novinarstvo s potpisom
Za zabrinjavajući gubitak utjecaja i autoriteta odgovorne su Milanovićeva i Oreškovićeva vlada, predvođene predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović.
Diletantski prekasno, razočaravajuće premalo: tek nakon što je ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović alarmantno upozorio da će Dodikov nedjeljni referendum razoriti postdaytonski mir te BiH vratiti u vrijeme prije potpisivanja Daytona – dakle, u rat – Hrvatska je suvislije prozborila o krizi koja već tjednima prijeti regionalnom eskalacijom kakvu u protekla dva desetljeća mira nismo još doživjeli.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović kazala je u utorak u njujorškome sjedištu UN-a kako se nada da referendum neće biti održan.
Referendum je, kaže, ”u suprotnosti s mirovnim sporazumom iz Daytona, a međunarodna zajednica i odgovarajuća međunarodna tijela, uključujući i Vijeće za provedbu mira, osudili su ga. Nadam se da do toga neće doći”.
Izjava predsjednice Republike do te je mjere zakašnjela, da će nas samo nesklonost teorijama zavjere odvratiti od pokušaja da spekuliramo zašto je izrečena tek sad, par dana uoči referenduma, kada je svima jasno kako je kasno za bilo kakvo otkazivanje provokativnoga entitetskog izjašnjavanja.
Jer, politički prostor daytonske regije gori već duže od mjesec dana, najkasnije od 15. kolovoza, kada je Bakir Izetbegović, najmoćniji bošnjački političar, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i bošnjački član Predsjedništva BiH, referendum nazvao ”probnim balonom za otcjepljenje RS-a” i ”rušenjem mira u našoj državi i ovome dijelu Europe” koje vodi u ”bezakonje, anarhiju, kaos i nesigurnost”.
Od tada, referendum je osudila cijela međunarodna zajednica – izuzimajući, dakako, Rusiju – te sva relevantna međunarodna tijela političkog Zapada.
Učinila je to, istina, i Hrvatska, ali samo jednom izjavom ministra vanjskih poslova Mire Kovača, koji je referendum 18. kolovoza nazvao ”neprihvatljivim”, te pozvao Srbiju da vlasti u RS-u ”odvrate” od referenduma.
To se, kako znamo, nije dogodilo.
Osim te Kovačeve gotovo usputne izjave, njujorška ”nada” predsjednice Grabar-Kitarović od utorka jedini je hrvatski odgovor na ozbiljnu prijetnju miru u regiji za koju se Banja Luka, organizirajući taj referendum, priprema već mjesecima.
Kako je moguće da hrvatska vlast s toliko lakonske ležernosti promatra najveće pogoršanje regionalne političke situacije u posljednja dva desetljeća, zbog kojega je BiH, u doslovnom smislu, doveden na sam prag obnove oružanih sukoba?
O dgovor je jednostavan: moguće je zato što je Hrvatska vlastitom svadljivošću potkopala svoj teško stečeni autoritet u regiji.
Kako je ministar Kovač mogao očekivati da će Srbija poslušati njegov apel i ”odvratiti” Dodika od referenduma, kada je baš on predvodio hrvatsku blokadu pregovora Srbije s EU-om?
Zašto očekivati da će Milorad Dodik poslušati hrvatsku predsjednicu i odustati od referenduma, kada zna da svaka hrvatska vlast podupire neskriveno drugarstvo HDZ-a BiH s njegovom vlastitom politikom podjela i svađa?
Hrvatska, naprosto, nema više političkog utjecaja kakav je uživala, primjerice, u prvim godinama dvijetisućitih kada je, sjetimo se, hrvatski predsjednik u Podgorici isposlovao javnu ispriku i simboličnu odštetu Crne Gore za agresiju na Dubrovnik!
Danas, Zagreb je ozbiljno posvađan s Beogradom, u Sarajevu mu je autoritet neusporedivo manji nego još do prije nekoliko godina, a nema više ni političke snage da posreduje u odnosima regije i Rusije.
Hrvatska nije ispunila ni vlastiti ni europski interes: djelovati, kao jedina daytonska članica EU-a, blagotvorno na zemlje u susjedstvu, osnaživati partnerstva a obeshrabrivati opstrukcije, poticati poslijeratnu stabilizaciju i utirati svima europski put.
Hrvatska je, dapače, činila suprotno, a za takav zabrinjavajući gubitak utjecaja i autoriteta – ne isključujući dakako odgovornost drugih strana – odgovorne su Milanovićeva i Oreškovićeva vlada, predvođene predsjednicom Grabar-Kitarović.
I što sad?
Tri dana uoči referenduma, poslije kojega u ovom dijelu Europe ništa više neće biti isto, možemo se samo – tješiti.
U Sarajevu je već krenulo: nakon što su u posljednja dva dana između Sarajeva i Beograda razmijenjene uvrede i prijetnje kakve od 1995. nismo čuli, iz glavnog grada BiH stižu jučer tvrdnje kako Halilović ”nema nikakvu stvarnu političku težinu u BiH”.
Uistinu, političku težinu nema – ali on je ratni zapovjednik Armije BiH, kojega je Haški sud oslobodio optužbe za ratni zločin, pa vi pretpostavite predstavlja li još uvijek vojnički i moralni autoritet ljudima kojima je zapovijedao, a koji – u to ne sumnjajmo ni časa – o Dodiku i njegovu referendumu imaju jasno profilirano mišljenje.
U jednu riječ, dok je Bosna na rubu novih krvavih obračuna, Hrvatska nastavlja samozaljubljeno zuriti u ogledalo vlastite nacije: selo gori, gospođa se češlja.
(Prenosimo s portala Novoga lista).