autograf.hr

S kraja književnih vrsta gdje jezik obrće vlastitu nutrinu, gdje um vjeruje, još malo, samo u zaumnu vedrinu, zalutala je među nas, neočekivano, ova toliko raspuštena, toliko rigorozna silvestrovska poema.

U izdanju Srednje Europe objavljena je knjiga austrijske povjesničarke, kolumnistice portala Autograf i teologije Anne Marije Gruenfelder, Sustigla ih Šoa. Strani židovski izbjeglice u Jugoslaviji (1933.-1945.). Knjiga problematizira sudbinu stranih židovskih izbjeglica koji su, bježeći od progona u zemljama pod nacističkom vladavinom ili okupacijom, na putu u emigraciju prošli kroz Kraljevinu Jugoslaviju.

Piše: Tatjana Gromača Vadanjel Ljudska je stvarnost danas, početkom 21. stoljeća, svojim  velikim dijelom medijski posredovana stvarnost, umjetno stvorena, oblikovana, sa određenim ciljem i svrhom interpretirana. Takvoj se zbilji – patvorenoj – nužno suprotstavlja misao filozofa, čija je trenutna važna zadaća pozivati na svjesnost o toj činjenici, koja se može zadobivati samo budnošću, distancom, stalnim […]

”Memoari Sime Rajića opovrgavaju općeprihvaćen žanrovski kanon prema kojemu su autobiografije fikcijska proza; to jest, prema kojemu su njihovi sadržaji više ili manje izmaštani. Ovi to nisu. Simo nije primaš ciganski koji ‘gudi slatko uz dlakave uši pijandura”, već piše ”ozbiljno i mrko kao što se piše na zelenom stolu tribunala…

U Tihom rušenju Ivica Prtenjača ponovo se uspinje na ”brdo”, ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebačkom stanu.

Godina je 2012. Mjesto događanja Maribor, Europska prijestolnica kulture. Struktura istovremeno nadrealna i hiperrealistična. Dramatis personae koje Aleš Šteger nabraja na samom početku svoga romana Oprost raznolike su, od Adama Belyja, bivšeg dramaturga i vođe scijentologa i Rose Portero, njegove pomoćnice, radijske novinarke, do plejade najraznolikijih likova od vrha do dna društvene ljestvice.

Jedne tople večeri, nakon dvadeset i pet godina, došlo je vrijeme da se obitelj ponovno sastane u malom balkanskom gradu iz kojega su sinovi otišli, u kojem je nekada vladala sreća i napredak, dok se nad njima nije nadvila sjena rata. U grad su se iz Sjedinjenih Država nenadano vratili najstariji sin Vladimir, istaknuti profesor […]

”Dnevnik jednog nomada” istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj.

“Gombrowiczev bestijarij nije samo bogat i slojevit, već je iznad svega složen i višeznačan.” Włodzimierz Bolecki

Nakon što smo se odvažili na Put samoovisnosti, pošli Putem susreta i za sobom ostavili Put suza, pred nama je posljednja staza: Put sreće – knjiga kojom Jorge Bucay završava svoj niz Planovi puta.

Autobiografski zapisi splitskog kroničara Ivana Kovačića koje je kao osamnaestogodišnjak proživio na Goričkom frontu vrijedan su dokument i prilog recepciji rata u Splitu i Dalmaciji s obzirom da je vrlo malo objavljenih sjećanja pojedinaca koji govore o detaljima s fronte i o vojničkoj svakodnevnici proživljenoj daleko od kuće i rodnog grada.

Kada na obiteljskoj zabavi u vrtu obiteljske vile, negdje u Istri, nestane mala Francesca, čitatelj i ne sluti da je taj nestanak zapravo pravi početak Francescine priče koja je priča o Trstu i Istri, o nepojmljivoj, neizrecivoj i nesalomljivoj ljubavi, o padu jednoga anđela te veličanstvenoj Stanziji Grande na vrhu Savudrijskog zaljeva.

Predgovor Odrastao sam u obalnom gradu s drvenom šetnicom uz ocean, u kojem je gotovo sve prekriveno nijansom prijevare. Kao i ja. Sa svojihdvadeset godina nisam bio buntovnik u trkaćem automobilu, nego gitarist na ulicama Asbury Parka, već tada blisko povezan s onima koji “lažu” u ime istine… sasvim običnim umjetnicima.

Prilozi u knjizi Avanti diletanti Mile Lasića su posloženi u pravilu kronološki kako su nastajali i tako da čitateljima omoguće razumijevanje ”zamrznuta konflikta” u BiH, pa potom i brojne druge, referentne politološko-kulturološke fenomene u svijetu. Zapravo, sve što slijedi u knjizi ima ambiciju propitivanja tzv. službene kulture. Potraga za alternativnom političkom kulturom je temeljni sadržaj […]

Ivana Šojat izvanredna je pjesnikinja jer piše o sveopćem ljudskom trpljenju i životu kao dosuđenome egzistencijalnome i ontološkome porazu, koji nam se događa baš svaki dan u jednoj posve bagateliziranoj i ne samo hrvatskoj “stvarnosti”.

„Zbogom zasad…“ ljubavna je priča 21. stoljeća u kojoj se komunikacija putem društvenih mreža proteže onkraj ovoga života. Riječ je o provokativnom istraživanju ljubavi, gubitka, stvarnog i virtualnog života koje dokazuje da možda ništa ne traje vječno. Osim ljubavi, koja katkad živi vlastiti život.

Ono što ovaj roman čini tako neodoljivo zanimljivim jest emotivna energija koju stvaraju usponi i padovi velike i raznolike postave nezaboravnih likova… Prošećite bilo kojom ulicom Zafónove Barcelone i ugledat ćete sjene prošlosti i tajne sadašnjosti, upisane u gradsko tkivo i u živote njegovih stanovnika. 

Ova je knjiga bila napisana nadušak početkom 1989. godine (a u prodaji se pojavila krajem iste) pa molim da se stalno ima na umu kako taj prvotisak od ovoga ponovljena izdanja dijeli 27 godina.

U gradu koji je poznat po svome karnevalu postoje dvije vrste taksista: pauci i muhe. Pauci mirno sjede u vozilu i čekaju mušteriju, dok muhe jurcaju gradom i traže svoj plijen. Muha, glavni junak trećega romana nagrađivanoga kanadskog pisca Rawija Hagea, rodio se u cirkusu, kao dječak ostao je siroče, ali je odrastao okružen ljubavlju […]

Emet na hebrejskom znači “život” i tom je riječju oživljen Golem. Ispisana na njegovo čelo, ona ga oživljuje, a brisanjem samo jednoga slova, “E”, nastaje Met – “smrt”. Upravo u svijetu onostranoga, između horora i fantastičnoga, prebivaju junaci Emeta i drugih priča.