Blokada crne singerice i ustaški feder u madracu

Često sam promatrao baku dok je krojila i šivala, prekrajala i rašivala, pa sve opet tako iznova i ukrug.

Bakina je crna singerica izvan svojeg uredovnog vremena spavala okrenuta naglavce u lijepoj furniranoj komodi, koja je blokirala vrata između spavaće sobe i dnevnog boravka. Iako su postrance dijelile zajednički zid i vrata, nije se zbog te komode moglo izravno prijeći iz jedne prostorije u drugu, već samo kroz hodnik i predsoblje ispred njih. Spavaća soba je praktički pripadala baki, a dnevni boravak djedu.

Meni takva njihova raspodjela kvadrata nije nimalo smetala, jer sam uvijek mogao birati hoću li spavati s bakom na bračnom krevetu, ili s djedom na ”federmadracu”.

Pa ipak, mnogo godina kasnije, odvažio sam se priupitati baku čemu takva barikada među njima, a ona mi je uz osmijeh i sjetu dobacila: ”Ama, Tonči moj, ća da ti rečen! Međ’ každrafima mora vazda bit’ neki ‘untrofor’!”

Zapravo, ako bolje razmislim, ne sjećam se jesam li ikada vidio djeda i baku da spavaju zajedno.

Djed je uvijek prigovarao da ga u bakinu postelju ni Ranković neće utjerati, jer da je ona ”tamo kod svojih” (sintagma u koju bi djed postavljao cijelu Dalmaciju sa zaleđem i otocima, a u užem smislu i cijelu babinu familiju) naučila spavati ”na visoku”, pa da zbog toga obnoć hrče, drnda jezikom o zube i hropće, te da povrh toga u njezinom krevetu ima i onaj jedan ustaški feder, koji ga stalno šaráfi pod rebra i bubrege.

A ta crna singerica bila ti je u našoj kući poput one knjige na mletačkom grbu: ako je bila otvorena – bilo je dobro, jer su u kući vladali sloga, mir i blagostanje; ako li je bila zatvorena, e onda je tek bilo – drž’ ne daj!

Mnogo godina kasnije, odvažio sam se priupitati baku čemu takva barikada među njima, a ona mi je uz osmijeh i sjetu dobacila: ”Ama, Tonči moj, ća da ti rečen! Međ’ každrafima mora vazda bit’ neki ‘untrofor’!”

U danima kućne nemilosti na poklopac komode uvijek bi dospio jedan od onih bakinih heklanih miljea, na koji bi ona postavljala gipsanu figuru egzotične crnkinje s golim torzom i bujnim poprsjem, koja je sjedila bočno svijena uz stiliziranu pletenu košaru. U toj bismo košari djed i ja odlagali sitnice, poput kovanica dinara ili otpale dugmadi s košulja, a ja sam toj crnkinji bio nehotice odbio vršak lijeve sise.

No ako bi se tkogod bolje zagledao, mogao je vidjeti da to nikako nije bila njezina jedina mahana, jer joj je glava bila nekako neprirodno smaknuta u stranu, a na spoju vrata i glave izažimalo je i nekoliko skorenih curaka ”sintelana”.

Iz toga sam bio zaključio da je crnkinja u nekoj svađi bila potegnuta kao hladno oružje, ili je možda pala kao uzgredna žrtva u jednoj od kućnih razmirica i svađa, koje su u danima zatvorene singerice znale biti osobito žestoke, zajedljive i otrovne.

Ali kada bi singerica bila otvorena i kada bi u kući vladali sloga i mir, baka bi na njoj prekrajala stare i od korištenja izlizane intimele i lancune, od kojih bi, a napose od onih šarenijih, djedu i meni krojila kojekakve mudante i ređipete, kako je to ona nazivala, ali su one obojici bile uvijek i preširoke i predugačke, a ja sam posve jednostavnim izvođenjem zaključio, da te šivene stvari jednostavno moraju izgledati tako smiješno i glupo, jer se tako smiješno i glupo zovu.

