novinarstvo s potpisom
U Beču je nedavno (od 12. do 13. ožujka 2022.) održan (hibridni) kongres u povodu 30. godišnjice Evropske psihoterapijske asocijacije (EAP). Glavno pitanje na koje se željelo potražiti odgovore bilo je: Kako psihoterapeuti mogu ponuditi nadu u svijetu suočenom s prijetnjama našoj planeti – klimatska katastrofa, zagađenje, pandemije.
Opet jedan rat. Blizu. Bliski ljudi. U samom početku prepoznajemo čuđenje, nevjericu (a je li to doista toliko neočekivano?). Snažne emocije suosjećanja i solidarnosti s građanima Ukrajine. Prvih tjedana pratimo događaje gotovo u realnom vremenu. Mediji prate rijeke ljudi koji nastoje izaći iz zemlje, potresne slike neizvjesnosti u bijegu od opasnosti.
Približava se godišnjica smrti moje sestre Željke Tatomirović. Pokušavam sebe pogledati okom stručnjaka: Teče li tugovanje normalno? U zadnjih godinu dana napustili su ovaj svijet Zlatko Uzelac, nedavno Davorin Kempf. Prije nekoliko dana umro je Nikola Dugandžija.
U koroni sam. Ipak. Svo ovo vrijeme od početka pandemije nisam se bojala. U ove dvije godine morala sam češće putovati iz obiteljskih razloga, radila sam on-line i uživo kad je god bilo moguće. Uz mjere opreza, uz dvije doze cjepiva, bila sam prilično uvjerena da će me korona mimoići (suprug je prebolio prije godinu […]
U veljači sam se osvrnula na koronu ocjenjujući kako nakon godinu dana pandemije postaje jasno da ipak nismo blizu zadobivanja kontrole i obuzdavanja virusa, niti željenom povratku u ”normalni” život, te da ni uz dočekano cjepivo, neće bili lako.
Vijest Izgleda mi da premlaćivanje i protjerivanje migranata nije postalo vijest sve do najnovijeg videa i međunarodne akcije novinara. Unatoč višegodišnjim upozorenjima samih policajaca, domaćih i međunarodnih nevladinih i drugih organizacija!
Uživam u ovim mirnim, pitomim danima na Jadranu prije povratka u Zagreb. Uznemirujuće vijesti dolaze iz ”vanjskog svijeta”: Afganistan, prešutna prekoračenja u bankama, nemiri u susjednoj Crnoj Gori, početak školske godine – povratak djece u škole u okolnostima pandemije…
”Oko ‘Oluje’ svake godine isto”, kaže povjesničar. Ove godine pažljivo sam pratila događaje oko obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene operacije ”Oluja”. Sadržaj, poruke i tonove, emocionalnu pratnju, neverbalne poruke, nastojala sam uhvatiti atmosferu preko ekrana gledajući i slušajući sudionike. Kao i u psihoterapiji, pokušavala sam prepoznati što se prešućuje, zaobilazi ili se ipak koliko-toliko naznači da stvarnost […]
U ovo ljetno vrijeme obično se spremam na odlazak iz Zagreba, redovito zasićena ponavljanjem teških tema oko odnosa države prema antifašizmu i reviziji povijesti; o onome o čemu se u javnosti govori i posebno o onome što se prešućuje, ili o čemu se neiskreno i cinično određuje, temama ratova i pomirenja, pravde i krivde, očekivanja…
Približava se 26. lipnja, Dan solidarnosti sa žrtvama mučenja (prema Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv torture i drugog okrutnog, nehumanog ili degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja).
Nedavno sam pročitala intervju s profesoricom Oljom Dražić Ljubotina o inicijativi koju su prije desetak mjeseci pokrenule njih četiri profesorice s Pravnog fakulteta – Studijskog centra socijalnog rada pod nazivom ”Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Odmah na početku saznajemo kako su vladajući političari, donositelji odluka, ostali nezainteresirani.
Prije šest godina počela sam učiti o palijativnoj skrbi: bilo mi je ponuđeno vođenje interdisciplinarne supervizijske grupe (medicinskog i drugog osoblja) koji radi s teško bolesnim i umirućima. Osim unutrašnjeg profesionalnog glasa koji je propitivao moje kompetencije, načas se javio moj praznovjerni dio pitajući znam li u što se upuštam, prizivam li neku nevolju.
Prošla je godina dana od kako smo čuli za epidemiju koju izaziva virus COVID-19. Ubrzo se počela koristiti riječ pandemija: pogođen je cijeli svijet.
Nakon potresa u El Salvadoru u siječnju 2001. godine psihijatar i istraživač Germán Casas Nieto, zaključio je: ”Nakon prve, prirodne katastrofe, dolazi ona druga da i ona uzme svoj danak od žrtava – psihološka katastrofa”.