenković ne bi mogao ništa osim slegnuti ramenima i reći – ne znam voditi ovu zemlju u prosperitet i socijalnu sigurnost.

I kad se sve zbroji, naš premijer radi najbolje što u danim okolnostima može. On uči iz povijesti. Na primjer, Velika gospodarska kriza stoji u temeljima društvenih okolnosti Drugog svjetskog rata. Osiromašeno stanovništvo, bez adekvatne socijalne i zdravstvene skrbi, građani na rubu egzistencije – najlakša su meta za manipulaciju i zastrašivanje.

Bitno je samo usmjeriti njihovo nezadovoljstvo, točnije preusmjeriti ga. Jer ako stanovništvo pomisli da je za loše stanje u zemlji kriva korumpirana Vlada koja vodi zemlju, ta je Vlada u opasnosti. Bolje da za loše stanje budu krivi Srbi, migranti, strani radnici, manjine bilo kojeg predznaka, uopće – bilo tko osim stvarnih krivaca. 

Ali kako to postići?

Pomno njegovanim fašizmom, kroz riječi, kroz simbole, kroz nasilje.

Nažalost, taj nas fašizam bez ikakvih stranputica, vodi ravno u buduće logore. Jer splet okolnosti je širi i kompliciraniji, nije više samo u našem dvorištu.

To što ovih dana gledamo na splitskoj rivi i na zagrebačkim ulicama u centru grada, u kombinaciji s vijestima o ulaganju naše zemlje i svih zemalja EU u naoružanje, završit će brojanjem žrtava novog rata. 

Jer točno tako počinje rat.

Nažalost, ni Rijeka više nije oaza tolerancije. Jer fašizam ne poznaje administrativne granice gradova ili županija. On se širi zrakasto kao karcinom društva i prvo dohvaća najneobrazovanije, najpodložnije manipulaciji, nezrele, nedorasle. 

U Rijeci je policija intervenirala ispred sportske Dvorane Zamet gdje se ovaj vikend održavalo prvenstvo Balkana u karateu, sa 1.700 sudionika iz 13 zemalja, između ostalog i iz Srbije.

Skupina, u kojoj je evidentirano čak 10 maloljetnika, okupila se s kapuljačama na glavama pred sportskom dvoranom kod autobusa kojim su stigli karatisti srpske federacije. Organizatori su pozvali policiju koja je brzo intervenirala i svojom prisutnošću priječila mogući incident.

Tko su roditelji te djece s kapuljačama? Kroz kakav odgojno-obrazovni proces prolaze ta djeca? Tko su im uzori i što su im ideali? To su pitanja koja si svi trebamo postaviti. Jer ta djeca i njihovi roditelji su ljudi oko nas, možda naši rođaci, susjedi, poznanici…

U trenutku kada se uništi obrazovni sustav, a inteligencija zemlje zašuti, počinje dance macabre.

I zato uporno tvrdim da antifašizam nije nostalgija, nego životna potreba i jedini moralni kompas koji može spasiti poludjeli svijet.

Antifašizam je suvremena tema, a najveći problem je što se u uništenom obrazovnom sustavu on tumači kao – stvar prošlosti.

Pa što je to suvremeni antifašizam?

Stanje potpuno suprotno ovome u kojem se sada nalazimo.

U kontekstu našeg dvorišta, bilo bi dobro da nam vodstvo zemlje objasni na koji način štiti izvorišne osnove hrvatskog Ustava i ustavni poredak RH.

Jer, za jednog pjevača premijer Republike Hrvatske, Andrej Plenković, kaže: “Volim Thompsonovu glazbu. Slušam je i ja, kao i moja djeca.”

A taj pjevač, Thompson, pjeva ovu pjesmu: “Loša bila ’45-ta, rasula nas preko svijeta, a sad nova loza raste, vratile se kući laste. Plave krvi, bijela lica, rađaju se nova dica.”

Zaboravni i neuki neka potraže “Mein Kampf” i upoznaju se s Arijevskom rasom – plave krvi, bijela lica. A oni koji su za taj pojam čuli, pa i dalje tvrde da Thompson pjeva samo o domoljublju i Bogu, neka posjete audiologa.Deset godina prije početka Drugog svjetskog rata, 1929. godine, Horst Wessel napravio je pjesmu Die Fahne hoch. Ima stih u njoj: Zum Kampfe steh’n wir alle schon bereit!/Za borbu stojimo spremni svi!

Treba li reći, tko god je spreman za borbu, naći će protiv koga se boriti. Ta je pjesma 1933. postala sekundarna himna tadašnje Njemačke. 

A što je sekundarna himna današnje Hrvatske? Koja se to pjesma izvodila na splitskoj rivi? Nisam bio, ali mediji prenose da su se puštale pjesme pjevača kojeg vole i slušaju hrvatski premijer i njegova djeca.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Opasnost od normalizacije mržnje
    •  Fašizam nije za naš dom
    •  Orao i muha
    •  Spustila se gusta magla iznad Imotskog
    •  Gore ne može? Uvijek može
    •  Gromoglasna tišina
    •  Ne ulazi mi u javni prijevoz!
    •  Hoće li maneken biti kažnjen na izborima za mistera države
    •  Ne može se vezati jezik kako gazda kaže!
    •  Dani ponosa i pobjede

> Svi tekstovi ovog autora