Djed bi mi objašnjavao da se smirim i da to jednostavno mora biti tako, jer da ”oni tamo” (još jedna djedova neodređenost posve specifičnog i istovjetnog značenja s onom prethodnom) uvijek liježu u krevet s makar dvije kvočke u gaćama, da se ne nahlade i da im je zbog toga toplije oko one stvari.

Mene su te djedove opaske uvijek nasmijavale i uveseljavale, a ni baka mu nije na tome pretjerano zamjerala. Ona bi redovito dobacivala, da djed ne bi ni znao što je to civilizacija, da je kojim slučajem nije upoznao, jer dok su ”ovi ovdje” (bakina neodređenost suprotnog geografskog određenja od one djedove) jeli žirove i bukvice, njezini su maštrafili kotonjatu s Koriolanom Ćipikom i Ivanom Firentincem.

Kada sam zbunjeno zapitao djeda tko su bili ti ljudi, on mi je učtivo odvratio da su to sigurno neki avlijaneri iz Pokreta nesvrstanih, biva neki Afrikanci.

Jednoga jutra, dok je singerica bila otvorena i zahuktana od svojega posla, baba mi je uz šalicu jutarnje Divke isporučila i par novih, šarenih i prugastih gaća od njezinog pohabanog i prenamijenjenog lancuna.

”Šta je ovo, Marija!? Evo me isto budalina Tale – nit kadifli čakšira nit zlatom vezenih ječerma, već ćurak od međeda!”

Sezale su mi one daleko ispod koljena, ali je djed na moj unezvijereni pogled tek jedared kimnuo glavom i namignuo u znak razumijevanja, da svakako šutim i da ne izazivam đavla, jer da će singerica opet naglavce u komodu, pa će u kući zavladati belaj i drž’ ne daj.

Ne bih ja ni bio ništa progovorio, ali stvar se istom izokrenula, kada je baba iz sobe izvukla i ganc novi par gaća za djeda, samo malko dužih i širih od onih mojih.

”Šta je ovo, Marija!? Evo me isto budalina Tale – nit kadifli čakšira nit zlatom vezenih ječerma, već ćurak od međeda!”

Ja se na te djedove riječi pođoh naglas hihotati, a baba potegnu iz naših ruku i one moje i one djedove gaće, te ih srdito hitnu s balkona na krov obližnje garaže.

”Tale nisi, ali da si búzdo – jesi!” dobaci baba ljutito djedu i poletje nazad u sobu, odakle se čulo kako užurbano skida špule konca sa svoje singerice, koja potom uz silan tresak pade nazad u komodu – naglavce.

Od siline udarca u hodnik se dokotrlja i odlomljena glava gipsane crnkinje, a ja ljubopitno upravih svoj pogled prema djedu, da šta je ovo bilo i šta ćemo sad.

”Ništa, moj Mitre! Pocijepasmo se ovdje k’o šifonske gaće, a eno i nesvrstanima pade glava! Nego, jedeš li ti, mulac, bukvice i žirove? Šta kažeš da ti i ja pođemo malo do Trebevića, jer vidim ja da ovdje za nas nema više ni ručka ni večere.”

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Savezništvo teologa u papru
    •  Braćo i sestre Bosanci: Srdite se, ali ne griješite!
    •  Noć gučogorskog Božića u kojoj se za mene rodio Isus
    •  Opet ćemo zajedno gledati sunce
    •  Sram kao tajna razdvojenog čovjeka
    •  Jesmo li postali besramni? Osobne crtice i zapisi o sramu
    •  Svjedočimo fanatizam istinoljubivosti
    •  Isuse iz Nazareta, jesi li za ili protiv COVID potvrda?
    •  Krist na dopunskoj nastavi kod kršćanskih fundamentalista
    •  Priča o prijateljici i sportskom uzoru: trči, a ne mora

> Svi tekstovi ovog autora